EPARHIJA KRUŠEVAČKA DOBILA NOVOG SVEŠTENIKA: Sabranje u Hramu Svetog Pantelejmona koje će dugo da se pamti
Mitropolit kruševački David rukopoložio je đakona Ivana Petronijevića u sveštenički čin.
Pravoslavna crkva s velikom ozbiljnošću gleda na motive ulaska u brak.
U Pravoslavnoj crkvi, brak se smatra svetom tajnom – svetinjom koju je ustanovio sam Bog još u Edenskom vrtu kada je rekao: "Nije dobro da je čovek sam; da mu načinim druga prema njemu“ (1. Mojs. 2,18).
Brak nije samo društveni ugovor ili ljudska konvencija, već duhovno jedinstvo dvoje ljudi koje ima za cilj zajednički život u ljubavi, međusobnom poštovanju, i – najvažnije – u zajednici sa Bogom.
Svrha braka u pravoslavnom učenju nije samo biološko potomstvo, već i uzajamno usavršavanje supružnika na putu ka spasenju. Muž i žena, u Hristu, pozvani su da budu jedno telo i jedan duh, da rastu u veri, ljubavi i milosrđu. Pravi pravoslavni brak je zajednica u kojoj se ljudi međusobno pomažu da postanu bolji hrišćani, da nose breme jedno drugog i da, kako kaže Apostol Pavle, "sebi ugađaju, ali u Gospodu“.

U tom svetlu, Pravoslavna crkva s velikom ozbiljnošću gleda na motive ulaska u brak.
Udaja ili ženidba iz čisto materijalnog interesa – radi novca, statusa, ugodnog života – nije u skladu sa hrišćanskim vrednostima. Takvi temelji su prolazni, krhki, i ne mogu izdržati teškoće koje život sa sobom neminovno nosi i čak predstavlja greh.
Međutim, kako je objasnio arhimandrit Stefan Vučković, iguman manastira Velika Remeta, postoji i udaja koja je iz koristi, a koja je blagoslovena.
- Udaja iz interesa jeste greh, jer interesi brzo propadnu. Oni su često puta materijalne prirode i kad pričam o udaji iz interesa, mislim na materijalni interes. Međutim, ako se devojka udaje sa interesom da rodi dete, da bi imala muža pored sebe, da bi ispunila zakon Božji koji glasi "rađajte se i množite se", onda je takav interes blagosloven. Ali ova, koji je materijalističke prirode, to je greh.“
Brak između vernika i nevernika, upozoravaju u Crkvi, često donosi ozbiljne konflikte i nerazumevanja koja se ne mogu lako prevazići.
Brak je ikonografski odraz ljubavi između Isusa Hrista i Crkve - neprekidna borba za jedinstvo u ljubavi, koja uzdiže duše ka večnosti.
Nema ništa teže nego živeti u kući u kojoj nema mira.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
U besedi za četvrtak Sedmice Bludnoga sina, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o putu kojim se svaki vernik može trudom i molitvom udostojiti sveta u kojem godine gube moć, smrt prestaje.
Pouka podvižnice iz Svetopsovske pustinje otkriva kako zemlja koja nas hrani, pokajanje i briga za bližnje mogu biti jedina zaštita u vreme nesigurnosti i straha.
Milorad Dodik i kongresmen Andi Ogles razgovarali o pravima Crkve i ugrožavanju verskih prava hrišćana u Federaciji BiH.
Dok se rasprave najčešće vode oko marama i kapa, sveštenik pri hramu Svetog Ilije na Mirijevu objašnjava zašto upadljiva garderoba, neprimerene boje i zanemarivanje crkvenog bontona mnogo češće dovode do opomena u hramu.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Bez znanja bratstva prepisani groblje i temelji crkve, dok se zemljište nadomak manastira prodaje za izgradnju hotela i motela.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Vernici u strahu dok paroh otkriva političku pozadinu i govori o ličnom progonu koji traje već godinama.
Dok se rasprave najčešće vode oko marama i kapa, sveštenik pri hramu Svetog Ilije na Mirijevu objašnjava zašto upadljiva garderoba, neprimerene boje i zanemarivanje crkvenog bontona mnogo češće dovode do opomena u hramu.
Manastiri koje su podizali srpski vladari, knjige pisane na srpskom i zadužbine koje su čuvale narod bez države danas se gotovo ne pominju, a većina hodočasnika i ne zna čijim stopama hoda.