Danas slavimo Vaznesenje Gospodnje – dan kada se Hristos, četrdeset dana po Vaskrsu, uzneo na nebo i time otvorio vrata večnog darivanja. Sveti Teofan Zatvornik, veliki ruski svetitelj i duhovni učitelj, upravo za ovaj dan ostavio je snažnu poruku u svojoj knjizi „Misli za svaki dan u godini“: „Neka priđe svako i uzme.“ Ove reči nisu samo poziv, već i obećanje – da su nebeski darovi dostupni svakome ko im prilazi verom i čistim srcem. U vremenu brzine i nesigurnosti, ova misao nas vraća suštini: Bog daje – samo treba da dođemo i uzmemo.
„Vaznesenje. Silu Vaznesenja Gospodnjeg Sveti Pavle izražava ovako: Uzišavši na visinu zapleni plen i dade darove ljudima (Ef. 4,8). Ispunivši pravdu Božiju, Gospod je za nas otvorio sve riznice blagosti Božije. To i jeste plen ili dobit koja je posledica pobede. Početak razdavanja tog plena ljudima je silazak Svetoga Duha. Sišavši jednom, On uvek prebiva u Crkvi i svakom daje ono što mu je potrebno, uzimajući sve iz jednom zaplenjenog plena. Neka priđe svako i uzme. No, neka pripremi riznicu – čuvarku, tj. čisto srce, i neka spremi ruke kojima će uzeti, tj. veru koja ne premišlja. Neka onda pristupi sa prozbom punom nade i neodstupne molitve.“
Sveti Teofan Zatvornik u ponedeljak pete sedmice po Vaskrsu otkriva duhovni razlog neverovanja – ne samo tadašnjih Judejaca, već i savremenog čoveka. Njegove reči deluju kao ogoljeno ogledalo današnjice.
U subotu pete sedmice po Vaskrsu oslušnimo mudrost svedoka večne istine – svetitelja koji nas podseća da dela Gospodnja i danas govore, ako smo spremni da ih vidimo.
U zapisu za ponedeljak šeste sedmice po Vaskrsu, ruski svetac razotkriva kako su i drevni i savremeni mudraci pokušali da uklone ono što nisu mogli da razumeju – čudo. Njegove reči i danas pogađaju pravo u srce savremenog neverja i duhovne slepoće.
Duhovni biser za utorak šeste sedmice po Vaskrsu: kako nas ruski svetitelj uči da se umiranjem za svet rađa život u Bogu i donosi plod večnosti.