OVE KUĆE SU PREDVORJE NEBA! Sveta Aleksandra Romanova o istinskoj porodičnoj sreći i kako je dostići!
Crkva uči da dom bez vere nije potpun.
Crkva uči da dom bez vere nije potpun.
Prema pravoslavlju, porodica je mnogo više od društvene zajednice - ona je sveta ustanova, mala Crkva. U njoj se ne grade samo zemaljski odnosi, već se utemeljuje život u Hristu.
Zato Crkva uči da dom bez vere nije potpun. Ako u njemu nema zajedničke molitve, posta, praštanja i ljubavi koja dolazi od Boga, onda se taj dom lako pretvara u prazan prostor, bez duše.
Roditelji imaju odgovornost da ne samo telesno vaspitaju decu, već da ih vode ka spasenju. Roditelji su pozvani da decu ne vaspitavaju samo rečima, već ličnim primerom. Deca uče veru gledajući svakodnevni život svojih roditelja — njihovu molitvu, odnos prema Crkvi, smirenost u teškoćama i strpljenje u svakodnevici.
Kada se u domu svi sabiraju oko ikona, kada se nedeljom ide u crkvu, kada se stradanja primaju sa trpljenjem, tada dom postaje mesto mira i uzajamne ljubavi.
Crkva od drevnih vremena svedoči da je moguće živeti u svetosti, ne samo u manastiru, već i u porodici. Takav život ne zavisi od uslova, već od vere. A vera povezuje, isceljuje, čuva i uzdiže.
Upravo o tome svedoči Sveta mučenica Aleksandra Romanova, koja je svojim životom pokazala šta znači hrišćanska porodica:
"Kako je srećan dom u kojem svi, deca i roditelji, bez izuzetka, veruju u Boga. U ovakvoj kući vlada radost prijateljstva. Takva kuća je kao predvorje neba. U njoj nikada ne može postojati otuđenje.“
I oni koji svesno odbacuju decu, i oni koji ih ne mogu imati, deo su iste društvene stvarnosti koja je u raskoraku s Božijom zapovešću.
Brak i porodica su pozvani da budu slika Hristove ljubavi prema Crkvi: bezuslovna, verna i žrtvena.
Pravoslavlje porodicu posmatra kao svetu zajednicu, blagoslovjenu od Boga.
Muškarac mora da raste na intelektualnom nivou, u obrazovnom novou, u umetničkom novou, u svakom smislu da raste. Da dođe kući i kaže: "Znaš šta sam shvatio"? I da nauči svoju ženu, kaže otac Predrag.
U svojoj besedi za 15. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žiški osvetljava čudesnu harmoniju Oca i Sina, koja menja način na koji razumemo hrišćansku veru
U srpskom narodu duboko je ukorenjeno verovanje u „urokljiv pogled“, ali pravoslavlje jasno uči da oči same po sebi nisu zle – već da opasnost dolazi od ljudske volje udružene sa demonskim dejstvom.
Njegova životna priča dobila je neočekivan obrt kada je sa 27 godina prvi put upoznao hrišćanstvo i to zahvaljujući grupi protestanata koje je upoznao u Tokiju.
Bolest se, u pravoslavlju, posmatra kao iskušenje, ali i kao šansa za dublje sagledavanje smisla života, pokajanje i unutrašnju obnovu.
Verni narod, sabran u svetinju pored Golupca, slavi čudotvornu ikonu Bogorodice Kurske koja vekovima donosi zaštitu bolesnima i potomstvo bezdetnima, nastavljajući da obasjava živote onih koji joj pristupaju sa verom.
U srpskom narodu duboko je ukorenjeno verovanje u „urokljiv pogled“, ali pravoslavlje jasno uči da oči same po sebi nisu zle – već da opasnost dolazi od ljudske volje udružene sa demonskim dejstvom.
Njegova životna priča dobila je neočekivan obrt kada je sa 27 godina prvi put upoznao hrišćanstvo i to zahvaljujući grupi protestanata koje je upoznao u Tokiju.
Vlada Crne Gore dala je zeleno svetlo za podizanje spomenika mitropolitu Amfilohiju u rodnom Kolashinu, čime se slavi život i delo jednog od najznačajnijih crkvenih velikana našeg vremena.
Preporuke sa društvenih mreža i pojedinih portala unose zabunu među pravoslavne vernike, namećući katoličku molitvu koja nikada nije bila deo pravoslavnog predanja.
Sa 14 godina Marija se vratila u Nazaret gde joj je, prema predanju, saopštena vest da će roditi Sina Božijeg.
U srpskom narodu duboko je ukorenjeno verovanje u „urokljiv pogled“, ali pravoslavlje jasno uči da oči same po sebi nisu zle – već da opasnost dolazi od ljudske volje udružene sa demonskim dejstvom.