DA LI JE TETOVIRANJE VERSKIH SIMBOLA ZNAK POBOŽNOSTI ILI GREH: Odgovor oca Miroslava iznenadiće mnoge
Krst, lik Hrista, Bogorodice i manastir Ostrog – šta Crkva zaista misli o tetovažama sa hrišćanskim motivima i gde je granica između vere i sujete?
"Sve bolesti proizilaze iz briga i nerviranja... Onaj ko se boji da će pasti, sve vreme se vuče" Sveti Porfirije Kavsokalivit.
Na sajtu Saborne crkve postoji tekst koji pripoveda o tome kako umanjiti brigu i svoj život ispuniti mirom, umesto nemirom, a tekst vam prenosimo u celosti.
"Svi se mi veoma brinemo... Da, i ja se brinem... Neverovatno, to je već postala globalna epidemija, svi smo obuzeti tim stanjem... Na kraju krajeva, šta je to uopšte? U pitanju je strah koji preispunjava dušu, neka nesigurnost, neka slutnja da neka nevolja nailazi ili mučno sećanje na ono što se već dogodilo. Tako mi i živimo: ili se brinemo šta može da se desi ili nas ono što se već dogodilo ne pušta, uznemirava i pritiska iznutra, ni na tren ne ostavlja našu dušu na miru. Mi neprestano nekuda žurimo, ne umemo da uživamo u životu koji nam je darovao Gospod. Neprestano se nalazimo u trci...
Postavlja se pitanje: a kada ćemo se radovati današnjem danu? Jer, ono što je sada i ovde, u tvojim rukama, tako brzo nestaje. Vreme leti, prolazi. Sadašnjost nam neprestano klizi, mi stalno živimo u drugom vremenu - između prošlosti i budućnosti - i ne primećujemo sadašnjost... Zavirujemo u budućnost, ali ne stvaralački i sa promišljanjem, već sa osećanjem zabrinutosti. Neprestano očekivanje nečega i razmišljanje o tome nas čini bolesnima i mi gubimo sposobnost da se radujemo.

Ne uspevamo da proniknemo u ono što se događa i da kažemo: "Slava Bogu!" ... Ako umeš da živiš u onome što je sada, tada uviđaš da je kod tebe sve dobro jer zapravo nemaš toliko mnogo problema kako ti predstavljaju tvoje fantazije... Tvoj problem je u tome što je kod tebe sve u redu, ali ti to ne shvataš, ne raduješ se tome, sam tražiš povod i razlog za brigu. Razmišljaš šta će se dogoditi na ispitu, šta će biti sa tobom za nekoliko godina, ko će o tebi brinuti kad ostariš, šta će se dogoditi nakon tvoje smrti, kako će živeti tvoja deca...
Ali, reci mi nešto: da li se to događa sada? Ukoliko bi ti mogao da osetiš da je svaki sekund tvog života dar koji ti sada daje Gospod, tada bi se brinuo o svakom problemu samo jednom - onda kada se problem stvarno pojavi. A, šta radiš sada? Neprestano brineš, dok situacija o kojoj razmišljaš, na kraju krajeva, može i da se ne dogodi. Shvati, brineš se i kidaš mnogo više nego što bi Gospod to želeo. Bog dopušta da se susretnemo sa bolom, međutim, zabrinutost predstavlja našu sopstvenu glupost, naše bezumlje. Zabrinutost je laž koju sami stvaramo, sa kojom živimo i koja nas kida. Bol je spasavajući; u životu je potrebno da prođemo kroz stradanja, teške trenutke, bolesti, i to je ono što će nas odvesti u raj.
Gospod dopušta bol - da bi ti dao radost. Onu pravu radost koju smo izgubili zbog bolesnih uživanja, zadovoljavanja sopstvenog egoizma, i sada jedino kroz stradanja i bol možemo da se približimo Bogu.
Međutim, brigu Gospod nije stvorio. Zabrinutost ne predstavlja onaj stvaralački bol koji nas izbavlja, koji nam Gospod šalje i dopušta da ga preživimo. Zabrinutost je mučno stanje koje smo sami sebi smislili, zahvaljujući kojoj starimo pre vremena, kidamo sebe i druge. Probaj, nateraj svoj um da radi, zadrži svoje fantazije, one su krive za sve scenarije koje izmišljaš, slikajući u svojoj glavi događaje koji se još nisu dogodili... Sve se ovo događa jer nemamo istinsku veru.
Ako stvarno veruješ u Boga, onda te neće mučiti briga o onome što se može dogoditi sutra ili prekosutra. ... Gospod nam daje samo ono što možemo da podnesemo i ne želi da u nama stvara zabrinutost. ... Ako te svaki dan koji proživiš približava Bogu, onda - šta god da se dešava, neka se dešava. ... Ako naša duša postane tako gipka da smo u stanju da spokojno, bez tvrdoglavosti, menjamo svoje planove, svoje odluke, tada ćemo naučiti da šta god da se dogodi, prihvatamo to spokojno, govoreći: "Odlično, to mi je Gospod poslao! Želeo sam jedno, ali mi je Gospod dao drugo. Znači da je tako bilo ugodno Bogu".
