ČITANJE JEVANĐELJA ZA 23. MAJ: Odlomak iz Svetog pisma za petak pete sedmice po Vaskrsu
"Ovce moje slušaju glas moj, i ja njih poznajem, i za mnom idu. 28. I ja im dajem život večni, i nikad neće izginuti, i niko ih neće oteti iz ruke moje."
"Dok svetlost imate verujte u svetlost, da budete sinovi svetlosti."
Jevanđelje Jovan, 42. zač. (12,19-36) 19. A fariseji rekoše među sobom: „Vidite kako ništa ne pomaže. Eto, svet ode za njim.“ 20. A behu i neki Jelini među onima koji dođoše da se poklone o Prazniku. 21. Oni, dakle, pristupiše Filipu, koji beše iz Vitsaide Galilejske, i moljahu ga govoreći: „Gospodine, hoćemo da vidimo Isusa.“ 22. Dođe Filip i kaza Andreju, a opet Andrej i Filip kazaše Isusu. 23. A Isus im odgovori govoreći: „Došao je čas da se proslavi Sin Čovečiji. 24.
Zaista, zaista vam kažem: ako zrno pšenice padnuvši na zemlju ne umre, onda jedno ostane; ako li umre, rod mnogi donosi. 25. Koji voli život svoj izgubiće ga, a ko mrzi život svoj na ovome svetu sačuvaće ga za život večni. 26. Ko meni služi, za mnom neka ide, i gde sam ja, onde će i sluga moj biti; i ko meni služi tome će dati počast Otac moj. 27. Sad je duša moja uzbuđena, i šta da rečem? Oče, spasi me od časa ovoga; ali zato dođoh za čas ovaj. 28. Oče, proslavi ime svoje!“ Tada glas dođe s neba: „I proslavih, i opet ću proslaviti!“ 29. A narod koji stajaše, kada to ču, govoraše da je grom zagrmio; a drugi govorahu: „Anđeo mi je govorio.“
30. Isus odgovori i reče: „Ovaj glas nije bio mene radi no vas radi. 31. Sad je sud ovome svetu; sad će knez ovoga sveta biti izbačen napolje. 32. I kada ja budem podignut sa zemlje, sve ću privući sebi.“ 33. A ovo govoraše, ukazujući kakvom će smrću umreti. 34. Narod mu odgovori: „Mi čusmo iz Zakona da Hristos ostaje vavek; i kako ti govoriš da se Sinu Čovečijem valja podignuti? Ko je taj Sin Čovečiji?“ 35. A Isus im reče: „Još je malo vremena svetlost sa vama; idite dok svetlost imate da vas tama ne obuzme; a ko ide po tami ne zna kuda ide.“ 36. „Dok svetlost imate verujte u svetlost, da budete sinovi svetlosti.“ Rekavši ovo, Isus otide i sakri se od njih.
"Ovce moje slušaju glas moj, i ja njih poznajem, i za mnom idu. 28. I ja im dajem život večni, i nikad neće izginuti, i niko ih neće oteti iz ruke moje."
"Ako, dakle, ko ukine jednu od ovih najmanjih zapovesti i nauči tako ljude, nazvaće se najmanji u Carstvu nebeskome; a ko izvrši i nauči, taj će se veliki nazvati u Carstvu nebeskome."
"Ne dotiči me se, jer još nisam uzišao Ocu svom; nego idi braći mojoj i kaži im: Uzlazim Ocu mom i Ocu vašem, i Bogu mom i Bogu vašem.“
"A Isus ne hođaše više javno među Judejcima, nego otide odande u kraj blizu pustinje, u grad zvani Jefrem, i onde boravljaše sa učenicima svojim. "
"A ja vam kažem da se ne protivite zlu, nego ako te ko udari po desnom obrazu tvom, okreni mu i drugi".
"Nećeš izaći odande dok ne daš do poslednjeg novčića."
"Blaženi ste kada vas sramote i progone i lažući govore protiv vas svakojake rđave reči, zbog mene."
"Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi u tami, nego će imati svetlost života."
Praznik Vozdviženja Časnog krsta posvećen je sećanju na pronalazak svetinje na Golgoti i njeno vraćanje u Jerusalim, a crkveni tipik za ovaj dan propisuje poseban oblik uzdržanja.
Svetogorski starac govorio je o čoveku koji se posle pada obraća Gospodu i otkrio šta, prema njegovom iskustvu, može da bude presudno za takvu molitvu.
Od neprestane potrage za sigurnošću i zadovoljstvom do tišine, molitve i prihvatanja sopstvenog Krsta, put izlaska iz unutrašnjeg nemira počinje tamo gde savremeni čovek najmanje očekuje.
U besedi za subotu 17. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o Hristu koji je svojom rečju i životom razotkrivao zlo i upozorava na strah zbog kojeg čovek ćuti pred onim što zna da nije dobro.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Isusovu molitvu ne zovu slučajno "molitva nad molitvama".
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
U knjizi "Kod starca Porfirija" Konstantinos Janicijotis beleži susret sa supružnicima kojima je svetitelj ukazao na posledice manjka ljubavi među roditeljima, koje mogu uticati na dete još pre rođenja.
Bio je rimski oficir, a potom je postao episkop i propovedao Jevanđelje među neznabošcima, uprkos progonima i stradanjima.
Mekan i mirisan, ovaj oblik tamjana koristi se u pravoslavnim hramovima i domovima, a njegov način izrade vezuje se za svetogorsku tradiciju.