"BOG HOĆE NEŠTO SA OVIM NARODOM, KAO ŠTO HOĆE I SA IZRAILJOM"! Proročke reči vladike Atanasija odzvanjaju i danas
Svaki veliki narod je u ljubavi Božjoj, govorio je vladika Atanasije.
Bio je u savezništvu sa Vizantijom, što mu nije pomoglo da zaštiti svoju zemlju od cara Samuila, koji je osvojio Duklju 1009/1010, a njega utamničio u Prespi, na jugozapadu današnje Makedonije.
Jovan Vladimir bio je vladar Duklje, najistaknutije srpske kneževine tog doba, od oko 1000. do 1016. godine. Njegova vladavina odvijala se tokom dugotrajnog rata između Vizantije i Samuilovog carstva.
Bio je u savezništvu sa Vizantijom, što mu nije pomoglo da zaštiti svoju zemlju od cara Samuila, koji je osvojio Duklju 1009/1010, a njega utamničio u Prespi, na jugozapadu današnje Makedonije.
Prema Letopisu Popa Dukljanina, Samuilova kćerka Teodora Kosara je, zavolevši zarobljenog kneza, izmolila oca da je uda za njega. Car je dao Kosaru za ženu Vladimiru, a zatim svog novopečenog zeta vratio na dukljanski presto da vlada kao njegov vazal.
Ovo je verovatno narodna, ulepšana i romantizovana verzija braka iz interesa. U stvarnosti, ovaj brak je mogao biti rezultat političke procene Samuila, koji je možda smatrao da će mu Vladimir kao zet biti verniji i korisniji vazal. Rešivši na ovaj način pitanje Duklje, car se mogao bolje koncentrisati na Makedoniju i Tesaliju, gde je bilo glavno žarište sukoba sa Vizantijom.
Kako bilo, nakon oslobođenja Vladimir se vratio na presto, a sa sobom je doveo i kraljicu. On i Kosara su živeli u skladom braku, ali nisu imali dece.

Relikvija vezana za Svetog Jovana Vladimira je krst za koji se veruje da ga je držao u rukama kada su ga pogubili.
Taj krst se tradicionalno čuva u porodici Andrović iz Veljih Mikulića kod Bara. Svake godine na Trojičin dan iznosi se pred litijom na vrh planine Rumije. Sveti Jovan Vladimir se smatra nebeskim zaštitnikom ovog grada.
Narodno predanje pamti Vladimira kao pobožnog, pravednog i miroljubivog vladara. Ništa ne ukazuje na to da je Vladimir na bilo koji način učestvovao u ratnim naporima svog tasta. Taj rat je kulminirao 1014. godine vizantijskom pobedom nad Samuilom.
Car je nedugo nakon toga preminuo, a po naređenju njegovog sinovca Jovana Vladislava, koji je preuzeo vlast nad carstvom 1015. godine, Vladimir je na prevaru ubijen 22. maja 1016. godine. Odrubljena mu je glava ispred jedne crkve u Prespi, gde je i sahranjen.
Nedugo potom priznat je za sveca i mučenika i tako je postao prvi srpski svetac.
Kosara je, prema predanju, prenela njegove mošti u manastir Bogorodice Krajinske, u crkvu blizu njegovog dvora na jugoistoku Duklje. Od 1381. godine mošti su čuvane u manastiru Svetog Jovana Vladimira kod Elbasana, a od oko 1995. godine u Sabornoj crkvi u Tirani, sedištu Albanske pravoslavne crkve, piše "Istorijski zabavnik".
Svaki veliki narod je u ljubavi Božjoj, govorio je vladika Atanasije.
Njihov otpor protiv vlasti često je doveo do najokrutnijih kazni, a istorija je ispunjena njihovim mučeničkim smrtnim kaznama, od spaljivanja na lomači do hranjenja zverima.
Nakon što je brod, malo pre ponoći, udario u ledeni breg i počeo da tone, otac Tomas je smatrao da mu je dužnost da pomogne uplašenim putnicima - duhovno, ali i fizički.
U knjizi “Istočni papizam”, istoričar Diogenis Valavanidis objavljuje faksimil dokumenta koji ukazuje na to da kanonizacija patrijarha Jeremija I, koji je pre pola veka ukinuo Pećku patrijaršiju, šalje ozbiljnu opomenu Beogradskoj patrijaršiji.
Jednom prilikom ovaj srpski velikan se prisetio svog susreta sa Svetim Justinom Popovićem.
Nenaoružani monasi su odlučili da ne beže i u svom manastiru dočekaju do zuba naoružane Arape koji nisu imali milosti prema njima.
Iza pomeranja kroz kalendar stoji precizan spoj crkvenih odluka, lunarnog ciklusa i razlika između kalendarskih sistema, zbog čega se datum svake godine iznova određuje prema strogim pravilima utvrđenim još u 4. veku.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetе mučenike Hrisanta i Dariju po starom i Svetu Mariju Egipćanku po novom kalendaru. Katolici slave Svetog Huga iz Grenobla, dok muslimani i Jevreji danas nemaju većeg opšteg praznika.
Darija je toliko bi istrajna u mukama, da su i neznabošci vikali: "Darija je boginja!"
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
U manastiru Svetog Aleksandra Nevskog u Ugljeviku okupio se veliki broj vernika da se pokloni mirotočivoj ikoni „Umekšanje zlih srca“
Sve što treba da znate o pashalnom sederu, simboličnoj hrani i starim tradicijama.
Poglavar Rimokatoličke crkve poziva lidere da se vrate dijalogu, upozorava na stradanje nevinih i najavljuje lično učešće u Krsnom putu na Veliki petak kao simbol solidarnosti sa svima koji pate.
Mekane kore, bogat fil od oraha i čokolade i delikatan fondan sa malinom koji dokazuje da post može biti savršenog ukusa.