O detaljima čudesnog događaja, koji se zbio pre 17 godina, nam je pričao Dragan Čapkunović.
Kaže da je vera istinski spas i da ljudi treba da se duhovno uzdignu iznad problema.
U pravoslavlju je i sam pronalazio inspiraciju i utočište, a o tome svedoči film "Vrata Srbije, Mojsinjska Gora", koji se bavi srednjovekovnom i modernom Srbijom, a čiji je idejni tvorac upravo on.
Doprinos ovom filmu su svojim glumačkim talentom dali: Vojin Ćetković, Rada Đuričin, Nebojša Dugalić, Nebojša Milovanović, Marko Živić i drugi...
Svedočio je jednom neobičnom događaju pre 17 godina, kada je u njegovo dvorište došao prijatelj iz Rume vodeći sa sobom svoje poznanike.
O dolasku ga je prethodno obavestio kratkim pozivom, opisujući razlog posete.
Facebook/Dragan Capkunovic
Dragan Čapkunović
Čapkunović je bio skeptičan kada je tog jutra video svog prijatelja na kapiji, koji je došao sa romskom porodicom (otac, sin i snaja) s namerom da ih odvede u crkvu Svete Petke. Došli su po želji oca mladića iz grupe, koji već duže vreme bezuspešno pokušava da zasnuje porodicu. Kako mu je tada pojasnio čovek koji je bio sa prijateljem, on je sanjao crkvu u kojoj su se nalazila dva eksera na zidu, o koje treba da okači slavske ikone koje je poneo sa sobom.
- Otac mladića je sanjao crkvu, koja se nalazi nekoliko kilometara i sa leve strane u brdu. Rekao je da se nalazi kod ulaza u Pojate. Iako sumnjičav, predvodio sam tu turu. Polako smo išli uz Moravu, a ja sam i dalje preispitivao motiv njihovog dolaska. Međutim želja da im pomognem je bila jača, pa im svoju sumnju nisam pomenuo.
Kada su došli do tunela, nedaleko od puta koji vodi ka crkvi desilo se nešto čudo.
- Rekao sam ocu mladića da krene prvi, a nas troje smo sporo išli za njim. Najednom nas je prenuo vrisak čoveka, koji je uzviknuo "Ja sam već bio ovde". Tada sam shvatio da je on zaista ovo mesto video u snu. Pretpostavka da ćemo i u crkvi zateći dva prazna eksera me je užasavala. Rekao sam sebi - ako je tako skočiću u Moravu, i zaista kada smo ušli u crkvu na zidu su bila zakucana dva eksera, na koje je otac momka stavio dve ikone, koje je poneo sa sobom.
Potom se ova grupa upitala u crkvu Svetih Arhangela Mihajla i Gavrila, iznad kuće našeg sagovornika. Tu su obedovali i pozdravili se.
- Otišli su natrag za Rumu, a nakon 14 meseci sam dobio poziv od oca mladića da dođem u Rumu na krštenje deteta.
Kako za kraj kaže naš sagovornik, ovo je dokaz da veru ne treba izgubiti bez obzira na okolnosti
- Čak i nevernik postaje vernik kada izgubi svaku nadu, čuda se događaju i u snu i ako je čovek uporan i krene putem vere ostvaruju se. Ja želim da svako nađe lek za svoju muku i uvek ću pomoći onome ko me za pomoć upita - zaključuje ovaj živopisan stanovnik Stalaća.
Na liturgiji u Patrijaršijskoj kapeli Svetog Simeona, blaženopočivši patrijarh srpski je podsetio da molitva za upokojene nije samo tuga, već i izraz ljubavi, nade i duhovnog zajedništva koje traje kroz vekove.
Iskustvo Svetog Osijasa Nifona, episkopa Kostantinjanisa, podseća nas na nevidljivu moć vere i božanske blagodati, koja se manifestuje kroz čudotvorno ulje iz kandila Presvete Bogorodice.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.
Pouka ruskog svetitelja pokazuje da i u trenucima najveće tuge, kada se čini da ništa ne može da spasi srce, vera i molitva otvaraju put i daju snagu koja nadilazi ljudske slabosti.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.