ČITANJE JEVANĐELJA ZA 23. MAJ: Odlomak iz Svetog pisma za petak pete sedmice po Vaskrsu
"Ovce moje slušaju glas moj, i ja njih poznajem, i za mnom idu. 28. I ja im dajem život večni, i nikad neće izginuti, i niko ih neće oteti iz ruke moje."
"Dok svetlost imate verujte u svetlost, da budete sinovi svetlosti."
Jevanđelje Jovan, 42. zač. (12,19-36) 19. A fariseji rekoše među sobom: „Vidite kako ništa ne pomaže. Eto, svet ode za njim.“ 20. A behu i neki Jelini među onima koji dođoše da se poklone o Prazniku. 21. Oni, dakle, pristupiše Filipu, koji beše iz Vitsaide Galilejske, i moljahu ga govoreći: „Gospodine, hoćemo da vidimo Isusa.“ 22. Dođe Filip i kaza Andreju, a opet Andrej i Filip kazaše Isusu. 23. A Isus im odgovori govoreći: „Došao je čas da se proslavi Sin Čovečiji. 24.
Zaista, zaista vam kažem: ako zrno pšenice padnuvši na zemlju ne umre, onda jedno ostane; ako li umre, rod mnogi donosi. 25. Koji voli život svoj izgubiće ga, a ko mrzi život svoj na ovome svetu sačuvaće ga za život večni. 26. Ko meni služi, za mnom neka ide, i gde sam ja, onde će i sluga moj biti; i ko meni služi tome će dati počast Otac moj. 27. Sad je duša moja uzbuđena, i šta da rečem? Oče, spasi me od časa ovoga; ali zato dođoh za čas ovaj. 28. Oče, proslavi ime svoje!“ Tada glas dođe s neba: „I proslavih, i opet ću proslaviti!“ 29. A narod koji stajaše, kada to ču, govoraše da je grom zagrmio; a drugi govorahu: „Anđeo mi je govorio.“
30. Isus odgovori i reče: „Ovaj glas nije bio mene radi no vas radi. 31. Sad je sud ovome svetu; sad će knez ovoga sveta biti izbačen napolje. 32. I kada ja budem podignut sa zemlje, sve ću privući sebi.“ 33. A ovo govoraše, ukazujući kakvom će smrću umreti. 34. Narod mu odgovori: „Mi čusmo iz Zakona da Hristos ostaje vavek; i kako ti govoriš da se Sinu Čovečijem valja podignuti? Ko je taj Sin Čovečiji?“ 35. A Isus im reče: „Još je malo vremena svetlost sa vama; idite dok svetlost imate da vas tama ne obuzme; a ko ide po tami ne zna kuda ide.“ 36. „Dok svetlost imate verujte u svetlost, da budete sinovi svetlosti.“ Rekavši ovo, Isus otide i sakri se od njih.
"Ovce moje slušaju glas moj, i ja njih poznajem, i za mnom idu. 28. I ja im dajem život večni, i nikad neće izginuti, i niko ih neće oteti iz ruke moje."
"Ako, dakle, ko ukine jednu od ovih najmanjih zapovesti i nauči tako ljude, nazvaće se najmanji u Carstvu nebeskome; a ko izvrši i nauči, taj će se veliki nazvati u Carstvu nebeskome."
"Ne dotiči me se, jer još nisam uzišao Ocu svom; nego idi braći mojoj i kaži im: Uzlazim Ocu mom i Ocu vašem, i Bogu mom i Bogu vašem.“
"A Isus ne hođaše više javno među Judejcima, nego otide odande u kraj blizu pustinje, u grad zvani Jefrem, i onde boravljaše sa učenicima svojim. "
Gospod pošto im ovo izgovori, uznese se na nebo i sede Bogu sa desne strane.
"I ko čuje moje reči i ne veruje, ja mu ne sudim; jer ne dođoh da sudim svetu, nego da spasem svet."
"Ja sam vrata; ako ko uđe kroz mene spašće se, i ući će i izaći će, i pašu će naći."
"Ne ostavi Otac mene samog; jer ja svagda činim što je njemu ugodno."
Gospod pošto im ovo izgovori, uznese se na nebo i sede Bogu sa desne strane.
Na Spasovdan prenosimo snažnu poruku iz knjige „Misli za svaki dan u godini“ velikog duhovnika 19. veka: Gospod je otvorio riznicu nebeskih darova, a svako od nas pozvan je da uzme ono što mu duša traži.
Spor između dva klirika pravoslavne crkve, jednog arhijereja i jednog monaha, oko vernosti patrijarhu i upotrebe interneta dodatno raspiruje tenzije koje prete da dovedu do ozbiljnijih podela u eparhiji Sidirikastriji i šire.
Niko vas ne može naterati da učinite rukoblud - to je uvek pitanje vaše slobodne volje.
Uz molitve hiljada vernika i prisustvo patrijarha Porfirija, prestoni grad je dočekao jedini sačuvani deo moštiju Svetog Save. Ruka prvog arhiepiskopa srpskog predvodiće ovogodišnju Spasovdansku litiju kroz srce glavnog grada.
Niko vas ne može naterati da učinite rukoblud - to je uvek pitanje vaše slobodne volje.
Imamo sačuvane mošti gotovo svih Nemanjića, a poznata je i tragična priča o spaljivanju moštiju Svetog Save, koje su Turci uništili u Beogradu 10. maja 1594. godine.
Iza nametnutih moralnih vrednosti isijava istinski savet svojevremenog duhovnog vođe - kog Srbi ne zaboravljaju ni 16 godina od njegovog upokojenja.
Hrišćanski dom je mala crkva, u kojoj roditelji imaju zadatak da kroz ljubav, strpljenje i molitvu uvode dete u život vere i vrline.
Manje od godinu dana pošto je prošla kroz dvostruku mastektomiju nakon što je saznala da ima treći stadijum raka dojke, posle pregleda na PET skeniru, lekar joj je saopštio ono što niko ne želi da čuje.
U ovom jednostavnom, a bogatom jelu sa Svete gore, nema žurbe ni viška – samo mir, zahvalnost i miris svežeg povrća koje pamti sunce.