ŽENA URLA, DOK JE DRŽE I ČITAJU JOJ MOLITVU: Pojavio se neuobičajen snimak egzorcizma u pravoslavlju (UZMEMIRUJUĆ SADRŽAJ)
Oci crkve kažu da je najveća prevara đavola to što je uspeo da ubedi čovečanstvo da ne postoji.
U pravoslavlju se o samom činu egzorcima malo priča.
Egzorcizam je verski obred čiji je cilj da se, molitvom i prizivanjem Božje sile, osoba ili prostor oslobode od delovanja zlih duhova. Ovaj čin postoji u različitim religijskim tradicijama, ali se najčešće vezuje za hrišćanstvo, posebno za praksu Katoličke crkve, gde se sprovodi po strogo utvrđenim pravilima i uz odobrenje nadležnih crkvenih vlasti.
Tema egzorcizma oduvek je budila snažnu pažnju javnosti. Strah, misterija i nepoznato čine da ljudi sa posebnim interesovanjem slušaju svedočanstva o takvim slučajevima.
Dodatno, filmovi su značajno doprineli stvaranju slike o egzorcizmu kao dramatičnom i zastrašujućem događaju i način na koji mnogi doživljavaju ovu temu.
U pravoslavlju se o samom činu egzorcima malo priča, a kako on izgleda i kako Crkva gleda na njega, je jednom verniku odgovorio otac Ljubo Milošević na sajtu Svetosavlje.
Evo šta je otac Ljubo na to rekao.
- Ako pregledamo liturgičko bogoslovlje biće teško da nađemo konkretan čin "egzorcizma" kako se on danas većinom u zapadnom svetu pretstavlja i nama putem raznih medija otkriva. U pravoslavnom proširenom Trebniku može da se nađe "Posledovanie molebnoe o izbavlenii ot duhovъ nečistihъ", što u prevodu znači: čin ili ustav po kojem se vrši moleban za izbavljanje (ili oslobađanje) od nečistih duhova. Ovo je vrlo oprezno formulisano sa uvažavanjem ozbiljnosti sa kime se ima posla - istakao je na početku otac Ljubo.
On je potom naglasio da borba sa nečistim duhovima je jedno, a samo "derzostno" (samoubeđeno) isteravanje nečistih duhova iz stradajućih ljudi je nešto drugo, to je samo Bogočovek radio , i takva molitvena forma ne postoji u Pravosalvnoj crkvi nego samo u rimokatoličkoj.
- Kao što pomenusmo, naša Pravosalvna crkva prilazila je ka ovom izazovu vrlo ozbiljno i oprezno. Ne daje se svakom blagoslov da se bavi ovim poslom, nego samo određenim ljudima ozbiljnog molitvenog života. I za to postoji duboki razlog. Na žalopojke apostola zašto nisu mogli da izgone demone Gospod je jednostavno odgovorio: "Ovaj se rod ne izgoni osim molitvom i postom" (Mt. 17, 21) . To je ostalo vrlo jasno i Crkvi, pa je ona tako uredila da se za takve stvari daje blagoslov samo sveštenoslužiteljima poznatog podvižničkog života.
On je objasnio i zašto ne može sveštenoslužitelj slabijeg molitvenog života da se hvata u koštac i izaziva ove duhove zlobe i svakog drugog zla.
- Učeni smo: "Kako ko može ući u kuću jakog i pokućanstvo njegovo oteti, ako najpre ne sveže jakog?" (Mt. 12, 29; Mk. 3, 27). Po Svetim ocima "svezivanje jakog" je ukroćavanje demona. A kada čitamo žitija svetih, često će da sretimo kod ljudi svetog podvižničkog života, da su u momentima svojih moltvenih usavršavanja ili posta, bili ljuto kušani demonima. A to je zbog toga što su đavoli bili "provocirani" i mučeni. Svaki pravednik pred Bogom je do sveopšteg suda još i mučitelj demona.
Molitva i post su, kaže otac Ljubo, alat sa kojima se te nečiste sile svezuju, ukroćavaju, ponižavaju, i onda u takvom njihovom nemoćnom i poniznom stanju "čisti se kuća".
