U srpskom narodu duboko je ukorenjeno verovanje u „urokljiv pogled“, ali pravoslavlje jasno uči da oči same po sebi nisu zle – već da opasnost dolazi od ljudske volje udružene sa demonskim dejstvom.
U našem nrodu od pamtiveka duboko je ukorenjeno verovanje da „zle oči“ I “urokljiv” pogled mogu da naude. Ovo narodno verovanje se prenosi s kolena na koleno, pa i danas mnogi pogledu zavidne ili zlobne osobe pripisuju moć da nanese štetu – bilo zdravlju, bilo napretku u životu. U narodnoj tradiciji, naročito u seoskim sredinama, kao posledica praznoverja pojavili su se običaji zaštite od ovog uticaja: vezivanje crvenog končića bebama oko ruke, izgovaranje kratkih molitvi ili činjenje znaka krsta.
Stav pravoslavne crkve - da li zaista postoje zle oči
Međutim, kako se na ovaj fenomen gleda iz ugla pravoslavne vere?
Vladimir Dimitrijević, književnik, profesor i verski analitičar, koji je od 1991. godine aktivan član Misionarskog odeljenja Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke, kroz rad Pravoslavne misionarske škole pri hramu Svetog Aleksandra Nevskog, objašnjava da je važno razlikovati narodna shvatanja od crkvenog učenja:
Nebojša Mandić
Vladimir Dimitrijević, književnik, profesor i verski analitičar, aktivan je član Misionarskog odeljenja Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke
— U Trebniku, svešteničkoj knjizi u kojoj su individualne molitve za vernike, nalazi se i Molitva za zaštitu majke i deteta posle porođaja od zlih očiju. Ne postoje zle oči. Bog nije stvorio zle oči, to ne postoji. Ali postoji zla volja koja se udruži sa demonima, može neko zlo da nanese — poručuje Dimitrijević.
Objašnjenje Vladimira Dimitrijevića o demonskom dejstvu
Pravoslavlje, dakle, ne priznaje „zle oči“ kao posebnu silu, ali ukazuje na to da zla volja čoveka, udružena sa demonskim dejstvom, može da izazove iskušenja i štetu. Vernici se od toga ne štite praznoverjem ili magijskim ritualima, već molitvom, svetim tajnama i životom u zajednici sa Bogom.
Ovo staro verovanje svedoči o ljudskoj potrebi da objasni nevolje koje ga zadesi, naročito kada ne postoji jasno vidljiv uzrok. Pravoslavna crkva, međutim, ukazuje da se iza svake patnje i iskušenja krije dublja duhovna borba, te da je ključ zaštite u obraćanju Bogu i traženju Njegove pomoći, a ne u sujeverju.
Na taj način, vernici uče da razlikuju folklor od istinske vere: dok narodna predanja govore o „zlim očima“, Crkva podseća da ne oči, već ljudsko srce, kada se okrene zlu, može postati oruđe tame.
Ruski svetitelj je upozoravao na stanje koje čoveka navodi da izgubi veru u Božiju milost, oproštaj i mogućnost da se posle svakog pada ponovo vrati na pravi put.
Posle smrti roditelja donela je odluku koja je obeležila čitav njen život - razdelila je celokupno porodično imanje siromašnima, odrekla se zemaljskog bogatstva i zamonašila se.
Planirana solarna elektrana u okolini manastirskog kompleksa izazvala je zabrinutost zbog mogućeg narušavanja prirodnog ambijenta i duhovnog značaja prostora koji vekovima privlači hodočasnike.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Od "posnih" i "mrsnih" slava, slavskog žita i crvenog slova, do posta, ispovesti i Božić Bate, mnogi običaji koje vernici prihvataju kao pravilo nisu u skladu sa učenjem Pravoslavne crkve - evo šta o njima zaista kaže Crkva.
Od Svetog Jovana Zlatousta do vladike Nikolaja Velimirovića, glasovi svetih opominju da starina nije merilo istine, između krsne slave i sujeverja otkriva se tanka linija koju savremeni čovek često previđa.
Ruski svetitelj je upozoravao na stanje koje čoveka navodi da izgubi veru u Božiju milost, oproštaj i mogućnost da se posle svakog pada ponovo vrati na pravi put.
Šestorica osumnjičenih uhapšena su zbog incidenta u manastiru Svetog Jakova, dok hrišćanski predstavnici upozoravaju na sve učestalije nasilje nad vernicima i svetinjama u Jerusalimu.
Praznik Svetih prebilovačkih i ostalih hercegovačkih mučenika okupio je Crkvu i narod u selu koje je prošlo kroz najteža iskušenja 1941. godine, ali je iz pepela ponovo vaskrslo kao simbol vere, nade i nepokolebljivog pamćenja.