- Ivan Grozni, naš poznati car i kontroverzna ličnost je mnogo uradio za rusku državu i crkvu. On je u stvari bio polu Srbin, pošto se njegova baka Ana Jakšić udala za kneza Glinskog i njena ćerka je rodila Ivana. Njegov otac, veliki knez Vasilij umire vrlo rano, a majka mora da se bavi ozbiljnim političkim borbama, budući da su hteli da im naude. Iz tog razloga mislim da je najveći vaspitač tj. neko ko je odgajao tog budućeg velikog kneza i cara Ivana 4. Groznog, bila njegova baka, koja je pričala sa njim na rusko-srpskom jeziku, budući da su naši jezici bili mnogo bliži nego što su to danas.
Wikipedia/Виктор Васнецов
Ivan IV Grozni
Kaže da je upravo taj odnos ruskog cara i njegove bake imao veliki utica na njega i u zrelom dobu.
- Do te mere je ona uticala na njega i onda kad je Ivan već bio zreo čovek, kad se vratio iz pohoda na Kazanј, nakon što je uništio tu veliku opasnost koja se nadvi nad Rusijom stotinama godina... Ruska država se tada oslobodila mnogih problema. On se kao pobednik vratio u Moskvu i tada je počeo da oslikava Arhangeljsku sabornu crkvu gde su sahranjeni bukvalno svi vladari iz dinastije Rjurikoviča i prvi vladari iz dinastije Romanovih, koji služi nešto kao Oplenac.
- On je osmišljavao freskopis u toj crkvi. Na tim freskama možete videti svetitelje, svete kneževe iz roda Rjurikoviča. To može uporediti i sa Nemanjićima, ali tu možete naći i tri freski srpskih svetitelja. Prikazan je Sveti Sava i Sveti Simeon, ali i Knez Lazar.
- Ivanu Groznom je bila poznata istorija Kosovskog boja. Tako da u toj rusko-srpskoj istoriji mi imamo jedan ozbiljan temelj koji nam govori da kad kažu da su Srbi i Rusi isti narod, nije samo neka patetika, nego ima ozbiljne potvrde u svojoj istoriji. Mi smo jedan narod. Ja u to iskreno verujem. Za mene to nije patetika. Mi smo jedan organizam, slovenski, pravoslavni, mi smo braća do te mere - kao čovek kog boli ruka - sve ga boli. Tako smo mi vezani i uzajamno se obogaćujemo uvek. Ta veza mora da postoji. Ona ima za nas egzistencijalni značaj.
Arhangeljska saborna crkva
Wikipedia/Tetraktys
Arhangeljska saborna crkva
Arhangeljska saborna crkva je ruska pravoslavna crkva posvećena Arhangelu Mihailu. Nalazi se na Katedralnom trgu Moskovskog kremlja, između Velike Kremaljske palate i zvonika Ivana Velikog. Bila je glavna nekropola ruskih vladara do preseljenja glavnog grada u Sankt Peterburgu.
Izgrađena je između 1505. i 1508. pod nadzorom italijanskog arhitekte na mestu starije katedrale izgrađene 1333.Sada takođe služi kao deo muzeja Moskovskog kremlja.
U crkvi arhangela Mihaila su proslavljene pobede Oružane snage Ruske Federacije. Svi ruski carevi i veliki prinčevi bili su sahranjivani u crkvi do vremena Petra Velikog, sa izuzetkom Borisa Godunova.
BONUS VIDEO: ČUDA I ISCELJENJA SVETE KSENIJE PETROGRADSKE
U vremenu kada se srpske duše nalaze na raskršću, molitva velikog svetitelja Vladike Nikolaja Velimirovića poziva nas na pokajanje i vraćanje temeljnim vrednostima – ljubavi, miru i veri, kao putu spasenja.
Grčki ustanak 1821. godine nije bio samo borba za oslobođenje od Osmanlija – bio je to i duhovni pokret u kojem je pravoslavna vera igrala ključnu ulogu.
U Rimu za vreme cara Adrijana četiri hrišćanke odbile su da prinesu žrtvu idolskoj boginji Artemidi, a majka je svoje kćeri do poslednjeg trenutka učvršćivala u veri i učila ih da ne pokleknu pred strahom.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U istraživanju je razmatrano kako se teško iskustvo povezuje sa čovekovim padom, podvigom i borbom sa strastima, ali i kako kroz život u Hristu može postati deo puta ka duhovnom očišćenju i zajednici sa Bogom.
Protojerej Aleksej Mitjušin objašnjava da li ovaj čin ima veze sa spasenjem, može li se obaviti nakon sahrane i kako vernici treba da učestvuju u molitvenom ispraćaju pokojnika.
Od slovenske reči „ljubav“ u srcu rumunskog jezika, do ćiriličnih tragova u manastirima Vlaške — fascinantna priča o vekovima duhovne, jezičke i kulturne bliskosti koje današnje elite često previđaju ili brišu.
Više od dve decenije nakon upokojenja oca Gavrila (Antonijeviča), njegove reči – o krvavom mesecu nad Kosovom, Beogradu bez blagoslova i sudbini pravoslavlja – i dalje bude snažne emocije, tumačenja i poziv na pokajanje.
Posle smrti patrijarha Adrijana car je zabranio izbor njegovog naslednika i stavio Crkvu pod državnu kontrolu, dok su njegove reforme i promene verskih običaja deo sveštenstva i naroda videli kao potvrdu najstrašnijih proročanstava.
Sveti vladika Nikolaj Velimirović zabeležio je priču o ruskom izbeglici koji je u Beogradu postao monah i kasnije episkop, a čije se mošti danas čuvaju u beogradskom Sabornom hramu.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Protojerej Aleksej Mitjušin objašnjava da li ovaj čin ima veze sa spasenjem, može li se obaviti nakon sahrane i kako vernici treba da učestvuju u molitvenom ispraćaju pokojnika.
Đurđević je ukazao i na to da posetioci ne mogu očekivati da će im monasi u svakom trenutku biti dostupni, jer život u manastiru podrazuma i poštovanje dnevnog poretka.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Rumunski duhovnik objašnjava da post, molitva, milostinja i uzdržanje sami po sebi nisu dovoljni, jer je za Boga važno i sa kakvom namerom čovek čini ono što izgleda kao dobro.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.