- U tom smislu Sveti prorok Isaija kaže da mi treba da "pripremimo oružija i štitove" (21, 5) , kao i Sveti apostol Pavle kada kaže: "Obucite se u sveoružije" (Ef. 6, 11) . Naglašava da je u Pravoslavnoj crkvi svaki sveštenik "exorcista" ili "zaklinatelь" (onaj koji zaklinje) , ali samo u Svetoj tajni krštenja, gde direktno silom Duha Svetog, sveštenik isterava ničiste sile iz oglašenog, i tako ga priprema za pogruženje u "smrt i vaskrsenje", kao i za člana Crkve .
- Ali to "zaklinjanje" nečistih sila nije vezano za sam čin molitvoslovlja o kojem mi ovde govorimo, gde se traži lična duhovna sprema, to odevanje u oružija i štitove, da ne bude bolnog odgovora: "Isusa poznajem, i Pavla znam, ali ko ste vi" (DA. 19, 15) . U "Posljjedovaniju o izbavljanju od duhova nečistih" mi isto nalazimo šest egzorcističkih molitvi, ali po mom ruskom iskustvu znam da je Ruska Crkva posebnim blagoslovom birala svešetnike koju su imali za poslušanje da vrše "zaklinjanja" đavola, da on izađe iz ljudi koje je svojim nečistim prisustvom prouzrokovao njihovo strašno stradanje.
Kaže da se to većinom praktikovalo po manastirima, jer su po nekom nepisanom pravilu stradalnici ove vrste obično tražili pomoć po njima, i danas još uvek to možemo vrlo često da vidimo.
- Lično znam da je u manastiru Sve Trojice u Džordanvilu postojao duhovnik koji je samo on imao blagoslov da vrši ovu tajnu molitvoslovlja, kao što i danas znam da samo određeni jeromonasi sa blagoslovom nastojatelja mogu da ispovedaju. Ako se ne varam i u Ostroškom manastiru postoje sveštenolica koja imaju poseban blagoslov da mogu da se bave "zaklinjanjem" nečistih sila. Pri svemu tome, u zavisnosti od slučaja, mora da postoji i posebna priprema duhovnika koji se obično traži u molitvenom tihovanju i pojačanim postom.
Naglašava da su demoni zveri bogoboračke i čovekoboračke, koje po Svetom Klimentu Rimskom "mrze čoveka", a po Svetom Kirilu Aleksandrijskom su "gonioci", koji znaju da pođu i u kontranapad.
- Jer kada demon napusti čoveka on luta kroz "bezvodna mesta tražeći pokoja, i ne nalazi ga", i u tom očaju on ide i trži pomoć od "sedam drugih duhova" zato što je "dom pometen i ukrašen", i on objavljuje ljutu borbu, jer kao što Evanđelje reče, van svoga zla u kojem on nalazi sebe, nema pokoja (Mt. 12, 43 – 45) . Ovo potvrđuje i Sveti Isaak Sirin rečima: "Kod našeg neprijatelja đavola postoji drevni običaj da sa umnožavanjem podviga on hitro razvija svoju raznoliku borbu, u saglasnosti sa bogatim izborom oružija koja on poseduje, i prema namerama lica on menja taktiku svog rata.
Zbog toga, ističe, pravoslavno iskustvo u vezi isterivanja demona vrlo je odgovorno prema svom sveštenstvu, onom koje služi Crkvi po opštoj blagodati, a ne ličnim podvizima i čistotom života.
Ima tu razlike, jer jedno je biti pokriven tajnom sveštenstva, i opštom molitvom Zajednice goniti demone, a drugo je posedovati taj dar svojim ličnim zaslugama kao "drug Božiji", kako to lepo objašnjava Sveti Kirilo Aleksandrijski. Važno je da se napomene da ne bi smeo svako da se bavi "zaklinjanjem" demona i svih njegovih sila vražijih, nego samo provereni duhovnici sa velikim podvižničkim iskustvom. Postoji mogućnost da sveštenoslužitelj slabijeg molitvenog života sam postane žrtva demonskih zamki, njegovog kontranapada, zašta postoje svedočanstva da je i toga bivalo sa izuzetno ozbiljnim posledicama - zaključio je otac Ljubo.
