Prve inicijative za osnivanje muzeja pokrenute su još sredinom 19. veka, ali tek 1922. godine formalno započinje proces njegovog konstituisanja.
Muzej Srpske pravoslavne crkve (SPC) nalazi se u Ulici Kneza Sime Markovića 6 u zgradi Patrijaršije, preko puta Saborne crkve. Radno vreme muzeja je od ponedeljka do petka od 9-16h.
Istorijat
Prve inicijative za osnivanje muzeja pokrenute su još sredinom 19. veka, ali tek 1922. godine formalno započinje proces njegovog konstituisanja. 1937. godine Muzej Srpske pravoslavne crkve useljen je u Konak kneginje Ljubice. Prvi upravnik bio je teolog i profesor Radoslav Grujić.
Tokom Drugog svetskog rata Muzej SPC nije bio otvoren za javnost. Posle završetka rata, zbirka Muzeja SPC premeštena je iz Konaka kneginje Ljubice u zgradu Patrijaršijegde je 14. juna 1954. godine muzej konačno otvoren za javnost.
Srpska pravoslavna crkva je posle Drugog svetskog rata tražila i dobila pokradene dragocenosti i umetničke predmete iz Zagreba, koji su tokom rata bili konfiskovani sa područja pod okupacijom NDH. U 11 vagona 1946. godine dopremljen je crkveni mobilijar i umetnički predmeti. Jedan deo tih predmeta i umetnina vraćen je manastirima iz kojih je otet, a drugi deo je postao inventar Muzeja SPC. Posle rekonstrukcije dela zgrade Patrijaršije 2013.godine Muzej SPC dobio je nov izgled.
Na svečanom otvaranju 2013. godine, kako je tada izvestila info služba SPC, patrijarh Irinej proizneo je pozdravno slovo, između ostalog istakavši:
- Dosadašnje prostorije, gde je bio izložen samo mali deo onog bogatstva i duhovnog blaga koje imamo, nije bio dovoljan da posetioci steknu dovoljno saznanje o onome šta naša Crkva poseduje. Odavno se ukazala potreba da se ovaj Muzej proširi, ali do sada nije bilo mogućnosti, mada i ovo nije trajno rešenje. Mi imamo toliko duhovnog blaga, nasleđenog, od trinaestog veka do današnjih dana, da je potrebno naći trajno rešenje za Crkveni muzej, da bi ono što sada držimo u depoima moglo biti izloženo. Ovi predmeti predstavljaju našu kulturu, naše duhovno nasleđe, naše duhovno stvaralaštvo počev od trinaestog veka, koje potiče ne samo sa jednog mesta, nego sa svih prostora gde je živeo naš narod.
Nebojša Mandić
Zgrada u kojoj se nalazi muzej
Obnovljeni Muzej SPC sadrži tri stotine izloženih eksponata, u odnosu na nekoliko hiljada koje poseduje u depoima. Izvori istorijskog, crkvenog, umetničkog blaga su razni: najveći deo su predmeti iz fruškogorskih manastira (u njima je sadržana i baština pre Velike seobe 1690), i crkava iz istočnog Srema koji su vraćeni iz Zagreba, gde su bili odneti tokom Drugog svetskog rata.
Ostali inventar se sastoji od predmeta koje su za Muzej pre 1941. prikupili profesori Radoslav Grujić i Lazar Mirković, po nalogu najviših crkvenih vlasti. Bogatstvo muzejskog blaga bilo bi zacelo veće da su vraćeni svi predmeti koji su tokom rata odneti, pogotovo što mnogi od njih nisu zauvek propali u ratnom vihoru. Danas se u Muzeju SPC izdvaja nekoliko grupa koje svojom kategorijom, samim tim i značajem, prevazilaze granice naše zemlje i čine deo svetske kulturne baštine.
Tanjug Zoran Žestić
Unutrašnjost muzeja
U centralnom delu, gde je prava duhovna riznica, izloženi su plaštanica kralja Milutina, Jefimijina Pohvala knezu Lazaru, tu je i ogrtač (haljina) kneza Lazara urađen pre 1389. godine. Na njemu se nalaze heraldički znaci, lavovi u dvostrukom žakar-tkanju, a šlem sa volovskim rogovima stavljen je na dugme urađeno tehnikom emajla. Ovaj heraldički znak je zastupljen na novcu i pečatima kneza Lazara.
Patrijarh Porfirije primio izaslanstvo Pravoslavne crkve u Americi sa kojim je razgovarao o unapređenju saradnje i obnovi hrama Svetog Save u Njujorku, ističući važnost dijaloga za jedinstvo pravoslavnih vernika.
Sećanje na njega takođe nas podseća na događaj iz vremena cara Julijana Odstupnika, koji je pokušao da vrati Rimsko carstvo u idolopoklonstvo i odbaci hrišćanstvo.
Nakon što su se pojavile ozbiljne optužbe protiv sveštenika Nikole Simića, Eparhija šumadijska izdala je saopštenje u kojem jasno iznosi stav Crkve, ne ostavljajući mesta sumnji u donetu odluku.
Nazivan špijunom i neprijateljem naroda, podgorički paroh stao je sam protiv sistema koji je ćutao dok je njegovo ime bilo gaženo. Presuda u njegovu korist sada otvara pitanje odgovornosti države i medija.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Uvođenje obaveznog ličnog broja u Grčkoj izazvalo je burnu reakciju monaške zajednice sa Atosa, koja upozorava da bi digitalno povezivanje podataka svakog građanina moglo ugroziti versku slobodu i privatnost.
Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Nazivan špijunom i neprijateljem naroda, podgorički paroh stao je sam protiv sistema koji je ćutao dok je njegovo ime bilo gaženo. Presuda u njegovu korist sada otvara pitanje odgovornosti države i medija.
Duhovnici sa Svete gore i profesori teologije sve snažnije opominju: svet više nije isti, a ono što dolazi možda nas zatiče nespremne. Od zaborava svetoga do potpune digitalne kontrole, sedam zabrinjavajućih znakova svedoče da vreme milosti ubrzano ističe.
Današnji izgled datira iz 1926. godine. Za razliku od pravoslavnih crkava, ovde postoje klupe, ali svi vernici u nekom trenutku mise ustaju i mole se, ponavljajući važne reči, pod prelepim mozaikom Krista Kralja.
Današnji izgled datira iz 1926. godine. Za razliku od pravoslavnih crkava, ovde postoje klupe, ali svi vernici u nekom trenutku mise ustaju i mole se, ponavljajući važne reči, pod prelepim mozaikom Krista Kralja.
U manastiru gde post ima ukus mira, mati Atanasija otkriva kako i najskromniji sastojci, uz molitvu i blagoslov, postaju trpeza dostojna praznika — donosimo vam recept iz knjige Srpski posni kuvar koji se ne zaboravlja.