Crkva i savremena medicina u ozbiljnom su sukobu već decenijama oko različitog pristupa i shvatanja mentalnih oboljenja. Dok medicina mentalne bolesti vidi kao psihičke poremećaje, uzrokovane biološkim, genetskim, psihološkim i socijalnim faktorima, Crkva ih često tumači kroz duhovnu prizmu - kao čist primer opsednutosti čoveka demonima.
Savremena medicina tretira mentalne bolesti kao posledicu u poremećaju mozgu, hemijskog disbalansa ili psiholoških trauma, i smatra ih delom ljudske psihopatologije. Lekari koriste naučne metode kako bi dijagnostikovali i lečili ove poremećaje, a terapije i lekovi postali su ključni alati u borbi protiv ovih oboljenja. Psihoterapija, antidepresivi, antipsihotici i druge savremene terapije danas su standard u medicinskom pristupu.
Crkva, sa druge strane, jedini lek za njih vidi u egzorcizmu, odnosno u isterivanju đavola iz čoveka kroz molitve, pričešća...
- Ne mešajte mentalni poremećaj sa demonom. Previše revnosnih, neobrazovanih ljudi učinilo je više štete nego koristi prepoznavanjem demona tamo gde ih nije bilo - zavapio je nedavno profesor Bejzil Džekson, direktor Psihijatrijskog centra Džekson u Milvokiju, koji je pored medicine završio i teologiju.
GlobalED Advance Press
Bejzil Džekson
Džekson je naišao na mnoge sveštenike koji su iz neznanja pogrešno tretirali teške mentalne poremećaje, kao što su šizofrenija ili depresija, kao opsednutost demonima.
- Pogrešna dijagnoza opsednutosti demonima može imati karakteristične posledice za nekoga ko je mentalno ili emocionalno bolestan, izazivajući snažan osećaj krivice i osećanje odbačenosti od Boga. Ovaj rezultat se može izbeći upućivanjem na odgovarajući psihijatrijski tretman - rekao je profesor.
Schutterstock/Profimedia
Lekari koriste naučne metode kako bi dijagnostikovali i lečili mentalne bolesti
Osoba koja boluje od šizofrenije može po nekim elementima zaista da liči na opsednutu osobu, na primer, promenjena ličnost, neobična fizička snaga, promenjen glas, izraz lica i tako dalje, ali hrišćanski psiholog Henri A. Virkler u knjizi "99 odgovora na pitanja o anđelima, demonima i duhovnom ratovanju" (autor B. J. Oropeza) kaže da postoji nekoliko razlika između šizofrenije i opsednutosti demonima:
- Pre svega, šizofreničari često govore nekoherentno i ne tako rafinirano kao opsednuti pojedinci. Štaviše, šizofreničari veruju da su neko drugi i obično ljudi oko njih to mogu primetiti.
Schutterstock/Profimedia
Hrišćanski psiholog tvrdi da postoje jasne razlike između opsednutnosti i šizofrenije
- Zatim, šizofreničari često daju izjave za koje se može dokazati da su lažne sa stanovišta vidovitosti i telepatije. S druge strane, vantelesne sposobnosti opsednutih pojedinaca su obično autentične.
- Većina šizofreničara ne reaguje negativno na molitvu, dok opsednuti reaguju.
- Obično nema "poltergeist" aktivnosti (oblik paranormalnog fenomena koji se iskazuje kao fizička manifestacija psihičkog uzroka) kada je u pitanju mentalna bolest.
Academia.edu
Henri A. Virkler
- Šizofreničari često pozitivno reaguju na odgovarajuće lekove, za razliku od opsesivnih.
- Na kraju krajeva, egzorcizmi su obično neuspešni ili kratkotrajni kod ljudi sa šizofrenijom.
Čile je, inače, konzervativna zemlja sa dugom katoličkom tradicijom u kojoj katolička crkva igra značajnu ulogu i gde se oko polovina stanovništva izjašnjavaju kao katolici.
Sama Oran je, posle grčevite borbe, rekla da je želela da se krsti, ali da ju je neki unutrašnji glas od toga odvrćao. Kako je bila uporna, dogodilo se šta se dogodilo...
Prvi put je kročio u selo svojih predaka i služio u hramu u kojem je njegov deda pre stradanja propovedao veru Hristovu, a emotivno svedočenje sveštenika iz Milvokija ganulo je vernike u Drvaru i Trubaru.
Posle 134 dana snimanja u Italiji i objave prvih fotografija, reditelj pomera premijere nastavka „Stradanje Hristovo“ i otkriva projekat koji naziva životnim delom, nastalim između molitve na Svetoj Gori i velikog filmskog seta u Evropi.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
I duševne, i duhovne, ali i mentalne bolesti su deo naše stvarnosti. Nažalost, savremena psihijatrija ne pravi jasnu razliku između duhovnih, duševnih i mentalnih poremećaja i sve svodi na mentalne, nalezeći da upotrebom određenih lekova, mnoge stvari mogu da se promene, istakao je otac Miloš Vesin.
Prvi put je kročio u selo svojih predaka i služio u hramu u kojem je njegov deda pre stradanja propovedao veru Hristovu, a emotivno svedočenje sveštenika iz Milvokija ganulo je vernike u Drvaru i Trubaru.
Posle 134 dana snimanja u Italiji i objave prvih fotografija, reditelj pomera premijere nastavka „Stradanje Hristovo“ i otkriva projekat koji naziva životnim delom, nastalim između molitve na Svetoj Gori i velikog filmskog seta u Evropi.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Bez skupih namirnica i komplikovanih koraka, ovaj recept iz domaće kuhinje daje sočan rezultat koji se pamti i koji se, gotovo bez izuzetka, pojede do poslednje kocke već prvog dana.
Uoči praznika Svetih Ćirila i Metodija, u hramu na Vračaru bogosluženje pred jednom od najvećih čudotvornih svetinja, koja se retko iznosi sa Svete gore.
U besedi za subotu 6. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako svet često odbacuje one koji upozoravaju, opominju i pozivaju na duhovnu promenu, ali i zašto upravo takvi ostavljaju najdublji trag kroz vreme.