Kada je potrebno, ti požuri, ali zatim budi spokojan. Nije stvar u tome da li se spolja žuriš ili ne, glavno je da ne dopustiš da to jurcanje postane deo tvoje duše... I u manastirima na Svetoj Gori, kada dolaze zvanični gosti ili je neki praznik i očekuje se mnogo ljudi, monasi mnogo rade. Oni su u neprestanom pokretu, žure, stalno nešto rade, ali je, međutim, njihova duša spokojna, ona se nigde ne žuri, stoji pred Gospodom. Oni se sve vreme mole: Gospode Isuse Hriste, pomiluj me!
Neki ljudi, npr. izlaze iz hrama pre završetka Liturgije da bi uspeli da urade sve što su isplanirali za taj dan. To nije pravilno. Živeći zajedničkim životom sa Crkvom, naučićeš da uspeš u svemu. Gospod će zadati ritam tvom životu i tada će se sve događati u svoje vreme, a ti ćeš uspeti u svemu, osećaćeš se spokojno i blagoslov Božiji će biti na svim tvojim delima. Gospod se brine o nama jer smo mi njegovo stvorenje, stvorenje njegove ljubavi, njegovog srca. A mi živimo kao da nemamo Boga, kao da nemamo Oca nebeskog, kao da Hristos ne postoji, kao da nije uz svakog od nas. Mi svakoga trena zaboravljamo na zakletvu kojom nam se On zakleo. Gospod govori: može da dođe vreme da majka zaboravi na svoju decu, ali te Ja nikada neću zaboraviti, nikada te neću izdati, neću te ostaviti u vreme bolesti, na bolesničkoj postelji, u invalidskim kolicima, biću sa tobom u onome što te brine, u svim tvojim nevoljama, u siromaštvu i žalosti biću sa tobom, obećavam ti. On je to rekao na Krstu i potpisao Svojom krvlju.
Dakle, tvoj život nije slučajnost, nisi prepušten na milost i nemilost sudbini, Bog pazi na tebe, štiti te i govori: "Dao sam ti život - pa zar ti neću dati sve što je neophodno za život i ostaviti te? Dao sam ti telo - zar se neću pobrinuti za njega - za hranu, vodu, odeću, tvoj dom, ono što ti je neophodno...? Zašto sam ti onda dao telo? Zašto sam ti dao dušu? Zar sam te stavio na ovu planetu da bih te mučio? Naravno da ne! Pogledaj na Golgotu, pogledaj na Moje lice, pogledaj u Moje oči da bi razumeo da te Ja volim! A, ti se sve vreme nečega bojiš, stalno si uznemiren. Dao sam ti toliko dokaza Svoje ljubavi, a ti si slep, tvoje oči ne vide ništa!"
Zato što teoretski mi verujemo da Bog postoji, nešto znamo i govorimo o tome, ali ne doživljavamo veru kao poverenje. Poveriti sebe znači dati celog sebe, bez straha, u potpunosti. ... Treba da naučimo da živimo sa osećanjem Božijeg prisustva u svom životu - postepeno će ovo osećanje prognati bolesnu zabrinutost iz duše. Ako budemo uspeli da osetimo Božiju ljubav, videćemo da će svi problemi nestati. Smirićemo se, naša duša će se izbaviti iz beskonačnog stresa, napetosti, teškoća, koje zapravo i ne postoje.
Mi smo ugušeni svojom logikom, svojim racionalizmom, oslanjamo se na svoje snage, intelekt, svoje sposobnosti, novac i poznanstva, i vrlo malo verujemo Bogu. Dok nije kasno, potrebno je da to izmenimo u sebi i, priklonivši glavu, kažemo: "Gospode, uzmi moj život i učini sa njim šta želiš, samo da osetim da me Ti usmeravaš, da me Ti držiš, da me Ti štitiš, da me Ti ljubiš, da se nalaziš pored mene! To mi je dovoljno!"
Krst, lik Hrista, Bogorodice i manastir Ostrog – šta Crkva zaista misli o tetovažama sa hrišćanskim motivima i gde je granica između vere i sujete? Istraživanje agencije Ipsos pokazuje da Crkva uživa najveće poverenje među građanima Crne Gore, dok su državne institucije na znatno nižem nivou poverenja. Što se tiče smrti beba, dece i uopšte moralno čistih mladića i devojaka, sveti oci dele mišljenje, ističe, da ih Bog uzima znajući da će u budućem oni voditi grešan život, izgubiti čistotu i lišiti se večnog života. Poslušanje se ne doživljava kao gubitak lične slobode, već kao sredstvo za oslobađanje od svojih grešnih težnji i strasti. Budi deo Religija.rs zajednice. Još kao dečak čuvao je ovce, ali je vreme koje je provodio na pašnjacima koristio za molitvu. Čak i kada mnogo puta padne, čovek ne treba da odustane od pokajanja, molitve i borbe za sopstveno spasenje. Otac Joil Bulatović bio je izričit u stavu da je bolje slavu ne obeležavati nego je pretvoriti u nešto što nema veze sa njenim pravim značenjem. Đurđic se obeležava kao uspomena na prenos moštiju Svetog Georgija iz Nikomidije u Lidu Palestinsku. Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu. Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline. Bog vidi i ono što mi ne možemo. Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti. Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom. Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima. U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života." Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.

