Monahinje su ga povele do groba starca Pajsija, i dok je u očajanju tri puta uzviknuo: "Sveti!“, dogodilo se nešto neverovatno.
Na grobu starca Pajsija Svetogorca, jednog od najvoljenijih duhovnika pravoslavnog sveta, dogodilo se čudesno isceljenje kojem je svedočio jedan Grk, danas duboko verujući hrišćanin.
Njegovu dirljivu priču, koju su preneli grčki mediji, mnogi doživljavaju kao dokaz duhovne sile i svetosti monaha koji je svoj život posvetio Bogu i služenju ljudima.
- Od dvanaeste godine patio sam od opsednutosti. Život je bio pravo mučenje - započeo je svoju ispovest ovaj čovek, koji je iz razumljivih razloga želeo da ostane anoniman.
Godinama je, kako je objasnio, trpeo unutrašnju borbu i duhovne muke, a čak su i pokušaji egzorcizma ostavljali na njemu teške posledice.
- Posle čina isterivanja demona osećao sam se kao da sam isprebijan - priseća se.
Printscreen/YouTube
Sveti Pajsije
Prelomni trenutak dogodio se 1995. godine, u prvu subotu Velikog posta, kada je njegov duhovnik odlučio da ga povede na bdenije u manastir Svetog Jovana Bogoslova u Surotiju, nedaleko od Soluna, gde počivaju mošti starca Pajsija.
- Pred molitvu osetio sam strašnu borbu. Tokom celonoćnog bdenija nisam mogao da spavam. Stajao sam usred hrama, okružen monahinjama.
U trenucima molitve, kako svedoči, duh koji ga je mučio počeo je snažno da se opire. Kada više nije mogao da izdrži, monahinje su ga odvele do moštiju svetog Arsenija Kapadokijskog, čime je, kako kaže, započeo njegov put isceljenja.
- Kada o tome govorim, kosa mi se diže na glavi. Osećao sam unutrašnji požar. Tada sam uzviknuo: ‘Paj! Paj!’ Igumanija me pitala: ‘Pajsije?’ i nagnula mi glavu.
shutterstock
Čovek tvrdi da je od 12. godine bio pod vlašću demona
Ono što je usledilo ne može da objasni drugačije osim kao božansku intervenciju. Monahinje su ga povele do groba starca Pajsija, i dok je u očajanju tri puta uzviknuo: "Sveti!“, dogodilo se nešto neverovatno.
- Pokušao sam da pobegnem, ali su me položili na grob. Tada sam ga video. Starca. Ustao je iz groba kao iz sna. Bio je živ – s bradom, u rasi. Sve je trajalo delić sekunde.
U tom trenutku, kako opisuje, starac Pajsije je položio ruku na njegovo čelo. Iz njegovih usta je počeo da izlazi crni dim – znak, veruje on, da su sile tame koje su ga mučile napuštale njegovo telo. Usledio je mir.
- Smirio sam se, iako je fizički bol ostao. Zaspao sam pored groba. Kada sam se probudio, rekao sam: ‘Veoma je bolno".
Ipak, bol je bio cena za ono što je sledilo - 40 dana neprestane radosti i suza zahvalnosti.
- