- Ivan Grozni, naš poznati car i kontroverzna ličnost je mnogo uradio za rusku državu i crkvu. On je u stvari bio polu Srbin, pošto se njegova baka Ana Jakšić udala za kneza Glinskog i njena ćerka je rodila Ivana. Njegov otac, veliki knez Vasilij umire vrlo rano, a majka mora da se bavi ozbiljnim političkim borbama, budući da su hteli da im naude. Iz tog razloga mislim da je najveći vaspitač tj. neko ko je odgajao tog budućeg velikog kneza i cara Ivana 4. Groznog, bila njegova baka, koja je pričala sa njim na rusko-srpskom jeziku, budući da su naši jezici bili mnogo bliži nego što su to danas.
Wikipedia/Виктор Васнецов
Ivan IV Grozni
Kaže da je upravo taj odnos ruskog cara i njegove bake imao veliki utica na njega i u zrelom dobu.
- Do te mere je ona uticala na njega i onda kad je Ivan već bio zreo čovek, kad se vratio iz pohoda na Kazanј, nakon što je uništio tu veliku opasnost koja se nadvi nad Rusijom stotinama godina... Ruska država se tada oslobodila mnogih problema. On se kao pobednik vratio u Moskvu i tada je počeo da oslikava Arhangeljsku sabornu crkvu gde su sahranjeni bukvalno svi vladari iz dinastije Rjurikoviča i prvi vladari iz dinastije Romanovih, koji služi nešto kao Oplenac.
- On je osmišljavao freskopis u toj crkvi. Na tim freskama možete videti svetitelje, svete kneževe iz roda Rjurikoviča. To može uporediti i sa Nemanjićima, ali tu možete naći i tri freski srpskih svetitelja. Prikazan je Sveti Sava i Sveti Simeon, ali i Knez Lazar.
- Ivanu Groznom je bila poznata istorija Kosovskog boja. Tako da u toj rusko-srpskoj istoriji mi imamo jedan ozbiljan temelj koji nam govori da kad kažu da su Srbi i Rusi isti narod, nije samo neka patetika, nego ima ozbiljne potvrde u svojoj istoriji. Mi smo jedan narod. Ja u to iskreno verujem. Za mene to nije patetika. Mi smo jedan organizam, slovenski, pravoslavni, mi smo braća do te mere - kao čovek kog boli ruka - sve ga boli. Tako smo mi vezani i uzajamno se obogaćujemo uvek. Ta veza mora da postoji. Ona ima za nas egzistencijalni značaj.
Arhangeljska saborna crkva
Wikipedia/Tetraktys
Arhangeljska saborna crkva
Arhangeljska saborna crkva je ruska pravoslavna crkva posvećena Arhangelu Mihailu. Nalazi se na Katedralnom trgu Moskovskog kremlja, između Velike Kremaljske palate i zvonika Ivana Velikog. Bila je glavna nekropola ruskih vladara do preseljenja glavnog grada u Sankt Peterburgu.
Izgrađena je između 1505. i 1508. pod nadzorom italijanskog arhitekte na mestu starije katedrale izgrađene 1333.Sada takođe služi kao deo muzeja Moskovskog kremlja.
U crkvi arhangela Mihaila su proslavljene pobede Oružane snage Ruske Federacije. Svi ruski carevi i veliki prinčevi bili su sahranjivani u crkvi do vremena Petra Velikog, sa izuzetkom Borisa Godunova.
BONUS VIDEO: ČUDA I ISCELJENJA SVETE KSENIJE PETROGRADSKE
U vremenu kada se srpske duše nalaze na raskršću, molitva velikog svetitelja Vladike Nikolaja Velimirovića poziva nas na pokajanje i vraćanje temeljnim vrednostima – ljubavi, miru i veri, kao putu spasenja.
Grčki ustanak 1821. godine nije bio samo borba za oslobođenje od Osmanlija – bio je to i duhovni pokret u kojem je pravoslavna vera igrala ključnu ulogu.
Veliki duhovnik sa Svete Gore podseća da slabost nije kraj borbe, već prilika za pokajanje i povratak Bogu, jer posle pada najopasnije je izgubiti nadu.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, protojerej-stavrofor dr Velibor Džomić, pozivajući se na dokumenta iz 2012. godine, tvrdi da Temeljni ugovor nije odstupio od stava blaženopočivšeg mitropolita crnogorsko-primorskog.
Tumačeći reči iz Knjige Priča Solomonovih, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva da se darivanje bližnjemu računa kao dar Bogu, a vrednost bogatstva meri se spremnošću da se ono podeli.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Na osnivačkoj skupštini Ruskog istorijskog društva u Beogradu istaknuto je da novoformirana institucija ima misiju da čuva istorijsku istinu i jača duhovne veze srpskog i ruskog naroda.
Povodom rođendana predsednika Ruske Federacije, Patrijarh srpski ističe vekovne veze Srpske pravoslavne crkve i Ruske pravoslavne crkve između dva bratska naroda.
Više od dve decenije nakon upokojenja oca Gavrila (Antonijeviča), njegove reči – o krvavom mesecu nad Kosovom, Beogradu bez blagoslova i sudbini pravoslavlja – i dalje bude snažne emocije, tumačenja i poziv na pokajanje.
U svečanoj atmosferi Trojice-Sergijeve lavre, u prisustvu patrijarha Kirila i uglednih jerarha, srpski patrijarh ovenčan je visokim priznanjem za doprinos bogoslovlju i bratstvu dva naroda koje povezuje viševekovna duhovna veza.
Veliki duhovnik sa Svete Gore podseća da slabost nije kraj borbe, već prilika za pokajanje i povratak Bogu, jer posle pada najopasnije je izgubiti nadu.
Tumačeći reči iz Knjige Priča Solomonovih, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva da se darivanje bližnjemu računa kao dar Bogu, a vrednost bogatstva meri se spremnošću da se ono podeli.
Pouka svetogorskog podviznika otkriva zašto nije svaki bol štetan i kako razlikovati tugu koja udaljava od Boga od one koja vodi ka pokajanju i duhovnoj obnovi.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Umesto cveća, porodica je pozvala ljude da darove usmere Koledžu "Sveti Sava" u Sidneju, a odaziv zajednice doneo je 130.000 australijskih dolara za opremanje školskog hrama i memorijalno obeležje u Petrino ime.
Od zaštitnih amajlija za novorođenče do običaja na poslednjem ispraćaju, granica između poštovanja tradicije i udaljavanja od crkvenog učenja često je veoma tanka.