Duhovna riznica 24.08.2025 | 07:30

“UMESTO MIRISA, BIĆE SMRAD”: Opomena vladike Nikolaja koja se tiče svakog od nas

Slika Autora
Izvor: religija.rs
Autor: Saša Tošić
“UMESTO MIRISA, BIĆE SMRAD”: Opomena vladike Nikolaja koja se tiče svakog od nas
Freepik

Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za današnji dan otkriva da gordost i sujeta ne donose slavu, već sramotu, jer se pred večnim Sudom otkriva istina unutrašnjeg života čoveka.

U besedi za 11. nedelju po Duhovima, vladika Nikolaj Velimirović pred nama otkriva prizor u kojem raskoš i spoljašnja lepota ne znače blagodat, već znak unutrašnje praznine. On podseća da nakit, haljine i spoljašnje sjajilo ne mogu zakloniti istinu – da duša lišena vrline na kraju ostaje ogoljena pred licem Božijim.

Ovo je reč o gordosti koja se pretvara u rugobu, i o lepoti koja bez čistote postaje senka sopstvene propasti.

Beseda o tome kako s grehom dolazi rugoba

Mjesto mirisa biće smrad, i mjesto pojasa raspojasina, mjesto pletenica ćela – mjesto ljepote ogorjelina. (Isa. 3, 24)

Ovo je reč o ženama raskošnim i besputnim, o kćerima Sionskim, koje se pogordiše i idu opružena vrata i namiguju očima, sitno koračaju i zvekeću nogama.

Šta to učini gordim žene jevrejske? Da li vrlina? Vrlina nikad ne čini gordim, jer je vrlina upravo lek protiv gordosti. Da li sila naroda i stalnost države? Ne; naprotiv, prorok baš i proriče blisko ropstvo naroda i propast države.

Kao jedan od glavnih uzroka ropstva i propasti navodi sujetnu raskoš, duhovno ništavilo i besputstvo žena. Šta ih, dakle, učini tako gordim i oholim? Nakit i vezovi, nizovi i lančići, trepetljike i ukosnice, podveze i pojasi, risi i prstenovi, toboci i ogledala. Eto, to ih učini gordim i oholim!

Upravo, sve to je izraz njihove bezumne gordosti, a pravi uzrok gordosti jeste duhovno ništavilo. Od duhovnog ništavila dolazi gordost, a to spoljašnje šarenilo, koje žene vešaju na svoje telo, samo je jasno objavljivanje bezumne gordosti.

Šta će biti od svega toga na kraju? Smrad, i raspojasina, i ćela, i ogorelina. To će biti onda kad narod bude pao u ropstvo. Kao što obično biva: prvo se duh zarobi telom, pa onda telo spoljašnjim neprijateljem.

No to će biti i onda kada dođe neizbežni zavojevač naših telesa – smrt. Neće pomoći mirisi u grobu, u carstvu smrada. Niti će trebati pojasevi za golu kičmenu kost. Niti će pletenice spasti od ćelavosti lubanje, ni sva lepota od crne ogoreline. To je neizbežan udes i najlepših, i najzdravijih, i najraskošnijih žena.

No to nije najveća nesreća. Najveća je nesreća što će duša tih žena, sa smradom, raspasanošću, ćelom i ogorelinom, izaći pred Boga i pred nebesku vojsku prekrasnih Božjih anđela i pravednika.

Jer smrad tela označava smrad duše od bludne pohote; raspojasana tela označava nenasitost duše za telesnim uživanjem; ćelavost tela – ćelavost duše od dobrih dela i čistih misli; ogorelina tela – spaljenost savesti i uma.

O kako je strašno viđenje Isaije, sina Amosova, strašno onda, strašno i danas; strašno, jer istinito.

Gospode sveti prečisti, pomozi ženama koje se krste krstom Tvojim, da se sete duša svojih i očiste duše svoje pre Suda Tvog pravednog. Da duše njihove, zajedno sa telesima njihovim, ne postanu večiti smrad. Tebi slava i hvala vavek. Amin.