Prve inicijative za osnivanje muzeja pokrenute su još sredinom 19. veka, ali tek 1922. godine formalno započinje proces njegovog konstituisanja.
Muzej Srpske pravoslavne crkve (SPC) nalazi se u Ulici Kneza Sime Markovića 6 u zgradi Patrijaršije, preko puta Saborne crkve. Radno vreme muzeja je od ponedeljka do petka od 9-16h.
Istorijat
Prve inicijative za osnivanje muzeja pokrenute su još sredinom 19. veka, ali tek 1922. godine formalno započinje proces njegovog konstituisanja. 1937. godine Muzej Srpske pravoslavne crkve useljen je u Konak kneginje Ljubice. Prvi upravnik bio je teolog i profesor Radoslav Grujić.
Tokom Drugog svetskog rata Muzej SPC nije bio otvoren za javnost. Posle završetka rata, zbirka Muzeja SPC premeštena je iz Konaka kneginje Ljubice u zgradu Patrijaršijegde je 14. juna 1954. godine muzej konačno otvoren za javnost.
Srpska pravoslavna crkva je posle Drugog svetskog rata tražila i dobila pokradene dragocenosti i umetničke predmete iz Zagreba, koji su tokom rata bili konfiskovani sa područja pod okupacijom NDH. U 11 vagona 1946. godine dopremljen je crkveni mobilijar i umetnički predmeti. Jedan deo tih predmeta i umetnina vraćen je manastirima iz kojih je otet, a drugi deo je postao inventar Muzeja SPC. Posle rekonstrukcije dela zgrade Patrijaršije 2013.godine Muzej SPC dobio je nov izgled.
Na svečanom otvaranju 2013. godine, kako je tada izvestila info služba SPC, patrijarh Irinej proizneo je pozdravno slovo, između ostalog istakavši:
- Dosadašnje prostorije, gde je bio izložen samo mali deo onog bogatstva i duhovnog blaga koje imamo, nije bio dovoljan da posetioci steknu dovoljno saznanje o onome šta naša Crkva poseduje. Odavno se ukazala potreba da se ovaj Muzej proširi, ali do sada nije bilo mogućnosti, mada i ovo nije trajno rešenje. Mi imamo toliko duhovnog blaga, nasleđenog, od trinaestog veka do današnjih dana, da je potrebno naći trajno rešenje za Crkveni muzej, da bi ono što sada držimo u depoima moglo biti izloženo. Ovi predmeti predstavljaju našu kulturu, naše duhovno nasleđe, naše duhovno stvaralaštvo počev od trinaestog veka, koje potiče ne samo sa jednog mesta, nego sa svih prostora gde je živeo naš narod.
Nebojša Mandić
Zgrada u kojoj se nalazi muzej
Obnovljeni Muzej SPC sadrži tri stotine izloženih eksponata, u odnosu na nekoliko hiljada koje poseduje u depoima. Izvori istorijskog, crkvenog, umetničkog blaga su razni: najveći deo su predmeti iz fruškogorskih manastira (u njima je sadržana i baština pre Velike seobe 1690), i crkava iz istočnog Srema koji su vraćeni iz Zagreba, gde su bili odneti tokom Drugog svetskog rata.
Ostali inventar se sastoji od predmeta koje su za Muzej pre 1941. prikupili profesori Radoslav Grujić i Lazar Mirković, po nalogu najviših crkvenih vlasti. Bogatstvo muzejskog blaga bilo bi zacelo veće da su vraćeni svi predmeti koji su tokom rata odneti, pogotovo što mnogi od njih nisu zauvek propali u ratnom vihoru. Danas se u Muzeju SPC izdvaja nekoliko grupa koje svojom kategorijom, samim tim i značajem, prevazilaze granice naše zemlje i čine deo svetske kulturne baštine.
Tanjug Zoran Žestić
Unutrašnjost muzeja
U centralnom delu, gde je prava duhovna riznica, izloženi su plaštanica kralja Milutina, Jefimijina Pohvala knezu Lazaru, tu je i ogrtač (haljina) kneza Lazara urađen pre 1389. godine. Na njemu se nalaze heraldički znaci, lavovi u dvostrukom žakar-tkanju, a šlem sa volovskim rogovima stavljen je na dugme urađeno tehnikom emajla. Ovaj heraldički znak je zastupljen na novcu i pečatima kneza Lazara.
Patrijarh Porfirije primio izaslanstvo Pravoslavne crkve u Americi sa kojim je razgovarao o unapređenju saradnje i obnovi hrama Svetog Save u Njujorku, ističući važnost dijaloga za jedinstvo pravoslavnih vernika.
Sećanje na njega takođe nas podseća na događaj iz vremena cara Julijana Odstupnika, koji je pokušao da vrati Rimsko carstvo u idolopoklonstvo i odbaci hrišćanstvo.
Nakon što su se pojavile ozbiljne optužbe protiv sveštenika Nikole Simića, Eparhija šumadijska izdala je saopštenje u kojem jasno iznosi stav Crkve, ne ostavljajući mesta sumnji u donetu odluku.
