Iza slavnih imena krije se zajednički predak iz Like čija loza otkriva fascinantnu povezanost naučnika koji je oblikovao svet i žene koja je stajala pored Josipa Broza Tita.
U starim knjigama porodičnih sećanja, među granama rodoslovnih stabala koje sežu u doba kada su se na ovim prostorima lomila carstva i granice, krije se manje poznata, ali fascinantna veza između dvoje istorijski upečatljivih ličnosti. To su inovator čija su otkrića promenila svet i žena koja je stajala pored čoveka koji je oblikovao dramatične događaje 20. veka.
Nikola Tesla, naučnik čiji se izumi i vizije pamte daleko izvan granica njegove domovine, i Jovanka Broz, poslednja supruga Josipa Broza Tita, nisu bili naizgled povezani ni po delatnosti ni po vremenu. Ipak, oboje potiču iz iste šire porodice, čiji su koreni u Lici, na području današnje Hrvatske, vezani za prezime Budisavljević.
Profimedia
Nikola Tesla
Porodična loza koja povezuje Teslu i Jovanku Broz
Priča počinje sa precima iz 18. i ranog 19. veka: prota Tomo Budisavljević, pravoslavni sveštenik i major koji se borio protiv otomanskih upada i za odbranu svog naroda, bio je dovoljno značajan da mu francuski vojskovođa Napoleon u jednoj od svojih kampanja dodeli Orden Legije časti.
wikipedia
Georgina tesla, Nikolina majka
Pismo koje otkriva tajnu krvne veze
U knjizi Prepiska Đenerala Budislava Budisavljevića iz 1911. godine sačuvano je jedno pismo Nikolovog oca, prote Milutina Tesle, od 14. maja 1874. godine, sinu generala Bude, Aleksandru:
- Supruga moja, unuka Kavalira Prote Budisavljevića, tvoja srodnica, dobro se drži i milo te pozdravlja... Dece imam, jednog sina (Nikolu) koji je svršio višu realku, i tri kćeri od kojih je jedna skoro udala u dobru kuću, ne znam još, hoće li joj muž biti beamter ili pop? Sad moj dragi pesniče, ja ti srdačno zahvaljujem na stihovima i bratskoj čestitki! Ostajem ljubeći te u duhu i pozdravljajući. Tvoj revni poštovalac i brat Milutin Tesla, Protoprezviter namestnik.
Kroz generacije, potomci Tomine porodice širili su se kroz okolinu Like i Gorskog kotara. Jedna od njegovih unuka bila je Sofija Budisavljević, koja se udala za sveštenika Nikolu Mandića. Njihova ćerka Georgina “Đuka” Mandić rodila je Nikolu Teslu - čoveka koji će kasnije postati jedan od najvažnijih pronalazača u istoriji.
Sven Simon / United Archives / Profimedia
Jovanka Broz
Jovanka Broz potvrdila srodstvo
Ta ista šira porodica Budisavljević bila je dom i Jovanki Broz, rođenoj kao Jovanka Budisavljević u selu Pećani u Lici. U svojim kasnijim godinama, Jovanka je isticala da kroz svoju porodicu vodi krvnu vezu do Teslinog roda - da su po matičnoj liniji delili istog pretka.
- Tesla je moj rođak po njegovoj babi po majci. Baba Teslina zvala se Sofija Budisavljević i ona je srodnica mog oca. Rođena je u kući u kojoj sam se ja rodila u selu Pećanima, u Lici. Ona se udala za protu Mandića. To je deda Teslin. Sofija je rodila Teslinu majku koja se zvala Đuka. I po toj Teslinoj majci i babi, Tesla je moj srodnik. Moja porodica je održavala stalno te veze rodbinske s Teslinim ocem, Milutinom Teslom. On je bio sveštenik u selu Smiljanu u Lici, kod Gospića. Moj otac je još kao mladić otišao u Ameriku. Nije ga beda oterala, nego su njegovi stričevi bili tamo. Moj otac se u Americi često viđao sa Teslom i o tome nam je pričao - govorila je svojevremeno Jovanka Broz.
Foto: Wikipedia
Sveštenik Tomo Budisavljević
Zaboravljene veze koje menjaju istoriju
Ova veza, koju nisu često beležile zvanične istorijske knjige, već pretežno porodični i lokalni zapisi, osvetljava jednu od manje pričanih stranica biografija Tesle i Jovanke Broz. U vremenu kada su porodične loze često određivale društveni položaj i mogućnosti, ova zajednička nit kroz Budisavljeviće nije samo genealoški podatak - ona je podsetnik na to koliko su naše savremene priče ukorenjene u složenoj i višeslojnoj prošlosti.
wikipedia
Milutin Tesla, Nikolin otac
U današnjem vremenu, kada se malo obraća pažnja na ovakve veze, otkrivanje zajedničkog pretka baca svetlo ne samo na nasleđe Nikole Tesle i Jovanke Broz, već i na duge, često nevidljive puteve kroz koje se istorija nasleđuje - između generacija, imena i sećanja.
Priča o proglašenju hrišćanstva za državnu religiju vezana je za dve ključne ličnosti jermenske istorije -kralja Tiridata III i Svetog Grigorija Prosvetitelja.
Od Hristovih reči o Pričešću do Tomine sumnje i pažljivo usmerene svetlosti, svaki prizor na čuvenom remek-delu ima svoje značenje, a perspektiva stvara utisak da se i posmatrač nalazi za trpezom.
U besedi za subotu 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički donosi snažno razmišljanje o onome što ljudi smatraju najvećim blagom i o putu kojim se, prema Hristovim rečima, dolazi do Oca.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog velikomučenika Jevstatija po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog sveštenomučenika Dionisija Areopagita. Katolička crkva obeležava Svetog Dionizija Areopagita, Jevreji obeležavaju Šmini aceret, dok muslimani nemaju veliki praznik.
Majka se požalila svetogorskom starcu da joj sin više ne obraća pažnju, a njegov savet bio je neočekivan: da prestane da mu govori šta mora da uradi i da svoju brigu pokaže na drugi način.
Nekadašnji rimski vojskovođa Plakida posle krštenja izgubio je ženu i sinove i 15 godina živeo kao najamnik, a kada ih je ponovo pronašao, zajedno sa njima stradao je za Hrista.
Od Hristovih reči o Pričešću do Tomine sumnje i pažljivo usmerene svetlosti, svaki prizor na čuvenom remek-delu ima svoje značenje, a perspektiva stvara utisak da se i posmatrač nalazi za trpezom.
U besedi za subotu 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički donosi snažno razmišljanje o onome što ljudi smatraju najvećim blagom i o putu kojim se, prema Hristovim rečima, dolazi do Oca.
Majka se požalila svetogorskom starcu da joj sin više ne obraća pažnju, a njegov savet bio je neočekivan: da prestane da mu govori šta mora da uradi i da svoju brigu pokaže na drugi način.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Obeležavanje godišnjice okupilo je predstavnike Srbije i Severne Makedonije, pripadnike Vojske Srbije i brojne Srbe, uz molitvu za 1.321 vojnika koji počivaju na bitoljskom vojničkom groblju.
Ne kuva se na šporetu, već se svaki plod puni četvrtinom jezgra oraha i peče u šećeru i cimetu. Iz rerne izlazi sočan, mirisan i gust zalogaj, a u tegli može da sačeka hladnije dane.