Jedan od najvećih učitelja Crkve otkriva zašto mrak dolazi kada zatvorimo oči i kako sloboda može da nas vodi ka blaženstvu ili nas ostavi da lutamo bez cilja.
Često se u životu susrećemo sa pitanjem kako i zašto nastaje zlo. Pravoslavna misao nas podseća da zlo nije samostalna tvorevina, već posledica naših izbora i udaljavanja od Božanskog svetla.
Sveti Vasilije Veliki, jedan od najvećih učitelja Crkve, odgovara na ovo pitanje jednostavnom, ali dubokom slikom:
„Zlo je nastalo onako kako nastaje mrak kada zatvoriš oči. Onaj ko je stvorio oko nije kriv što si ti zažmurio i što je za tebe nastupila tama.
Čemu služi sloboda? Ona služi tome da možeš da izabereš dobro i da uživaš u blaženstvu, kao anđeo i kao čovek, a ne da samo lutaš po zemlji kao životinja, ili da vegetiraš kao trava.“
Ova pouka nas podseća da je sloboda koju nam je Bog dao dar, a ne teret. Ona nas poziva da svojim odlukama težimo ka svetlosti, a ne mraku, i da u svakom trenutku biramo život u skladu sa Božanskom voljom.
shutterstock.com/Mircea Moira
Jevanđelje
ČITANJE JEVANĐELJA ZA 17. UTORAK PO DUHOVIMA
Poslanica Svetog apostola Pavla Efescima (4,14–19)
14. Da ne budemo više mala deca, koju ljulja i zanosi svaki vetar učenja, obmanom ljudskom i lukavstvom radi dovođenja u zabludu. 15. Nego da budemo istinski u ljubavi, da u svemu uzrastemo u Onoga koji je glava – Hristos. 16. Od koga sve telo, sastavljano i povezivano pomoću svih zglavaka, tako da jedan drugog potpomaže po meri svakog pojedinog člana, čini da telo raste na izgrađivanje samoga sebe u ljubavi. 17. Ovo, dakle, govorim i svedočim u Gospodu da više ne živite kao što žive i ostali neznabošci u praznoumlju svom, 18. pomračenih misli, otuđeni od života Božijega zbog neznanja koje je u njima, zbog okamenjenosti srca njihovoga. 19. Oni otupevši, predadoše sebe razuzdanosti, pa čine svaku nečistotu s pohlepom.
Jevanđelje po Marku, začalo 52 (11,27–33)
27. I dođoše opet u Jerusalim; i kad hodjaše po hramu, dođoše njemu prvosveštenici i književnici i starešine.
28. I rekoše mu: „Kakvom vlasti to činiš, ili ko ti dade tu vlast da ovo činiš?” 29. A Isus odgovarajući reče im: „I ja ću vas da upitam jednu reč, i odgovorite mi, pa ću vam kazati kakvom vlasti ovo činim. 30. Krštenje Jovanovo da li bi s neba ili od ljudi? Odgovorite mi.” 31. I pomišljahu u sebi govoreći: „Ako rečemo: 'S neba'; reći će: 'Zašto mu, dakle, ne verovaste?' 32. A da rečemo: 'Od ljudi?' — bojahu se naroda; jer svi mišljahu za Jovana da zaista prorok beše.33. I odgovarajući rekoše Isusu: „Ne znamo.” A Isus odgovarajući reče im: „Ni ja vama neću kazati kakvom vlasti ovo činim.”
Sveti Nikolaj Ohridski I Žički u svojoj besedi za 16. sredu po Duhovoma upozorava da duša koja ostaje gladna Isusove hrane nikada ne poznaje istinsku snagu, radost i večni život, dok primeri iz prirode i života otkrivaju granice prolaznog i veličinu Božanskog.
Kako Hristos prozire skrivene misli i dela, i zašto oni koji zlo čine često gaje mržnju prema svedocima greha – ohrabrujuća reč za svakog vernika suočenog s odbacivanjem sveta.
Jedan od najvećih svetitelja pravoslavlja podseća da vera nije samo molitva – ona zahteva svakodnevni trud i aktivno delovanje, jer bez njega ni najiskrenija molitva ne donosi plod. U nastavku pročitajte oblomak iz Svetog pisma za 17. sredu po Duhovima.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za 17. sredu po Duhovima vodi nas kroz vaskrsenje duše i otkriva kako Hristova snaga menja naš pogled na smrt.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Nepravda i tuđa zloba mogu da probude bes i želju za osvetom, ali pouka velikog svetitelja našeg vremena pokazuje kako da sačuvamo unutrašnji mir i ne dozvolimo da tuđi postupci upravljaju našim srcem.
Ruski svetitelj, oslanjajući se na reči Svetog Vasilija Velikog, otkriva zašto nam je Bog dao slobodu da biramo između dobra i onoga što nas udaljava od Njega.
U besedi za subotu 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički donosi snažno razmišljanje o onome što ljudi smatraju najvećim blagom i o putu kojim se, prema Hristovim rečima, dolazi do Oca.
Razbojnik sa krsta i Hristov apostol našli su se na potpuno različitim stranama večnosti, a mitropolit objašnjava šta njihov primer govori o pokajanju, očajanju i našoj sklonosti da drugome prerano presudimo.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.