U pravoslavlju snovi nisu puki predznaci, već duhovne poruke – ali ne dolazi svaka od Gospoda. Evo po čemu prepoznati da li je san blagoslov ili iskušenje koje vodi u propast.
Svako od nas poznaje taj trenutak nakon sna — drhtaj usred noći, nagoveštaj dobrog ili lošeg predznaka. U pravoslavnoj tradiciji, snovi se često smatraju svojevrsnim prozorom u duhovni svet. Ali kakvu poruku nose? Da li su blagoslov ili iskušenje? Kako razlikovati božansko od zla? Koji snovi su od Boga, a koji od đavola? U centru ovog pitanja stoji mudrost svetih otaca — naročito starca Kleope, čije reči nude putokaz kroz lavirint snova i viđenja.
Kada san nešto znači – a kada plaši
Starac Kleopa upozorava:
— Onaj koji ne veruje snovima i viđenjima, istinski je vernik. Zato se nikada ne boj da ćeš time ražalostiti Boga ako ne poveruješ snu ili viđenju.
Ovo je srž pravoslavnog stava: vera nema opravdanje pre viđenja. Ako zaista potiče od Boga, san bi se razjasnio, ne u tišini naših misli, već kroz dijalog sa ljudima koji imaju dar rasuđivanja duhova. Ako se pojavi više svedoka koji potvrđuju božansko poreklo sna, tek tada se može razmišljati o njegovom prihvatanju i to isključivo uz savet iskusnih duhovnika i otaca.
Starac Kleopa prenosi i lično iskustvo jednog susreta: žena dolazi uznemirena, sanjajući nešto „nije na dobro“. Kleopa je odmah upitao: — Ko ti je to rekao, mati? — i jasno ukazao na mogućnost đavolskog uplitanja.
Ruska pravoslavna crkva
Starac Kleopa
Da li san donosi spasenje — ili strah?
Prema učenju koje starac Kleopa prenosi, snovi izazivaju strah ako nisu od Boga:
— Ako san ne razumemo, ako nas uplaši, ako se posle njega probudimo u hladnom znoju – treba ga odmah odbaciti i ne verovati mu. Sve što dolazi od Boga daruje nadu, snagu i mogućnost preobražaja. Strah, tuga i očaj, jasni su tragovi zla.
Kada se snovi poklapaju sa crkvenim učenjem
Jedan od sigurnih kriterijuma odnosa prema snovima jeste njihova usklađenost sa svetootačkim učenjem.
— Ako san, recimo, poručuje da ostavimo cigarete, takvu poruku možemo prihvatiti, jer se uklapa u učenje Crkve o strastima i moralnom životu. Ali, ako san kaže: „Skoči sa devetog sprata i bićeš srećan“, to je sigurno zamka zla, i ne sme se poslušati — upozorava starac Kleopa.
Dolazak upokojenih u san
Pojava upokojenih u snu često zbunjuje vernike. Ipak, starac Kleopa naglašava: to ne znači da ih Gospod podiže iz mrtvih ili da će sada uzeti nekog od naših bližnjih, već da oni koje sanjamo traže naše molitve. Takvi snovi nas podsećaju na dužnost molitve, dobrih dela i čuvanja uspomene na njih, a ne na nagoveštaj tragedije.
Kako pravilno reagovati na san?
Ispravna reakcija na san jeste — ne strah, ne očaj, već delanje. San koji nas uznemirava ne treba prihvatiti pasivno; treba ga odbaciti ako donosi strah. Međutim, ako nas poziva na dobra dela (molitvu, pokajanje), onda ga možemo shvatiti kao mogući Božiji znak, uvek uz oprez i kroz prizmu vere.
Vernica Tatjana obratila se svešteniku nakon što je sanjala pokojnu prijateljicu i baku, a njegov odgovor rasvetljava kako Pravoslavlje tumači ovakve snove i gde vernik treba da traži utehu i zaštitu.
Kako se ponašati u crkvi da bi duša zaista bila spremna za susret sa Bogom — saveti jednog od najvećih pravoslavnih duhovnika 20. veka koji i danas pomažu vernom narodu širom vaseljene.
Ruska novinarka Aleksandra Gripas otkriva kako joj je molitva, iako tada još nije bila krštena, spasla ćerku od sigurne smrti i zauvek promenila njen život i veru.
Od 26. do 28. septembra, u okviru Dana evropske baštine, pet istorijskih crkava Starog grada Ksantija, koji se nalazi u severoistočnoj Grčkoj, u oblasti Trakije, biće otvorene za javnost.
Pobožni vernik u snu je dobio uputstvo za prenos moštiju, a prilikom otvaranja groba prisutni su bili svedoci predivnog miomirisa, netruležnog tela i netaknute odeće čak tri decenije posle upokojenja ovog ugodnika Božjeg.
Jednostavan i autentičan, pripreman uoči praznika svih vera i porodičnih okupljanja, ovaj starinski kolač i danas vraća mirise detinjstva i toplinu doma.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Otac Aleksandar kaže da san može da bude neka vrsta introspekcije za čoveka, ali opet, saglasno predanju svetih otaca, ali i obazrovosti koja je uvek potrebna, uvek se treba obratiti duhovnika kad neko sanja snove koje su ih na ovakav način uznemirili.
Od 26. do 28. septembra, u okviru Dana evropske baštine, pet istorijskih crkava Starog grada Ksantija, koji se nalazi u severoistočnoj Grčkoj, u oblasti Trakije, biće otvorene za javnost.
Pobožni vernik u snu je dobio uputstvo za prenos moštiju, a prilikom otvaranja groba prisutni su bili svedoci predivnog miomirisa, netruležnog tela i netaknute odeće čak tri decenije posle upokojenja ovog ugodnika Božjeg.
U selu Vasta na Peloponezu nalazi se jedinstvena crkva Svete Teodore iz 11. veka kroz čiju strukturu izrastaju 17 stabala, pravo čudo pravoslavnog sveta.
Zapovest „Ljubi bližnjeg svog kao samog sebe“ nije samo moralni savet – ona je svakodnevni poziv na strpljenje, oproštaj i nesebičnu žrtvu, koji u svetu podela može postati prava revolucija srca.
U Australiji se dogodilo čudo koje je zapanjilo lekare i oduševilo vernike širom sveta. O ovom događaju pripoveda se u Manastiru Milesi u Grčkoj, koji je osnovao sveti Porfirije.
Sveto miro je jedan od najstarijih mirisa u hrišćanstvu, čija upotreba datira još iz vremena apostola. Njegov miris nosi blagoslov, isceljenje i umirenje duše i tela.
U selu Vasta na Peloponezu nalazi se jedinstvena crkva Svete Teodore iz 11. veka kroz čiju strukturu izrastaju 17 stabala, pravo čudo pravoslavnog sveta.
Zapovest „Ljubi bližnjeg svog kao samog sebe“ nije samo moralni savet – ona je svakodnevni poziv na strpljenje, oproštaj i nesebičnu žrtvu, koji u svetu podela može postati prava revolucija srca.