Monahinje su ga povele do groba starca Pajsija, i dok je u očajanju tri puta uzviknuo: "Sveti!“, dogodilo se nešto neverovatno.
Na grobu starca Pajsija Svetogorca, jednog od najvoljenijih duhovnika pravoslavnog sveta, dogodilo se čudesno isceljenje kojem je svedočio jedan Grk, danas duboko verujući hrišćanin.
Njegovu dirljivu priču, koju su preneli grčki mediji, mnogi doživljavaju kao dokaz duhovne sile i svetosti monaha koji je svoj život posvetio Bogu i služenju ljudima.
- Od dvanaeste godine patio sam od opsednutosti. Život je bio pravo mučenje - započeo je svoju ispovest ovaj čovek, koji je iz razumljivih razloga želeo da ostane anoniman.
Godinama je, kako je objasnio, trpeo unutrašnju borbu i duhovne muke, a čak su i pokušaji egzorcizma ostavljali na njemu teške posledice.
- Posle čina isterivanja demona osećao sam se kao da sam isprebijan - priseća se.
Printscreen/YouTube
Sveti Pajsije
Prelomni trenutak dogodio se 1995. godine, u prvu subotu Velikog posta, kada je njegov duhovnik odlučio da ga povede na bdenije u manastir Svetog Jovana Bogoslova u Surotiju, nedaleko od Soluna, gde počivaju mošti starca Pajsija.
- Pred molitvu osetio sam strašnu borbu. Tokom celonoćnog bdenija nisam mogao da spavam. Stajao sam usred hrama, okružen monahinjama.
U trenucima molitve, kako svedoči, duh koji ga je mučio počeo je snažno da se opire. Kada više nije mogao da izdrži, monahinje su ga odvele do moštiju svetog Arsenija Kapadokijskog, čime je, kako kaže, započeo njegov put isceljenja.
- Kada o tome govorim, kosa mi se diže na glavi. Osećao sam unutrašnji požar. Tada sam uzviknuo: ‘Paj! Paj!’ Igumanija me pitala: ‘Pajsije?’ i nagnula mi glavu.
shutterstock
Čovek tvrdi da je od 12. godine bio pod vlašću demona
Ono što je usledilo ne može da objasni drugačije osim kao božansku intervenciju. Monahinje su ga povele do groba starca Pajsija, i dok je u očajanju tri puta uzviknuo: "Sveti!“, dogodilo se nešto neverovatno.
- Pokušao sam da pobegnem, ali su me položili na grob. Tada sam ga video. Starca. Ustao je iz groba kao iz sna. Bio je živ – s bradom, u rasi. Sve je trajalo delić sekunde.
U tom trenutku, kako opisuje, starac Pajsije je položio ruku na njegovo čelo. Iz njegovih usta je počeo da izlazi crni dim – znak, veruje on, da su sile tame koje su ga mučile napuštale njegovo telo. Usledio je mir.
- Smirio sam se, iako je fizički bol ostao. Zaspao sam pored groba. Kada sam se probudio, rekao sam: ‘Veoma je bolno".
Ipak, bol je bio cena za ono što je sledilo - 40 dana neprestane radosti i suza zahvalnosti.
- Plakao sam od radosti. Govorio sam: "Bože moj, dozvoli mi da se opet mučim čitav život, samo da još jednom osetim ovakvu radost!" - istakao je ovaj čovek.
Na razvoj deteta utiče i mnogo drugih faktora - škola, društvo, mediji, pa čak i okruženje u kojem dete živi - ali trebalo bi naglasiti da osnova vaspitanja svakog deteta leži u porodici.
Od jevanđelskog opisa Hristovog lica koje zasija „kao sunce“ do savremenih svedočanstava o isceljenjima i svetlosti u hramovima – praznik Preobraženja Gospodnjeg, 19. avgusta, poziva vernike na lični preobražaj.
Pouka ruskog svetitelja pokazuje da se promena ne dešava naglo, već u trenutku kada čovek prestane da opravdava slabost i počne da joj se suprotstavlja malim, ali doslednim unutrašnjim otporom.
Srpska pravoslavna crkva saopštila je koliko je vernika prošlo kroz Hram Svetog Save od 20. maja do danas, dok patrijarh Porfirije poručuje da je od brojki važnija vera koju narod pokazuje.
Odmah nakon praznika Silaska Svetog Duha na apostole, Duhovska sedmica donosi liturgijsko razrešenje i otvara vreme u kojem se naglasak sa odricanja premešta na zahvalnost, radost i praznični karakter.
Dok su se dizali prvi ustanički barjaci, u župskom selu Kožetin podignuta je svetinja oko koje su se isplele legende, istorijske bitke i sećanje na vreme kada je gradnja pravoslavnog hrama predstavljala mnogo više od verskog čina.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Negativne pomisli donose teskobu i slabost, dok čiste misli vode do zdravlja i spokoja. Trojica velikih duhovnika – otac Tadej, sveti Ignjatije i starac Pajsije – otkrivaju kako da nadziremo ono što oblikuje našu dušu.
Jedan od najvećih duhovnika 20. veka isticao je da tuga iscrpljuje naše duševne i telesne snage, a zabrinutost i briga razoružavaju čoveka, čineći ga nesposobnim da preduzme bilo šta. Imao je i rešenje za takva iskušenja.
Pouka ruskog svetitelja pokazuje da se promena ne dešava naglo, već u trenutku kada čovek prestane da opravdava slabost i počne da joj se suprotstavlja malim, ali doslednim unutrašnjim otporom.
Odmah nakon praznika Silaska Svetog Duha na apostole, Duhovska sedmica donosi liturgijsko razrešenje i otvara vreme u kojem se naglasak sa odricanja premešta na zahvalnost, radost i praznični karakter.
Dok se formiraju dugi redovi vernika ispred Hrama Svetog Save, zaštitnik građana upozorava da vređanje na njihov račun prelazi granicu slobode govora i predstavlja povredu ljudskog dostojanstva.
Iz manastira Vatoped dopremljene su dodatne osveštane trakice, pa će svi vernici koji dolaze u Hram Svetog Save, nakon poklonjenja Časnom pojasu, moći da prime ovaj blagoslov.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Od predanja o isceljenjima do istorijskih veza sa Svetim Savom i knezom Lazarom, šef Kabineta patrijarha Porfirija otkriva zbog čega je dolazak Časnog pojasa postao jedan od najznačajnijih duhovnih događaja poslednjih godina.
Dok se formiraju dugi redovi vernika ispred Hrama Svetog Save, zaštitnik građana upozorava da vređanje na njihov račun prelazi granicu slobode govora i predstavlja povredu ljudskog dostojanstva.