Iako je godinama unazad udaljen iz javnog života zbog ozbiljnih optužbi, kardinala Huana Luisa Čiprijanija očekuju na konklavi u Rimu. Njegovo prisustvo izazvalo je osude i duboko razočaranje među onima koji su već jednom bili izdani od Crkve kojoj su verovali.
Ova jednostavna, a lekovita pita sa sremušem spaja ukus detinjstva, mir domaće trpeze i snagu prirode koju pravoslavni narod od davnina poštuje kao dar od Boga – otkrijte recept koji se prenosi sa kolena na koleno.
Eparhija niška poklonila je osmeh i sigurnost Predragu i Anđeli Antić i njihovim sinovima, koji su, uz blagoslov i slavsku ikonu, uselili u svoj novi dom, izgrađen snagom vere, ljubavi i zajedništva.
Njegova reč bila je uteha narodu, njegov život svedočanstvo Hrista, a njegovo stradanje u logoru Dahau najdublji pečat vere koju ni smrt nije mogla da slomi. Srpska pravoslavna crkva se 3. maja s ljubavlju seća dana kada su njegove svete mošti vraćene u otadžbinu.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
Uvođenje obaveznog ličnog broja u Grčkoj izazvalo je burnu reakciju monaške zajednice sa Atosa, koja upozorava da bi digitalno povezivanje podataka svakog građanina moglo ugroziti versku slobodu i privatnost.
Njegova reč bila je uteha narodu, njegov život svedočanstvo Hrista, a njegovo stradanje u logoru Dahau najdublji pečat vere koju ni smrt nije mogla da slomi. Srpska pravoslavna crkva se 3. maja s ljubavlju seća dana kada su njegove svete mošti vraćene u otadžbinu.
Na dan kada ga Srpska pravoslavna crkva molitveno proslavlja, sećamo se života podvižnika iz Carigrada koji se odrekao bogatstva, odenuo se u grubu tkaninu i zadobio dar čudotvorstva.
Na dan velikog jubileja, u Deževi podno Golije, gde su se nekada nalazili dvorovi Stefana Nemanje, služena je liturgija kao snažno podsećanje na duhovno rodno mesto pravoslavnih Srba — tamo gde se rodila svetosavska iskra koja i danas greje srpski narod.
U subotu druge nedelje po Vaskrsu donosimo duboku i snažnu pouka ruskog sveca iz njegove knjige "Misli za svaki dan u godini" — reči koje nas podsećaju da se istina Hristova ne gasi, već se neprestano svedoči kroz Crkvu, čuda i preobražene živote.
Kada je Blažena Matrona Moskovska jednoj ženi poklonila naizgled obično jaje, niko nije mogao da nasluti da će iz njega ispasti miš — niti da će upravo taj trenutak postati prekretnica ka dubokom preispitivanju savesti i potpunom preobražaju duše.
Ziloti se, kako naglašavaju, bore za čistotu pravoslavne vere. Sve pravoslavne pomesne crkve, osim njihovih koje nazivaju „istinskim pravoslavnim crkvama“, po njihovom mišljenju su početkom 20. veka poklekle pred iskušenjima.
Na dan velikog jubileja, u Deževi podno Golije, gde su se nekada nalazili dvorovi Stefana Nemanje, služena je liturgija kao snažno podsećanje na duhovno rodno mesto pravoslavnih Srba — tamo gde se rodila svetosavska iskra koja i danas greje srpski narod.
U tišini kelija i hladu maslinjaka nastaje blagi napitak koji čuva duh molitve, a uz nekoliko sastojaka i malo strpljenja možete ga pripremiti i vi — u svom domu, s verom i mirom u srcu.
Judaizam, kao vera čvrsto utemeljena u Božijem otkrivenju i istorijskom iskustvu, nosi univerzalnu poruku o veri, pravdi, znanju i odgovornosti. Njegove vrednosti i duhovna dubina i danas nadahnjuju milione vernika i poštovalaca širom sveta.
Dok danas jurimo za egzotičnim receptima i brzom hranom, jedno skromno, a čudesno jelo od piletine i belog luka podseća nas kako su naše bake kuvale – tiho, s ljubavlju i bez žurbe. Otkrivamo recept za ćerviš, zaboravljeni klasik domaće kuhinje koji greje i telo i srce.
Na dan kada ga Srpska pravoslavna crkva molitveno proslavlja, sećamo se života podvižnika iz Carigrada koji se odrekao bogatstva, odenuo se u grubu tkaninu i zadobio dar čudotvorstva.
Ziloti se, kako naglašavaju, bore za čistotu pravoslavne vere. Sve pravoslavne pomesne crkve, osim njihovih koje nazivaju „istinskim pravoslavnim crkvama“, po njihovom mišljenju su početkom 20. veka poklekle pred iskušenjima.
Kada je Blažena Matrona Moskovska jednoj ženi poklonila naizgled obično jaje, niko nije mogao da nasluti da će iz njega ispasti miš — niti da će upravo taj trenutak postati prekretnica ka dubokom preispitivanju savesti i potpunom preobražaju duše.