Vernica Tatjana obratila se svešteniku nakon što je sanjala pokojnu prijateljicu i baku, a njegov odgovor rasvetljava kako Pravoslavlje tumači ovakve snove i gde vernik treba da traži utehu i zaštitu.
Kada sanjamo upokojene članove porodice, prijatelje ili samo poznanike, takvi snovi nas često iznenade svojom jasnoćom, simbolikom i emotivnom snagom. Neretko izazivaju i nemir. Srce vernika tada se pita: da li Gospod kroz snove nešto poručuje? Ili su ti susreti tek senke naših sećanja i emocija koje nisu zalečene?
Jedno takvo pitanje postavila je uznemirena Tatjana svešteniku Jevgeniju Čebjikinu, jereju Ruske pravoslavne crkve, u nadi da će pronaći duhovni mir:
– U poslednjih mesec dana dva puta sam sanjala umrle osobe – prijateljicu koja je preminula pre više od 20 godina i svoju pokojnu baku. Ti snovi su me zbunili, pa i uplašili. Znam da postoje ljudi koji čine zla dela, bave se crnom magijom, zakopavaju predmete po grobovima... Bojim se za sebe i svoju porodicu. U meni se probudio strah od smrti – rekla je svešteniku, očekujući savet.
U dilemi između sna i stvarnosti, između duhovnog naslućivanja i svakodnevnih briga, mnogi traže utehu u Crkvi. Na Tatjanino pitanje odgovorio je jerej Jevgenije Čebjikin, koji jasno i utešno poručuje:
– Ne treba pridavati previše značaja takvim snovima: sanjali ste, pa šta – to nije ništa strašno. Pohvalno je što ste se odlučili da se pomolite za svoje upokojene. Ipak, treba to činiti ne samo onda kada ih sanjate, već redovno. Najbolje bi bilo da ih svakodnevno pominjete u vašim ličnim molitvama ističe otac Jevgenije, prenosi portal foma.ru.
Shutterstock/KieferPix
Pravoslavna crkva nas uči oprezu i razboritosti, ne tumači svaki san kao znak s neba
Pravoslavna crkva uči da su snovi često odraz našeg unutrašnjeg stanja – tuge, sećanja, neproživljenih emocija. Iako Bog može da se javi i u snu, Crkva nas uči oprezu i razboritosti. Ne tumači svaki san kao znak s neba, ali ni ne odbacuje snagu molitve koja iz njega može proizići.
Otac Jevgenije je u svom odgovoru posegao za dubokim duhovnim izvorom, Poslanicom Rimljanima Svetog apostola Pavla, želeći da uplašenoj ženi vrati mir i poverenje u Božiju promisao:
– Jer uveren sam da nas ni smrt, ni život, ni anđeli, ni poglavarstva, ni sile, ni sadašnjost, ni budućnost, ni visina, ni dubina, niti bilo koje drugo stvorenje neće moći rastaviti od ljubavi Božije u Hristu Isusu, Gospodu našem (Rim. 8, 35–39).
Ovaj odlomak ne poriče postojanje iskušenja, strahova, čak ni zlonamernih ljudi. Ali nas podseća da je Božija ljubav jača od svega – i smrti, i zla, i tame.
Shutterstock
Umesto kod samozvanih tumača snova, otiđite u crkvu i zapalite sveću
Otac Jevgenije zaključuje:
– Ako čak ni nevolje, tuga, gonjenja i slična iskušenja ne mogu da nas odvoje od Božije ljubavi, onda sam siguran da ni vaši zluradi protivnici neće uspeti u svojim namerama. Samo je važno da se trudimo da živimo hrišćanski. Neka vam Gospod pomogne!
Zato, ako vas snovi o upokojenima uznemire, ne trčite ka tumačima snova i samozvanim prorocima. Umesto toga, trčite ka Crkvi. Zapalite sveću. Zapišite ime upokojenog. Pročitajte molitvu. Jer prava komunikacija sa onima koji su prešli u večnost odvija se u tišini duše – pred ikonama, u molitvi i veri. U snovima možda ne čujemo uvek šta nam govore – ali kroz molitvu mi govorimo njima. A Bog čuje sve.
Luksuz, zaborav i suvišni rituali zamenjuju molitve i dobra dela, narušavajući suštinu pravoslavne tradicije. Saznajte kako vratiti duhovnu dimenziju u sećanje na upokojne.
Kada se u jednoj porodici sudare pravoslavna vera, naučna medicina i narodni običaji, često nastaju nesporazumi. Protojerej Andrej Efanov objašnjava kako prepoznati istinsku duhovnu pomoć i razlikovati je od sujeverja i zašto je važno osloniti se na Crkvu i molitvu.
Otac Aleksandar kaže da san može da bude neka vrsta introspekcije za čoveka, ali opet, saglasno predanju svetih otaca, ali i obazrovosti koja je uvek potrebna, uvek se treba obratiti duhovnika kad neko sanja snove koje su ih na ovakav način uznemirili.
Prvi put je kročio u selo svojih predaka i služio u hramu u kojem je njegov deda pre stradanja propovedao veru Hristovu, a emotivno svedočenje sveštenika iz Milvokija ganulo je vernike u Drvaru i Trubaru.
Posle 134 dana snimanja u Italiji i objave prvih fotografija, reditelj pomera premijere nastavka „Stradanje Hristovo“ i otkriva projekat koji naziva životnim delom, nastalim između molitve na Svetoj Gori i velikog filmskog seta u Evropi.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
U pravoslavlju snovi nisu puki predznaci, već duhovne poruke – ali ne dolazi svaka od Gospoda. Evo po čemu prepoznati da li je san blagoslov ili iskušenje koje vodi u propast.
Prvi put je kročio u selo svojih predaka i služio u hramu u kojem je njegov deda pre stradanja propovedao veru Hristovu, a emotivno svedočenje sveštenika iz Milvokija ganulo je vernike u Drvaru i Trubaru.
Posle 134 dana snimanja u Italiji i objave prvih fotografija, reditelj pomera premijere nastavka „Stradanje Hristovo“ i otkriva projekat koji naziva životnim delom, nastalim između molitve na Svetoj Gori i velikog filmskog seta u Evropi.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Bez skupih namirnica i komplikovanih koraka, ovaj recept iz domaće kuhinje daje sočan rezultat koji se pamti i koji se, gotovo bez izuzetka, pojede do poslednje kocke već prvog dana.
Uoči praznika Svetih Ćirila i Metodija, u hramu na Vračaru bogosluženje pred jednom od najvećih čudotvornih svetinja, koja se retko iznosi sa Svete gore.
U besedi za subotu 6. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako svet često odbacuje one koji upozoravaju, opominju i pozivaju na duhovnu promenu, ali i zašto upravo takvi ostavljaju najdublji trag kroz vreme.