ST/Telegraf Djordje Kojadinovic,SPC preuzeto sa sajtaMatija Bećković
Jednom prilikom ovaj srpski velikan se prisetio svog susreta sa Svetim Justinom Popovićem.
Matija Bećković (85) jedan od najvećih savremenih srpskih pesnika i mislilaca, redovni je član Srpske akademije nauka i umetnosti.
Objavio je više desetina knjiga, izdavajmo: Vera Pavladoljska (bibliofilsko izdanje Radomira Stevića Rasa, 1962), Tako je govorio Matija (Prosveta, 1964. i 1965), Reče mi jedan čoek (Prosveta, 1970, 1976), Kosovo, najskuplja srpska reč (Glas crkve, 1989), Čiji si ti, mali? (BIGZ, 1989, 1990), Ovako govori Matija (Dečje novine, 1990), Ćeraćemo se još (Oktoih 1996), Tri poeme (Srpska književna zadruga, 2015), Sto mojih portreta (Novosti 2018), više izdanja sabranih i izabranih pesama. Za svoj rad dobio je preko 80 nagrada i priznanja.
ST/Tanjug Sava Radovanovic
Matija Bećković
Jednom prilikom ovaj srpski velikan se prisetio svog susreta sa Svetim Justinom Popovićem.
- Ja sam učio gimnaziju u Valjevu i prvi monah koga sam video bio je sada već Sveti Justin Popović. Stajao sam bos na čošku, a on je prošao u fijakeru sa dve monahinje. Išao je u SUP u Valjevu da se prijavi svake nedelje, a one su dežurale ispred dok ga ne puste. Onda sam otišao kod njega i pitao ga "zašto su Turci bili tamo gde je pravoslavni svet?". Kako su bili samo kod nas, a nema ih već u Mađarskoj, nema ih već u Austriji, nema ih već u Španiji... A kod nas, recimo, ima više muslimana nego u nekoliko država na Bliskom istoku.
- Očekivao sam od njega neki odgovor koji bi meni pao na pamet, a on je rekao, tu je priča o Jovu -"Bog kuša onog koga najviše voli". Pomenuo je Engleze, rekavši "da je Bog na njih pustio ono što je pustio na Srbe, nijedan Englez ne bi bio živ".
Ko je bio Sveti Justin Popović?
Schutterstock/Printscreen/Youtube/ RTS Kvadratura kruga - Zvanični kanal
Sveti Justin Popović
Jedan od najvećih srpskih podvižnika, mislilaca, teologa i duhovnika 20. veka bio je otac Justin Popović, koga je Srpska pravoslavna crkva 2010. godine kanonizovala u sveca.
Otac Justin je preživeo svu golgotu i patnju svoga naroda u Prvom svetskom ratu, a potom i svu nepravdu koju je trpeo narod koji je ostao veran crkvi nakon Drugog svetskog rata. On je svu tu patnju svoga naroda lično doživeo, osetio i preplakao. Imao je taj dar suza, a tokom beseda iz njegovih očiju tekli su potoci suza koje su natapale njegovu odeždu.
U Blagoja Popovića, kako je bilo njegovo svetovno ime, duhovno seme je usađivano kroz sedam generacija. Toliko je sveštenika dala porodica Popović iz Vranja sedam kolena pre Blagoja.
Taj i takav put ka Bogu izabrao je i Blagoje koji je na početku Prvog svetskog rata završio Bogosloviju u Beogradu gde su mu predavači bili i Stevan Mokranjac i Veselin Čajkanović.
Za vreme svog zatočeništva u manastiru Ćelije, Justin je preveo i ispisao 12 tomova "Žitija svetih", od kojih svako ima po 800 strana i ostavio je brojna teološka dela, počev od Dogmatike preko Svetosavlja kao filozofije života do knjige o Dostojevskom i slovenstvu.
BONUS VIDEO: ČUDA I ISCELJENJA SVETE KSENIJE PETROGRADSKE
U vreme kada su Srbi bili izloženi brojnim napadima svojih komšija Albanaca, Mati Ilarija se hrabro suprotstavljala svim izazovima kako bi sačuvala duhovnu baštinu manastira.
Bio je u savezništvu sa Vizantijom, što mu nije pomoglo da zaštiti svoju zemlju od cara Samuila, koji je osvojio Duklju 1009/1010, a njega utamničio u Prespi, na jugozapadu današnje Makedonije.
U katoličkoj tradiciji 31. decembar nosi više od odbrojavanja sekundi do Nove godine - nosi priču o Svetom Silvestru koji je oblikovao veru, odnos Crkve i vlasti i sudbinu Rimskog carstva
Pitanje koje svake zime deli vernike dobija jasan odgovor sveštenika koji, bez popuštanja veri ali i bez straha od radosti, objašnjava gde je prava granica.
U besedi za 30. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o jednostavnoj, ali moćnoj odluci koja je u trenutku bola i tuge oblikovala carevu lozu i otvorila put do proroka i najvećeg među carevima.
Pravoslavni vernici danas slave Svetog Sevastijana po starom kalendaru, a Svetu Melaniju Mlađu po novom. Katolici proslavljaju Svetog papu Silvestera I, dok Jevreji i muslimani ovaj dan provode u redovnim molitvama prema svojim verskim običajima.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
U Vrtu časti na Povlenu, vladika Isihije i akademik Matija Bećković otkrili su skulpturu Svetog Vladike Nikolaja, simbol nade i jedinstva srpskog naroda u teškim vremenima.
Pitanje koje svake zime deli vernike dobija jasan odgovor sveštenika koji, bez popuštanja veri ali i bez straha od radosti, objašnjava gde je prava granica.
U besedi za 30. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o jednostavnoj, ali moćnoj odluci koja je u trenutku bola i tuge oblikovala carevu lozu i otvorila put do proroka i najvećeg među carevima.
Proterivanje otvara neprijatno pitanje dvostrukih aršina, selektivne tolerancije i toga kome je dozvoljeno da peva, a kome ne — čak i na praznik koji bi trebalo da nosi poruku mira i praštanja.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Proterivanje otvara neprijatno pitanje dvostrukih aršina, selektivne tolerancije i toga kome je dozvoljeno da peva, a kome ne — čak i na praznik koji bi trebalo da nosi poruku mira i praštanja.