ČITANJE JEVANĐELJA ZA 23. MAJ: Odlomak iz Svetog pisma za petak pete sedmice po Vaskrsu
"Ovce moje slušaju glas moj, i ja njih poznajem, i za mnom idu. 28. I ja im dajem život večni, i nikad neće izginuti, i niko ih neće oteti iz ruke moje."
"Dok svetlost imate verujte u svetlost, da budete sinovi svetlosti."
Jevanđelje Jovan, 42. zač. (12,19-36) 19. A fariseji rekoše među sobom: „Vidite kako ništa ne pomaže. Eto, svet ode za njim.“ 20. A behu i neki Jelini među onima koji dođoše da se poklone o Prazniku. 21. Oni, dakle, pristupiše Filipu, koji beše iz Vitsaide Galilejske, i moljahu ga govoreći: „Gospodine, hoćemo da vidimo Isusa.“ 22. Dođe Filip i kaza Andreju, a opet Andrej i Filip kazaše Isusu. 23. A Isus im odgovori govoreći: „Došao je čas da se proslavi Sin Čovečiji. 24.
Zaista, zaista vam kažem: ako zrno pšenice padnuvši na zemlju ne umre, onda jedno ostane; ako li umre, rod mnogi donosi. 25. Koji voli život svoj izgubiće ga, a ko mrzi život svoj na ovome svetu sačuvaće ga za život večni. 26. Ko meni služi, za mnom neka ide, i gde sam ja, onde će i sluga moj biti; i ko meni služi tome će dati počast Otac moj. 27. Sad je duša moja uzbuđena, i šta da rečem? Oče, spasi me od časa ovoga; ali zato dođoh za čas ovaj. 28. Oče, proslavi ime svoje!“ Tada glas dođe s neba: „I proslavih, i opet ću proslaviti!“ 29. A narod koji stajaše, kada to ču, govoraše da je grom zagrmio; a drugi govorahu: „Anđeo mi je govorio.“
30. Isus odgovori i reče: „Ovaj glas nije bio mene radi no vas radi. 31. Sad je sud ovome svetu; sad će knez ovoga sveta biti izbačen napolje. 32. I kada ja budem podignut sa zemlje, sve ću privući sebi.“ 33. A ovo govoraše, ukazujući kakvom će smrću umreti. 34. Narod mu odgovori: „Mi čusmo iz Zakona da Hristos ostaje vavek; i kako ti govoriš da se Sinu Čovečijem valja podignuti? Ko je taj Sin Čovečiji?“ 35. A Isus im reče: „Još je malo vremena svetlost sa vama; idite dok svetlost imate da vas tama ne obuzme; a ko ide po tami ne zna kuda ide.“ 36. „Dok svetlost imate verujte u svetlost, da budete sinovi svetlosti.“ Rekavši ovo, Isus otide i sakri se od njih.
"Ovce moje slušaju glas moj, i ja njih poznajem, i za mnom idu. 28. I ja im dajem život večni, i nikad neće izginuti, i niko ih neće oteti iz ruke moje."
"Ako, dakle, ko ukine jednu od ovih najmanjih zapovesti i nauči tako ljude, nazvaće se najmanji u Carstvu nebeskome; a ko izvrši i nauči, taj će se veliki nazvati u Carstvu nebeskome."
"Ne dotiči me se, jer još nisam uzišao Ocu svom; nego idi braći mojoj i kaži im: Uzlazim Ocu mom i Ocu vašem, i Bogu mom i Bogu vašem.“
"A Isus ne hođaše više javno među Judejcima, nego otide odande u kraj blizu pustinje, u grad zvani Jefrem, i onde boravljaše sa učenicima svojim. "
"A ja vam kažem da se ne protivite zlu, nego ako te ko udari po desnom obrazu tvom, okreni mu i drugi".
"Nećeš izaći odande dok ne daš do poslednjeg novčića."
"Blaženi ste kada vas sramote i progone i lažući govore protiv vas svakojake rđave reči, zbog mene."
"Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi u tami, nego će imati svetlost života."
I najverniji hrišćani ponekad se nađu pred dilemom: gde prestaje poverenje, a gde počinje lična odgovornost, a veliki svetitelji pravoslavlja nude trezven, dubok i iznenađujuće savremen odgovor o odnosu prema svešteniku.
Ljubav prema bližnjem ne isključuje odgovornost prema sebi.
U pravoslavlju se naglašava da Bog ne stvara zlo niti uživa u ljudskoj patnji, ali dopušta iskušenja radi duhovne koristi.
Od prvih zajednica iz vremena Habzburške monarhije do današnjih hramova i desetina hiljada vernika - priča o usponu Pravoslavne crkve u zemlji u kojoj skoro svaka porodica iz Srbije ima nekoga svog.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Crkva Hristovog Rođenja jedna je najstarijih sačuvanih hrišćanskih crkava na svetu, podignuta u 4. veku, u vreme cara Konstantina.
Pravoslavni vernici danas slave Prepodobnog Pavla Tivejskog po starom kalendaru i Prepodobnog Jefrema Sirina po novom. Katolici obeležavaju Svetog Tome Akvinskog, dok muslimani i Jevreji nemaju veliki verski praznik.
Svetogorski asketa objašnjava kako upornost u izgovaranju Hristovog imena u srcu i usnama može nadvladati i satanu i približiti nas veri, čak i kada ne razumemo svaku reč koju izgovaramo.
Majka i dve ćerke iz Turske primile su svetu tajnu krštenja u trebinjskom hramu Svetih arhangela.