Duhovna riznica 02.10.2025 | 07:30

TRENUTAK HRISTOVE ŽALOSTI KOJI JE PROMENIO SVE: Vladika Nikolaj objašnjava kako Golgota otkriva ljudsku nemoć i Božju moć

Slika Autora
Autor: Saša Tošić
TRENUTAK HRISTOVE ŽALOSTI KOJI JE PROMENIO SVE: Vladika Nikolaj objašnjava kako Golgota otkriva ljudsku nemoć i Božju moć
Religija

Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u svojoj besedi za 17. četvrtak po Duhovima vodi vernike kroz težinu Hristove patnje, pokazujući kako žrtva na Krstu postaje ključ spasenja za ceo svet.

U svojoj besedi za 17. četvrtak po Duhovima, vladika Nikolaj Velimirović nas suočava s tišinom Golgote, gde se Božansko i ljudsko spajaju u trenutku Hristove žalosti. Njegove reči otkrivaju ne samo težinu smrti i strah koji je došao, već i odlučnost koja je Hrista dovela do žrtve za spasenje sveta. Svaka rečenica podseća vernike da spasenje nije apstraktna istina, već stvarnost koja se ostvaruje kroz patnju i ljubav na Krstu.

Beseda o tuzi Hristovoj

„Sad je duša moja žalosna; i šta da kažem? Oče, sačuvaj me od ovoga časa; ali zato dođoh na čas ovaj.“ (Jov. 12, 27)

U ovaj svet zemaljski ništa realnije nije ušlo od Gospoda Isusa Hrista – ništa realnije kao Bog i ništa realnije kao čovek. U istini, sav ovaj svet izvan Isusa Hrista izgleda kao prizrak. Ni zemlja, ni voda, ni vazduh, ni svetlost nemaju ni približno tu realnost koju ima On.

Gle, sve će ovo proći, a On će ostati. Vaistinu, On je kamen temeljac jednog neprolaznog sveta, i samo onaj ili ono što se čvrsto pripije uz taj kamen, moći će sudelovati u tom neprolaznom svetu, u neprolaznoj realnosti.

Burni, ali nemoćni talasi vremena srdito su udarali, i danas udaraju, čas o realnost Božanstva Hristova, čas o realnost Čovečanstva Njegovog. Jer koliko je hrišćanima bilo potrebno truda da otvaraju oči bezbožnicima i dokazuju Božanstvo Hristovo, toliko im je bilo potrebno truda da otvaraju oči jereticima i dokazuju Njegovo Čovečanstvo. No Duh Sveti sveznajući postarao se unapred i preko Jevanđelista spremio oružje hrišćanskim borcima.

„Sad je duša moja žalosna.“ Zar bi Gospod osećao žalost da nije bio pravi čovek, podložan svim nemoćima telesne prirode izuzev greha? I ne samo žalost, već i strah: „Oče, sačuvaj me od ovoga časa.“ Ovo govori nemoćna priroda čovečja, koja se grozi smrti (jer o smrti je reč), ali ne grešna, nego bezgrešna, jer Gospod odmah dodaje: „ali zato dođoh na čas ovaj.“

Vidite li koliko je važna smrt Hristova? Mi smo njome iskupljeni, njome spaseni. Neka se niko, dakle, ne zaustavlja jedino na Hristovoj nauci, nego neka se prenese na Golgotu i posmatra sa užasom krvavu žrtvu na Krstu, prinetu za grehove naše, za spasenje naše iz smradne čeljusti zmije preispodnje.

O Gospode Isuse, postradavši nas radi i našega spasenja, pomiluj nas još jedanput, i još jedanput. Tebi slava i hvala vavek. Amin.