Oci crkve kažu da je najveća prevara đavola to što je uspeo da ubedi čovečanstvo da ne postoji. Postoji li grešno ponašanje koje nikako ne možeš da pobediš? Egzorcista otkriva sedam duhovnih oružja koja jačaju dušu i "izgladnjuju" neprijatelja. Monahinje su ga povele do groba starca Pajsija, i dok je u očajanju tri puta uzviknuo: "Sveti!“, dogodilo se nešto neverovatno. Borba protiv zla, po rečima sveštenika Predraga Popovića, nije ritual – to je lični krst koji svako mora da ponese, ako želi da pobedi. Budi deo Religija.rs zajednice. U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić. Sveti Jaron i njegova družina postradali su 298. godine, ostavivši primer nepokolebljive vere i odanosti Hristu. Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim. Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova. Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime. Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere. Bog vidi i ono što mi ne možemo. Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti. Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom. Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima. U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života." Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.


ŽENA URLA, DOK JE DRŽE I ČITAJU JOJ MOLITVU: Pojavio se neuobičajen snimak egzorcizma u pravoslavlju (UZMEMIRUJUĆ SADRŽAJ)
EGZORCISTA UPOZORIO ŠTA NE SMEMO DA RADIMO: Ovako otvaramo vrata zlu, a 7 koraka je dovoljno da se zaštitimo
NOVO ČUDO NA GROBU SVETOG PAJSIJA! Neverovatna priča čoveka o isceljenju: "VIDEO SAM SVECA ŽIVOG, A ONDA JE IZ MOJIH USTA POČEO DA KULJA CRNI DIM"
OVI LJUDI MORAJU ODMAH DA SE ODREKNU MESA, SLATKIŠA I CIGARETA: Važno upozorenje oca Predraga vernicima!
Patrijarh Porfirije u Moskvi: Prisustvuje svečanostima povodom 80. rođendana ruskog patrijarha Kirila
Svi u smrt otišli pevajući: Danas slavimo Sveta 33 mučenika u Melitini
Bog će tada sigurno pomoći: Mati Antonija o najefikasnijoj molitvi protiv depresije
Braća boluju od cerebralne paralize, majka im je jedina podrška: Mitropolit Atanasije uručio 500.000 dinara pomoći porodici Langović
Da li deci treba davati imena po upokojenim članovima porodice? Sveštenik rešio veliku nedoumicu vernika
Patrijarh koji je udavljen omoforom usred liturgije: Danas je Sveti Pavle Ispovednik
KADA VAS STIGNU NEVOLJE, TUGE I BOLESTI, SAMO OVO URADITE! Savet mati Antonije zlata vredan!
AKO OVO NEMATE U KUĆI, ODMAH GA UNESITE! Mati Antonija kaže da će vas odmah zapljusnuti Božja blagodat i doneti mir celoj porodici!
POŽAR STIGAO DO MANASTIRA SVETOG VASILIJA OSTROŠKOG: Vatrena stihija guta sve ispred sebe, monahinje evakuisane, mole se za spas svetinje (VIDEO)
SEĆATE LI SE TORTE KOJA JE NEKADA BILA PONOS SVAKE SLAVSKE TRPEZE? Originalni recept za “španski vetar”, poslasticu koja se ne zaboravlja
KAD PALITE SVEĆE, JEDNU OBAVEZNO NAMENITE ZA OVE LJUDE: Otac Aleksandar tvrdi da ćete se tako zaštiti od svakog zla
PEČENA RIBA NA MANASTIRSKI NAČIN: Beli luk i tri začina daju joj poseban ukus
Odgovor na ovo pitanje može se, inače, naći i u Prvoj poslanici Korinćanima apostola Pavla.
Jerej Lev Liperovski u svojoj knjizi „Čuda i parabole Hristove“ objašnjava kako Jevanđelisti svedoče o bolesti duha, koju može izlečiti jedino vera, molitva i post.
Religiozni fanatizam izazvao buru u Kiparskoj pravoslavnoj crkvi – teolog Teodoros Kiriaku poziva Sinod da preduzme hitne mere
Interesantno je da i poljubac u usta ranije nije nosio strastan karakter, jer su roditelji tako ljubili svoju decu ili obratno, kaže otac Ljubo.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
Kada se suoči sa tuđom greškom, čovek mora da zastane i zapita se da li zna celu istinu i da li bi na isti način govorio kada bi se radilo o njemu.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Sveti Jaron i njegova družina postradali su 298. godine, ostavivši primer nepokolebljive vere i odanosti Hristu.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Otac Joil Bulatović bio je izričit u stavu da je bolje slavu ne obeležavati nego je pretvoriti u nešto što nema veze sa njenim pravim značenjem.