O detaljima čudesnog događaja, koji se zbio pre 17 godina, nam je pričao Dragan Čapkunović.
Kaže da je vera istinski spas i da ljudi treba da se duhovno uzdignu iznad problema.
U pravoslavlju je i sam pronalazio inspiraciju i utočište, a o tome svedoči film "Vrata Srbije, Mojsinjska Gora", koji se bavi srednjovekovnom i modernom Srbijom, a čiji je idejni tvorac upravo on.
Doprinos ovom filmu su svojim glumačkim talentom dali: Vojin Ćetković, Rada Đuričin, Nebojša Dugalić, Nebojša Milovanović, Marko Živić i drugi...
Svedočio je jednom neobičnom događaju pre 17 godina, kada je u njegovo dvorište došao prijatelj iz Rume vodeći sa sobom svoje poznanike.
O dolasku ga je prethodno obavestio kratkim pozivom, opisujući razlog posete.
Facebook/Dragan Capkunovic
Dragan Čapkunović
Čapkunović je bio skeptičan kada je tog jutra video svog prijatelja na kapiji, koji je došao sa romskom porodicom (otac, sin i snaja) s namerom da ih odvede u crkvu Svete Petke. Došli su po želji oca mladića iz grupe, koji već duže vreme bezuspešno pokušava da zasnuje porodicu. Kako mu je tada pojasnio čovek koji je bio sa prijateljem, on je sanjao crkvu u kojoj su se nalazila dva eksera na zidu, o koje treba da okači slavske ikone koje je poneo sa sobom.
- Otac mladića je sanjao crkvu, koja se nalazi nekoliko kilometara i sa leve strane u brdu. Rekao je da se nalazi kod ulaza u Pojate. Iako sumnjičav, predvodio sam tu turu. Polako smo išli uz Moravu, a ja sam i dalje preispitivao motiv njihovog dolaska. Međutim želja da im pomognem je bila jača, pa im svoju sumnju nisam pomenuo.
Kada su došli do tunela, nedaleko od puta koji vodi ka crkvi desilo se nešto čudo.
- Rekao sam ocu mladića da krene prvi, a nas troje smo sporo išli za njim. Najednom nas je prenuo vrisak čoveka, koji je uzviknuo "Ja sam već bio ovde". Tada sam shvatio da je on zaista ovo mesto video u snu. Pretpostavka da ćemo i u crkvi zateći dva prazna eksera me je užasavala. Rekao sam sebi - ako je tako skočiću u Moravu, i zaista kada smo ušli u crkvu na zidu su bila zakucana dva eksera, na koje je otac momka stavio dve ikone, koje je poneo sa sobom.
Potom se ova grupa upitala u crkvu Svetih Arhangela Mihajla i Gavrila, iznad kuće našeg sagovornika. Tu su obedovali i pozdravili se.
- Otišli su natrag za Rumu, a nakon 14 meseci sam dobio poziv od oca mladića da dođem u Rumu na krštenje deteta.
Kako za kraj kaže naš sagovornik, ovo je dokaz da veru ne treba izgubiti bez obzira na okolnosti
- Čak i nevernik postaje vernik kada izgubi svaku nadu, čuda se događaju i u snu i ako je čovek uporan i krene putem vere ostvaruju se. Ja želim da svako nađe lek za svoju muku i uvek ću pomoći onome ko me za pomoć upita - zaključuje ovaj živopisan stanovnik Stalaća.
Na liturgiji u Patrijaršijskoj kapeli Svetog Simeona, blaženopočivši patrijarh srpski je podsetio da molitva za upokojene nije samo tuga, već i izraz ljubavi, nade i duhovnog zajedništva koje traje kroz vekove.
Iskustvo Svetog Osijasa Nifona, episkopa Kostantinjanisa, podseća nas na nevidljivu moć vere i božanske blagodati, koja se manifestuje kroz čudotvorno ulje iz kandila Presvete Bogorodice.
Od Hristovih reči o Pričešću do Tomine sumnje i pažljivo usmerene svetlosti, svaki prizor na čuvenom remek-delu ima svoje značenje, a perspektiva stvara utisak da se i posmatrač nalazi za trpezom.
U besedi za subotu 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički donosi snažno razmišljanje o onome što ljudi smatraju najvećim blagom i o putu kojim se, prema Hristovim rečima, dolazi do Oca.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog velikomučenika Jevstatija po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog sveštenomučenika Dionisija Areopagita. Katolička crkva obeležava Svetog Dionizija Areopagita, Jevreji obeležavaju Šmini aceret, dok muslimani nemaju veliki praznik.
Majka se požalila svetogorskom starcu da joj sin više ne obraća pažnju, a njegov savet bio je neočekivan: da prestane da mu govori šta mora da uradi i da svoju brigu pokaže na drugi način.
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.
Pouka ruskog svetitelja pokazuje da i u trenucima najveće tuge, kada se čini da ništa ne može da spasi srce, vera i molitva otvaraju put i daju snagu koja nadilazi ljudske slabosti.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Od Hristovih reči o Pričešću do Tomine sumnje i pažljivo usmerene svetlosti, svaki prizor na čuvenom remek-delu ima svoje značenje, a perspektiva stvara utisak da se i posmatrač nalazi za trpezom.
U besedi za subotu 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički donosi snažno razmišljanje o onome što ljudi smatraju najvećim blagom i o putu kojim se, prema Hristovim rečima, dolazi do Oca.
Majka se požalila svetogorskom starcu da joj sin više ne obraća pažnju, a njegov savet bio je neočekivan: da prestane da mu govori šta mora da uradi i da svoju brigu pokaže na drugi način.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Obeležavanje godišnjice okupilo je predstavnike Srbije i Severne Makedonije, pripadnike Vojske Srbije i brojne Srbe, uz molitvu za 1.321 vojnika koji počivaju na bitoljskom vojničkom groblju.