O detaljima čudesnog događaja, koji se zbio pre 17 godina, nam je pričao Dragan Čapkunović.
Kaže da je vera istinski spas i da ljudi treba da se duhovno uzdignu iznad problema.
U pravoslavlju je i sam pronalazio inspiraciju i utočište, a o tome svedoči film "Vrata Srbije, Mojsinjska Gora", koji se bavi srednjovekovnom i modernom Srbijom, a čiji je idejni tvorac upravo on.
Doprinos ovom filmu su svojim glumačkim talentom dali: Vojin Ćetković, Rada Đuričin, Nebojša Dugalić, Nebojša Milovanović, Marko Živić i drugi...
Svedočio je jednom neobičnom događaju pre 17 godina, kada je u njegovo dvorište došao prijatelj iz Rume vodeći sa sobom svoje poznanike.
O dolasku ga je prethodno obavestio kratkim pozivom, opisujući razlog posete.
Facebook/Dragan Capkunovic
Dragan Čapkunović
Čapkunović je bio skeptičan kada je tog jutra video svog prijatelja na kapiji, koji je došao sa romskom porodicom (otac, sin i snaja) s namerom da ih odvede u crkvu Svete Petke. Došli su po želji oca mladića iz grupe, koji već duže vreme bezuspešno pokušava da zasnuje porodicu. Kako mu je tada pojasnio čovek koji je bio sa prijateljem, on je sanjao crkvu u kojoj su se nalazila dva eksera na zidu, o koje treba da okači slavske ikone koje je poneo sa sobom.
- Otac mladića je sanjao crkvu, koja se nalazi nekoliko kilometara i sa leve strane u brdu. Rekao je da se nalazi kod ulaza u Pojate. Iako sumnjičav, predvodio sam tu turu. Polako smo išli uz Moravu, a ja sam i dalje preispitivao motiv njihovog dolaska. Međutim želja da im pomognem je bila jača, pa im svoju sumnju nisam pomenuo.
Kada su došli do tunela, nedaleko od puta koji vodi ka crkvi desilo se nešto čudo.
- Rekao sam ocu mladića da krene prvi, a nas troje smo sporo išli za njim. Najednom nas je prenuo vrisak čoveka, koji je uzviknuo "Ja sam već bio ovde". Tada sam shvatio da je on zaista ovo mesto video u snu. Pretpostavka da ćemo i u crkvi zateći dva prazna eksera me je užasavala. Rekao sam sebi - ako je tako skočiću u Moravu, i zaista kada smo ušli u crkvu na zidu su bila zakucana dva eksera, na koje je otac momka stavio dve ikone, koje je poneo sa sobom.
Potom se ova grupa upitala u crkvu Svetih Arhangela Mihajla i Gavrila, iznad kuće našeg sagovornika. Tu su obedovali i pozdravili se.
- Otišli su natrag za Rumu, a nakon 14 meseci sam dobio poziv od oca mladića da dođem u Rumu na krštenje deteta.
Kako za kraj kaže naš sagovornik, ovo je dokaz da veru ne treba izgubiti bez obzira na okolnosti
- Čak i nevernik postaje vernik kada izgubi svaku nadu, čuda se događaju i u snu i ako je čovek uporan i krene putem vere ostvaruju se. Ja želim da svako nađe lek za svoju muku i uvek ću pomoći onome ko me za pomoć upita - zaključuje ovaj živopisan stanovnik Stalaća.
Na liturgiji u Patrijaršijskoj kapeli Svetog Simeona, blaženopočivši patrijarh srpski je podsetio da molitva za upokojene nije samo tuga, već i izraz ljubavi, nade i duhovnog zajedništva koje traje kroz vekove.
Iskustvo Svetog Osijasa Nifona, episkopa Kostantinjanisa, podseća nas na nevidljivu moć vere i božanske blagodati, koja se manifestuje kroz čudotvorno ulje iz kandila Presvete Bogorodice.
U Sabornom hramu i na svečanoj akademiji otvorena su ključna pitanja o strpljenju, veri i duhovnom identitetu, uz prisustvo najviših predstavnika crkvenog i javnog života.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Prema jednoj legendi, srpski velmoža, koji je bežao od Turaka, svoju imovinu, koja je bila bogata ostavio je svojim kumovina koji su kasnije sagradili manastir Kumanicu.
U nadahnutoj besedi na Đurđic, prota Slobodan Zeković upozorio je vernike na posledice greha, zamke modernog sujeverja i prikrivene duhovne stranputice, podsećajući da pad nije kraj.
U besedi za 24. ponedeljak po Duhovima, Sveti vladika Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako kroz Hrista dobijamo nasleđe carstva Božijeg i zašto ga ne smemo prokockati poput Isava.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
U nadahnutoj besedi na Đurđic, prota Slobodan Zeković upozorio je vernike na posledice greha, zamke modernog sujeverja i prikrivene duhovne stranputice, podsećajući da pad nije kraj.
U besedi za 24. ponedeljak po Duhovima, Sveti vladika Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako kroz Hrista dobijamo nasleđe carstva Božijeg i zašto ga ne smemo prokockati poput Isava.
Ajeti 51:20-23 pokazuju kako tragovi Božije prisutnosti postoje u zemlji, u čoveku i u nebesima, pozivajući na introspektivno otkrivanje sopstvene duhovne snage.