- Ivan Grozni, naš poznati car i kontroverzna ličnost je mnogo uradio za rusku državu i crkvu. On je u stvari bio polu Srbin, pošto se njegova baka Ana Jakšić udala za kneza Glinskog i njena ćerka je rodila Ivana. Njegov otac, veliki knez Vasilij umire vrlo rano, a majka mora da se bavi ozbiljnim političkim borbama, budući da su hteli da im naude. Iz tog razloga mislim da je najveći vaspitač tj. neko ko je odgajao tog budućeg velikog kneza i cara Ivana 4. Groznog, bila njegova baka, koja je pričala sa njim na rusko-srpskom jeziku, budući da su naši jezici bili mnogo bliži nego što su to danas.
Wikipedia/Виктор Васнецов
Ivan IV Grozni
Kaže da je upravo taj odnos ruskog cara i njegove bake imao veliki utica na njega i u zrelom dobu.
- Do te mere je ona uticala na njega i onda kad je Ivan već bio zreo čovek, kad se vratio iz pohoda na Kazanј, nakon što je uništio tu veliku opasnost koja se nadvi nad Rusijom stotinama godina... Ruska država se tada oslobodila mnogih problema. On se kao pobednik vratio u Moskvu i tada je počeo da oslikava Arhangeljsku sabornu crkvu gde su sahranjeni bukvalno svi vladari iz dinastije Rjurikoviča i prvi vladari iz dinastije Romanovih, koji služi nešto kao Oplenac.
- On je osmišljavao freskopis u toj crkvi. Na tim freskama možete videti svetitelje, svete kneževe iz roda Rjurikoviča. To može uporediti i sa Nemanjićima, ali tu možete naći i tri freski srpskih svetitelja. Prikazan je Sveti Sava i Sveti Simeon, ali i Knez Lazar.
- Ivanu Groznom je bila poznata istorija Kosovskog boja. Tako da u toj rusko-srpskoj istoriji mi imamo jedan ozbiljan temelj koji nam govori da kad kažu da su Srbi i Rusi isti narod, nije samo neka patetika, nego ima ozbiljne potvrde u svojoj istoriji. Mi smo jedan narod. Ja u to iskreno verujem. Za mene to nije patetika. Mi smo jedan organizam, slovenski, pravoslavni, mi smo braća do te mere - kao čovek kog boli ruka - sve ga boli. Tako smo mi vezani i uzajamno se obogaćujemo uvek. Ta veza mora da postoji. Ona ima za nas egzistencijalni značaj.
Arhangeljska saborna crkva
Wikipedia/Tetraktys
Arhangeljska saborna crkva
Arhangeljska saborna crkva je ruska pravoslavna crkva posvećena Arhangelu Mihailu. Nalazi se na Katedralnom trgu Moskovskog kremlja, između Velike Kremaljske palate i zvonika Ivana Velikog. Bila je glavna nekropola ruskih vladara do preseljenja glavnog grada u Sankt Peterburgu.
Izgrađena je između 1505. i 1508. pod nadzorom italijanskog arhitekte na mestu starije katedrale izgrađene 1333.Sada takođe služi kao deo muzeja Moskovskog kremlja.
U crkvi arhangela Mihaila su proslavljene pobede Oružane snage Ruske Federacije. Svi ruski carevi i veliki prinčevi bili su sahranjivani u crkvi do vremena Petra Velikog, sa izuzetkom Borisa Godunova.
BONUS VIDEO: ČUDA I ISCELJENJA SVETE KSENIJE PETROGRADSKE
U vremenu kada se srpske duše nalaze na raskršću, molitva velikog svetitelja Vladike Nikolaja Velimirovića poziva nas na pokajanje i vraćanje temeljnim vrednostima – ljubavi, miru i veri, kao putu spasenja.
Grčki ustanak 1821. godine nije bio samo borba za oslobođenje od Osmanlija – bio je to i duhovni pokret u kojem je pravoslavna vera igrala ključnu ulogu.
Svetogorski starac objašnjava zašto sveta tajna ispovesti nije puko nabrajanje grešnih pomisli i kako duhovna budnost može doneti mir i duhovno jačanje.
U selu Ljubižda, nakon gotovo tri decenije tišine, raseljeni meštani su se ponovo sabrali oko svog hrama, pretvarajući bogosluženje u snažnu poruku opstanka Srba na Kosovu i Metohiji.
Napustiti Svetu liturgiju bez ozbiljnog razloga smatra se velikim grehom, jer se time pokazuje nemar prema svetinji i prekida zajedništvo u najuzvišenijem trenutku sabranja Crkve.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Protojerej Sergije Baranov govori o neobičnom susretu kod kapele na Smolenskom groblju i rečima neznanca koje su se, godinama kasnije, pokazale kao znak blagoslova koji se ne zaboravlja.
Svetogorski starac objašnjava zašto sveta tajna ispovesti nije puko nabrajanje grešnih pomisli i kako duhovna budnost može doneti mir i duhovno jačanje.
Napustiti Svetu liturgiju bez ozbiljnog razloga smatra se velikim grehom, jer se time pokazuje nemar prema svetinji i prekida zajedništvo u najuzvišenijem trenutku sabranja Crkve.
Nakon niza tvrdnji o"„selidbi" i navodnoj nelegalnoj izgradnji, Eparhija raško-prizrenska prvi put sistematski iznosi odluke Sabora, zakonske dozvole i stručna mišljenja, odbacujući optužbe koje su uzburkale javnost.
U besedi za subotu mesopusne sedmice, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da reč kojom je Gospod oblikovao svet i danas deluje – pročišćava, vodi i oplemenjuje čoveka.