ST/Telegraf Djordje Kojadinovic,SPC preuzeto sa sajtaMatija Bećković
Jednom prilikom ovaj srpski velikan se prisetio svog susreta sa Svetim Justinom Popovićem.
Matija Bećković (85) jedan od najvećih savremenih srpskih pesnika i mislilaca, redovni je član Srpske akademije nauka i umetnosti.
Objavio je više desetina knjiga, izdavajmo: Vera Pavladoljska (bibliofilsko izdanje Radomira Stevića Rasa, 1962), Tako je govorio Matija (Prosveta, 1964. i 1965), Reče mi jedan čoek (Prosveta, 1970, 1976), Kosovo, najskuplja srpska reč (Glas crkve, 1989), Čiji si ti, mali? (BIGZ, 1989, 1990), Ovako govori Matija (Dečje novine, 1990), Ćeraćemo se još (Oktoih 1996), Tri poeme (Srpska književna zadruga, 2015), Sto mojih portreta (Novosti 2018), više izdanja sabranih i izabranih pesama. Za svoj rad dobio je preko 80 nagrada i priznanja.
ST/Tanjug Sava Radovanovic
Matija Bećković
Jednom prilikom ovaj srpski velikan se prisetio svog susreta sa Svetim Justinom Popovićem.
- Ja sam učio gimnaziju u Valjevu i prvi monah koga sam video bio je sada već Sveti Justin Popović. Stajao sam bos na čošku, a on je prošao u fijakeru sa dve monahinje. Išao je u SUP u Valjevu da se prijavi svake nedelje, a one su dežurale ispred dok ga ne puste. Onda sam otišao kod njega i pitao ga "zašto su Turci bili tamo gde je pravoslavni svet?". Kako su bili samo kod nas, a nema ih već u Mađarskoj, nema ih već u Austriji, nema ih već u Španiji... A kod nas, recimo, ima više muslimana nego u nekoliko država na Bliskom istoku.
- Očekivao sam od njega neki odgovor koji bi meni pao na pamet, a on je rekao, tu je priča o Jovu -"Bog kuša onog koga najviše voli". Pomenuo je Engleze, rekavši "da je Bog na njih pustio ono što je pustio na Srbe, nijedan Englez ne bi bio živ".
Ko je bio Sveti Justin Popović?
Schutterstock/Printscreen/Youtube/ RTS Kvadratura kruga - Zvanični kanal
Sveti Justin Popović
Jedan od najvećih srpskih podvižnika, mislilaca, teologa i duhovnika 20. veka bio je otac Justin Popović, koga je Srpska pravoslavna crkva 2010. godine kanonizovala u sveca.
Otac Justin je preživeo svu golgotu i patnju svoga naroda u Prvom svetskom ratu, a potom i svu nepravdu koju je trpeo narod koji je ostao veran crkvi nakon Drugog svetskog rata. On je svu tu patnju svoga naroda lično doživeo, osetio i preplakao. Imao je taj dar suza, a tokom beseda iz njegovih očiju tekli su potoci suza koje su natapale njegovu odeždu.
U Blagoja Popovića, kako je bilo njegovo svetovno ime, duhovno seme je usađivano kroz sedam generacija. Toliko je sveštenika dala porodica Popović iz Vranja sedam kolena pre Blagoja.
Taj i takav put ka Bogu izabrao je i Blagoje koji je na početku Prvog svetskog rata završio Bogosloviju u Beogradu gde su mu predavači bili i Stevan Mokranjac i Veselin Čajkanović.
Za vreme svog zatočeništva u manastiru Ćelije, Justin je preveo i ispisao 12 tomova "Žitija svetih", od kojih svako ima po 800 strana i ostavio je brojna teološka dela, počev od Dogmatike preko Svetosavlja kao filozofije života do knjige o Dostojevskom i slovenstvu.
BONUS VIDEO: ČUDA I ISCELJENJA SVETE KSENIJE PETROGRADSKE
U vreme kada su Srbi bili izloženi brojnim napadima svojih komšija Albanaca, Mati Ilarija se hrabro suprotstavljala svim izazovima kako bi sačuvala duhovnu baštinu manastira.
Bio je u savezništvu sa Vizantijom, što mu nije pomoglo da zaštiti svoju zemlju od cara Samuila, koji je osvojio Duklju 1009/1010, a njega utamničio u Prespi, na jugozapadu današnje Makedonije.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svete mučenice Veru, Nadu i Ljubav i majku im Sofiju po starom kalendaru, dok po novom slave Svetog Grigorija Jermenskog. Katolička crkva obeležava Svetog Jeronima. Jevreji obeležavaju peti dan Sukota, dok muslimani nemaju veliki praznik.
U Rimu za vreme cara Adrijana četiri hrišćanke odbile su da prinesu žrtvu idolskoj boginji Artemidi, a majka je svoje kćeri do poslednjeg trenutka učvršćivala u veri i učila ih da ne pokleknu pred strahom.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U istraživanju je razmatrano kako se teško iskustvo povezuje sa čovekovim padom, podvigom i borbom sa strastima, ali i kako kroz život u Hristu može postati deo puta ka duhovnom očišćenju i zajednici sa Bogom.
Od slovenske reči „ljubav“ u srcu rumunskog jezika, do ćiriličnih tragova u manastirima Vlaške — fascinantna priča o vekovima duhovne, jezičke i kulturne bliskosti koje današnje elite često previđaju ili brišu.
Više od dve decenije nakon upokojenja oca Gavrila (Antonijeviča), njegove reči – o krvavom mesecu nad Kosovom, Beogradu bez blagoslova i sudbini pravoslavlja – i dalje bude snažne emocije, tumačenja i poziv na pokajanje.
U svojim ,,Memoarima” patrijarh Gavrilo Dožić zabeležio je detalje organizacije i sprovođenja vojnog puča kojim je zbačena dotadašnja kraljevska vlada Cvetković–Maček (27. marta 1941. godine) i odbačen Trojni pakt.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Protojerej Aleksej Mitjušin objašnjava da li ovaj čin ima veze sa spasenjem, može li se obaviti nakon sahrane i kako vernici treba da učestvuju u molitvenom ispraćaju pokojnika.
Đurđević je ukazao i na to da posetioci ne mogu očekivati da će im monasi u svakom trenutku biti dostupni, jer život u manastiru podrazuma i poštovanje dnevnog poretka.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Rumunski duhovnik objašnjava da post, molitva, milostinja i uzdržanje sami po sebi nisu dovoljni, jer je za Boga važno i sa kakvom namerom čovek čini ono što izgleda kao dobro.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.