JEVANĐELJE ZA 8. MART: Čitanje iz Svetog pisma za subotu sedmice Velikog posta
U ovom čitanju Jevanđelja u fokusu su mudre Isusove reči, kojima vernike upozorava da će ih svet prezreti.
"Gle, Bog je spasenje moje, uzdaću se i neću se bojati, jer mi je sila i pesma Gospod Bog, on mi bi spasitelj".
Knjiga proroka Isaije (11,10-16; 12,1-2)
10. I u to će vreme za koren Jesejev, koji će biti zastava narodima, raspitivati narodi, i počivalište njegovo biće slavno. 11. I tada će Gospod opet podignuti ruku svoju da zadobije ostatak naroda svog, što ostane od Asirske i od Misira i od Patrosa i od Etiopske i od Elama i od Senara i od Emata i od ostrva morskih. 12. I podignuće zastavu narodima i prognane Izrailjeve i rasejane Judine sabraće s četiri kraja zemaljska, 13. i nestaće zavisti Jefremove, i neprijatelji Judini istrebiće se; Jefrem neće zavideti Judi, a Juda neće zlobiti Jefremu.
14. Nego će složno lejeti na pleća Filistejima k zapadu; zajedno će plieniti narode istočne; na Edomce i Moavce dignuće ruke svoje, i sinovi Amonovi biće im pokorni. 15. I Gospod će presušiti zaliv mora Misirskoga, i mahnuće rukom svojom svrh reke sa silnim vetrom svojim, i udariće je po sedam krakova da se može prelaziti u obući. 16. I biće put ostatku naroda njegova, što ostane od Asirske, kao što je bio Izrailju kad izađe iz zemlje Misirske.
1. I reći ćeš u ono vreme: „Hvalim te, Gospode, jer si se bio razgnevio na me, pa se odvratio gnev tvoj, i utešio si me.” 2. Gle, Bog je spasenje moje, uzdaću se i neću se bojati, jer mi je sila i pesma Gospod Bog, on mi bi spasitelj.
U ovom čitanju Jevanđelja u fokusu su mudre Isusove reči, kojima vernike upozorava da će ih svet prezreti.
Teško onima koji zlo zovu dobro, a dobro zlo, koji prave od mraka svetlost a od svetlosti mrak, koji prave od gorkoga slatko a od slatkoga gorko
Bog poziva ljude da se obrate Njegovoj volji i traže pomoć, jer samo onda mogu biti zaštićeni.
Hoće li se sekira veličati nad onim koji njom seče? Hoće li se pila razmetati nad onim koji njom radi?
I izvršiću sud po pravilu i pravdu po merilima i grad će potrti lažno utočište i voda će potopiti zaklon.
"Tako će biti poslednji prvi i prvi poslednji; jer je mnogo zvanih a malo izabranih."
Knjiga proroka Isaije najavljuje dolazak danâ Božijeg gneva, kada će se zemlja treseti pod njegovim gnevom, a svetlost neba neće više obasjavati zemlju. U ovom odlomku otkrivamo neizbežni trenutak kada se božja pravda sledi, a svi grešnici suočavaju sa sudbinom.
"Budite vi, dakle, savršeni, kao što je savršen Otac vaš nebeski."
Jedna kratka pouka velikog duhovnika i pustinjaka govori o tri misli koje lako mogu da zaokupe čoveka i zbog kojih zaboravlja da ceni ono što već ima.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Protojerej Aleksej Mitjušin objašnjava da li ovaj čin ima veze sa spasenjem, može li se obaviti nakon sahrane i kako vernici treba da učestvuju u molitvenom ispraćaju pokojnika.
Đurđević je ukazao i na to da posetioci ne mogu očekivati da će im monasi u svakom trenutku biti dostupni, jer život u manastiru podrazuma i poštovanje dnevnog poretka.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Rumunski duhovnik objašnjava da post, molitva, milostinja i uzdržanje sami po sebi nisu dovoljni, jer je za Boga važno i sa kakvom namerom čovek čini ono što izgleda kao dobro.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve istakao značaj brige o čoveku kao celovitoj ličnosti, posebno ukazavši na mesto molitve u zdravstvenim ustanovama.