ČITANJE JEVANĐELJA ZA 23. MAJ: Odlomak iz Svetog pisma za petak pete sedmice po Vaskrsu
"Ovce moje slušaju glas moj, i ja njih poznajem, i za mnom idu. 28. I ja im dajem život večni, i nikad neće izginuti, i niko ih neće oteti iz ruke moje."
"Dok svetlost imate verujte u svetlost, da budete sinovi svetlosti."
Jevanđelje Jovan, 42. zač. (12,19-36) 19. A fariseji rekoše među sobom: „Vidite kako ništa ne pomaže. Eto, svet ode za njim.“ 20. A behu i neki Jelini među onima koji dođoše da se poklone o Prazniku. 21. Oni, dakle, pristupiše Filipu, koji beše iz Vitsaide Galilejske, i moljahu ga govoreći: „Gospodine, hoćemo da vidimo Isusa.“ 22. Dođe Filip i kaza Andreju, a opet Andrej i Filip kazaše Isusu. 23. A Isus im odgovori govoreći: „Došao je čas da se proslavi Sin Čovečiji. 24.
Zaista, zaista vam kažem: ako zrno pšenice padnuvši na zemlju ne umre, onda jedno ostane; ako li umre, rod mnogi donosi. 25. Koji voli život svoj izgubiće ga, a ko mrzi život svoj na ovome svetu sačuvaće ga za život večni. 26. Ko meni služi, za mnom neka ide, i gde sam ja, onde će i sluga moj biti; i ko meni služi tome će dati počast Otac moj. 27. Sad je duša moja uzbuđena, i šta da rečem? Oče, spasi me od časa ovoga; ali zato dođoh za čas ovaj. 28. Oče, proslavi ime svoje!“ Tada glas dođe s neba: „I proslavih, i opet ću proslaviti!“ 29. A narod koji stajaše, kada to ču, govoraše da je grom zagrmio; a drugi govorahu: „Anđeo mi je govorio.“
30. Isus odgovori i reče: „Ovaj glas nije bio mene radi no vas radi. 31. Sad je sud ovome svetu; sad će knez ovoga sveta biti izbačen napolje. 32. I kada ja budem podignut sa zemlje, sve ću privući sebi.“ 33. A ovo govoraše, ukazujući kakvom će smrću umreti. 34. Narod mu odgovori: „Mi čusmo iz Zakona da Hristos ostaje vavek; i kako ti govoriš da se Sinu Čovečijem valja podignuti? Ko je taj Sin Čovečiji?“ 35. A Isus im reče: „Još je malo vremena svetlost sa vama; idite dok svetlost imate da vas tama ne obuzme; a ko ide po tami ne zna kuda ide.“ 36. „Dok svetlost imate verujte u svetlost, da budete sinovi svetlosti.“ Rekavši ovo, Isus otide i sakri se od njih.
"Ovce moje slušaju glas moj, i ja njih poznajem, i za mnom idu. 28. I ja im dajem život večni, i nikad neće izginuti, i niko ih neće oteti iz ruke moje."
"Ako, dakle, ko ukine jednu od ovih najmanjih zapovesti i nauči tako ljude, nazvaće se najmanji u Carstvu nebeskome; a ko izvrši i nauči, taj će se veliki nazvati u Carstvu nebeskome."
"Ne dotiči me se, jer još nisam uzišao Ocu svom; nego idi braći mojoj i kaži im: Uzlazim Ocu mom i Ocu vašem, i Bogu mom i Bogu vašem.“
"A Isus ne hođaše više javno među Judejcima, nego otide odande u kraj blizu pustinje, u grad zvani Jefrem, i onde boravljaše sa učenicima svojim. "
"A ja vam kažem da se ne protivite zlu, nego ako te ko udari po desnom obrazu tvom, okreni mu i drugi".
"Nećeš izaći odande dok ne daš do poslednjeg novčića."
"Blaženi ste kada vas sramote i progone i lažući govore protiv vas svakojake rđave reči, zbog mene."
"Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi u tami, nego će imati svetlost života."
Uloga muža i žene, nekada jasno određena u tradicionalnom hrišćanskom poretku, sve češće se prepliće i menja.
U pravoslavlju, vera nije puko prihvatanje određenih istina ili moralnih načela, već živi odnos sa Bogom, zajedništvo sa Njim kroz Crkvu, molitvu, svete tajne i svakodnevni podvig.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da Hristos nije zasijao tamo gde je lako verovati, već upravo u zemlji senke smrtne, gde ljudi najmanje očekuju spasenje.
U pravoslavlju molitva nije vezana za položaj tela ili vreme - ona je dar hrabrog i trezvenog srca, suza koje čuvamo u tajnosti i unutrašnji razgovor koji oblikuje dušu u svetlu vrlina.
Dok je Florida zakazala pogubljenje Kertisa Vindoma, čoveka sa intelektualnim teškoćama, upravo porodice žrtava traže milost, a Katolička crkva podseća da smrtna kazna ne donosi pravdu, već produbljuje patnju i krši dostojanstvo ljudskog života.
Opomena izrečena na liturgiji otvara pitanje koliko znamo da se u Crkvi ponašamo dostojno i koliko smo spremni da tišinu prinesemo Bogu kao svoj dar.
Neka Sveta Marina bude zaštitnica naših domova i naše dece. U veri i ljubavi da joj pevamо.
Sveštenik Goran Nuhanović otkrio je kako obična štićenica staračkog doma, pred odlazak s ovoga sveta, kroz ispovest i pričešće doživela viziju nebeske svetlosti i prizvala prisustvo svetitelja.
Iako nije bio prisutan na događaju u Gornjem Zaostru, iguman se našao među „odgovornima“, što crkveni krugovi ocenjuju kao otvoreni pritisak na sveštenstvo i verni narod.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da Hristos nije zasijao tamo gde je lako verovati, već upravo u zemlji senke smrtne, gde ljudi najmanje očekuju spasenje.
U pravoslavlju molitva nije vezana za položaj tela ili vreme - ona je dar hrabrog i trezvenog srca, suza koje čuvamo u tajnosti i unutrašnji razgovor koji oblikuje dušu u svetlu vrlina.