Oci crkve kažu da je najveća prevara đavola to što je uspeo da ubedi čovečanstvo da ne postoji.
Egzorcizam se vekovima praktikuje u hrišćanskim crkvama, uključujući i pravoslavnu.
Iako je ovo tema koja je vrlo retko obrađivana, crkva je smatra izuzetno osetljivom, odgovornom i zahtevnom u svojoj službi.
Kada se postavi pitanje zašto neki čovek ili dete, čak i ako su kršteni, postanu "zaposednuti", crkva nema definitivne odgovore.
Obično se veruje da je to posledica velikog greha, bilo ličnog ili roditeljskog, kao što su bavljenje okultizmom ili slične radnje. Međutim, sveštenici često ističu da su to samo pretpostavke i da konačan odgovor u veri treba biti - Božja promisao.
Borislav Troshev / AFP / Profimedia
Crkva oprezno priča o ovom fenomenu
Savremena medicina tretira mentalne bolesti kao posledicu u poremećaju mozgu, hemijskog disbalansa ili psiholoških trauma, i smatra ih delom ljudske psihopatologije. Lekari koriste naučne metode kako bi dijagnostikovali i lečili ove poremećaje, a terapije i lekovi postali su ključni alati u borbi protiv ovih oboljenja. Psihoterapija, antidepresivi, antipsihotici i druge savremene terapije danas su standard u medicinskom pristupu.
Sektolog Slađan Mijaljević objašnjava da mnogi sveštenici to odbijaju i da u Srbiji ima premalo egzorcista, ali da su po tome na ovim prostorima najpoznatiji Ostrog, Pećka patrijaršija i manastir Ilinje u Šabačkoj eparhiji.
- To su strašni prizori i duhovno lice mora da bude veoma jako. Za vreme obreda onaj u koga je đavo ušao vrišti, bacaka se, govori na stranim jezicima i bori se. Kad nečastivi izađe iz osobe, ona se najčešće ničeg ne seća - priča Mijaljević.
Na internetu se pojavio snimak egzorcimzma, a čitaocima naglašavamo da je sadržaj uznemirujuć.
U Rimu za vreme cara Adrijana četiri hrišćanke odbile su da prinesu žrtvu idolskoj boginji Artemidi, a majka je svoje kćeri do poslednjeg trenutka učvršćivala u veri i učila ih da ne pokleknu pred strahom.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U istraživanju je razmatrano kako se teško iskustvo povezuje sa čovekovim padom, podvigom i borbom sa strastima, ali i kako kroz život u Hristu može postati deo puta ka duhovnom očišćenju i zajednici sa Bogom.
Protojerej Aleksej Mitjušin objašnjava da li ovaj čin ima veze sa spasenjem, može li se obaviti nakon sahrane i kako vernici treba da učestvuju u molitvenom ispraćaju pokojnika.
Ova molitva je poziv na smirenje i pokajanje, kroz koje se predajemo Bogu i tražimo oprost, milost i snagu da nastavimo svojim putem sa čistim srcem i dušom.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Protojerej Aleksej Mitjušin objašnjava da li ovaj čin ima veze sa spasenjem, može li se obaviti nakon sahrane i kako vernici treba da učestvuju u molitvenom ispraćaju pokojnika.
Đurđević je ukazao i na to da posetioci ne mogu očekivati da će im monasi u svakom trenutku biti dostupni, jer život u manastiru podrazuma i poštovanje dnevnog poretka.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Rumunski duhovnik objašnjava da post, molitva, milostinja i uzdržanje sami po sebi nisu dovoljni, jer je za Boga važno i sa kakvom namerom čovek čini ono što izgleda kao dobro.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.