Zaista, postoje ljudi koji posebno snažno preživljavaju sve što se dešava oko njih i smatraju sebe odgovornim za to. Kod njih je veoma razvijeno osećanje krivice i veoma im je teško da sačuvaju mir u duši.Šta god da se dogodi, njih hvata panika, hteli oni to ili ne. Ovu osobenost svoje ličnosti osoba treba da zna jer će tada naučiti da upravlja zabrinutošću, kontrolisati je da ne bi mučila ni sebe, ni druge...

DA LI JE TETOVIRANJE VERSKIH SIMBOLA ZNAK POBOŽNOSTI ILI GREH: Odgovor oca Miroslava iznenadiće mnoge
GRAĐANI CRNE GORE VIŠE VERUJU SRPSKOJ PRAVOSLAVNOJ CRKVI NEGO DRŽAVI: Rezultati novih istraživanja pokazali su da je vera jača od politike
ZAŠTO DECA UMIRU! Sveštenik Dimitrije o najbolnijem pitanju hrišćanstva zbog kojeg mnogi prestaju da veruju u Boga
ŠTA JE POSLUŠANJE I KAD ONO MOŽE POSTATI ŠTETNO: Vladika Aleksandar otkriva u kojim slučajevima ono može biti neugodno Bogu!
Više od 50 godina proveo u podvigu zbog čega mu je Bog darovao moć čudotvorstva: Sutra je Prepodobni Joanikije Veliki
Ovo je jedno od najtežih iskušenja koje može da stigne čoveka: Sveti Marko Podvižnik otkriva kako to zlo dočekati i protiv njega se boriti
Ovo gotovo niko ne radi na dan krsne slave, a trebalo bi: Otac Joil o velikoj grešci ljudi zbog koje slava gubi smisao
Danas je velika slava: Obeležavamo Obnovljenje hrama Svetog velikomučenika Georgija - Đurđic
Ovo su tri stvari u životu, koje jednom kada odu, nikad se ne vraćaju: Sveti vladika Nikolaj o najvećim životnim vrednostima i onome što čovek nikad ne sme da izgubi!
Nismo ni svesni koliko smo grešni: Kompletan spisak grehova koje bi trebalo ispovediti, a ljudi ih smatraju nebitnim
KADA VAS STIGNU NEVOLJE, TUGE I BOLESTI, SAMO OVO URADITE! Savet mati Antonije zlata vredan!
AKO OVO NEMATE U KUĆI, ODMAH GA UNESITE! Mati Antonija kaže da će vas odmah zapljusnuti Božja blagodat i doneti mir celoj porodici!
POŽAR STIGAO DO MANASTIRA SVETOG VASILIJA OSTROŠKOG: Vatrena stihija guta sve ispred sebe, monahinje evakuisane, mole se za spas svetinje (VIDEO)
SEĆATE LI SE TORTE KOJA JE NEKADA BILA PONOS SVAKE SLAVSKE TRPEZE? Originalni recept za “španski vetar”, poslasticu koja se ne zaboravlja
KAD PALITE SVEĆE, JEDNU OBAVEZNO NAMENITE ZA OVE LJUDE: Otac Aleksandar tvrdi da ćete se tako zaštiti od svakog zla
PEČENA RIBA NA MANASTIRSKI NAČIN: Beli luk i tri začina daju joj poseban ukus
U trci za bogatstvom, čovek lako gubi osećaj za meru.
Posle šestogodišnjeg strašnog truda, najzad ga je Sveti Isidor Čudotvorno iscelio od bludnih pomisli, na koje su ga navodili demoni.
Briga je postala stalni saputnik savremenog čoveka, tiha senka koja ga prati i danju i noću.
U jednom obraćanju otac Oliver Subotić se dotakao palog anđela objašnjavajući da je njegova prevara izvedena u krugovima koji smatraju da on ne postoji, kao i da to đavolu odgovara.
Čak i kada mnogo puta padne, čovek ne treba da odustane od pokajanja, molitve i borbe za sopstveno spasenje.
Otac Joil Bulatović bio je izričit u stavu da je bolje slavu ne obeležavati nego je pretvoriti u nešto što nema veze sa njenim pravim značenjem.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Još kao dečak čuvao je ovce, ali je vreme koje je provodio na pašnjacima koristio za molitvu.
Otac Joil Bulatović bio je izričit u stavu da je bolje slavu ne obeležavati nego je pretvoriti u nešto što nema veze sa njenim pravim značenjem.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.