Iza slavnih imena krije se zajednički predak iz Like čija loza otkriva fascinantnu povezanost naučnika koji je oblikovao svet i žene koja je stajala pored Josipa Broza Tita.
U starim knjigama porodičnih sećanja, među granama rodoslovnih stabala koje sežu u doba kada su se na ovim prostorima lomila carstva i granice, krije se manje poznata, ali fascinantna veza između dvoje istorijski upečatljivih ličnosti. To su inovator čija su otkrića promenila svet i žena koja je stajala pored čoveka koji je oblikovao dramatične događaje 20. veka.
Nikola Tesla, naučnik čiji se izumi i vizije pamte daleko izvan granica njegove domovine, i Jovanka Broz, poslednja supruga Josipa Broza Tita, nisu bili naizgled povezani ni po delatnosti ni po vremenu. Ipak, oboje potiču iz iste šire porodice, čiji su koreni u Lici, na području današnje Hrvatske, vezani za prezime Budisavljević.
Profimedia
Nikola Tesla
Porodična loza koja povezuje Teslu i Jovanku Broz
Priča počinje sa precima iz 18. i ranog 19. veka: prota Tomo Budisavljević, pravoslavni sveštenik i major koji se borio protiv otomanskih upada i za odbranu svog naroda, bio je dovoljno značajan da mu francuski vojskovođa Napoleon u jednoj od svojih kampanja dodeli Orden Legije časti.
wikipedia
Georgina tesla, Nikolina majka
Pismo koje otkriva tajnu krvne veze
U knjizi Prepiska Đenerala Budislava Budisavljevića iz 1911. godine sačuvano je jedno pismo Nikolovog oca, prote Milutina Tesle, od 14. maja 1874. godine, sinu generala Bude, Aleksandru:
- Supruga moja, unuka Kavalira Prote Budisavljevića, tvoja srodnica, dobro se drži i milo te pozdravlja... Dece imam, jednog sina (Nikolu) koji je svršio višu realku, i tri kćeri od kojih je jedna skoro udala u dobru kuću, ne znam još, hoće li joj muž biti beamter ili pop? Sad moj dragi pesniče, ja ti srdačno zahvaljujem na stihovima i bratskoj čestitki! Ostajem ljubeći te u duhu i pozdravljajući. Tvoj revni poštovalac i brat Milutin Tesla, Protoprezviter namestnik.
Kroz generacije, potomci Tomine porodice širili su se kroz okolinu Like i Gorskog kotara. Jedna od njegovih unuka bila je Sofija Budisavljević, koja se udala za sveštenika Nikolu Mandića. Njihova ćerka Georgina “Đuka” Mandić rodila je Nikolu Teslu - čoveka koji će kasnije postati jedan od najvažnijih pronalazača u istoriji.
Sven Simon / United Archives / Profimedia
Jovanka Broz
Jovanka Broz potvrdila srodstvo
Ta ista šira porodica Budisavljević bila je dom i Jovanki Broz, rođenoj kao Jovanka Budisavljević u selu Pećani u Lici. U svojim kasnijim godinama, Jovanka je isticala da kroz svoju porodicu vodi krvnu vezu do Teslinog roda - da su po matičnoj liniji delili istog pretka.
- Tesla je moj rođak po njegovoj babi po majci. Baba Teslina zvala se Sofija Budisavljević i ona je srodnica mog oca. Rođena je u kući u kojoj sam se ja rodila u selu Pećanima, u Lici. Ona se udala za protu Mandića. To je deda Teslin. Sofija je rodila Teslinu majku koja se zvala Đuka. I po toj Teslinoj majci i babi, Tesla je moj srodnik. Moja porodica je održavala stalno te veze rodbinske s Teslinim ocem, Milutinom Teslom. On je bio sveštenik u selu Smiljanu u Lici, kod Gospića. Moj otac je još kao mladić otišao u Ameriku. Nije ga beda oterala, nego su njegovi stričevi bili tamo. Moj otac se u Americi često viđao sa Teslom i o tome nam je pričao - govorila je svojevremeno Jovanka Broz.
Foto: Wikipedia
Sveštenik Tomo Budisavljević
Zaboravljene veze koje menjaju istoriju
Ova veza, koju nisu često beležile zvanične istorijske knjige, već pretežno porodični i lokalni zapisi, osvetljava jednu od manje pričanih stranica biografija Tesle i Jovanke Broz. U vremenu kada su porodične loze često određivale društveni položaj i mogućnosti, ova zajednička nit kroz Budisavljeviće nije samo genealoški podatak - ona je podsetnik na to koliko su naše savremene priče ukorenjene u složenoj i višeslojnoj prošlosti.
wikipedia
Milutin Tesla, Nikolin otac
U današnjem vremenu, kada se malo obraća pažnja na ovakve veze, otkrivanje zajedničkog pretka baca svetlo ne samo na nasleđe Nikole Tesle i Jovanke Broz, već i na duge, često nevidljive puteve kroz koje se istorija nasleđuje - između generacija, imena i sećanja.
Priča o proglašenju hrišćanstva za državnu religiju vezana je za dve ključne ličnosti jermenske istorije -kralja Tiridata III i Svetog Grigorija Prosvetitelja.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.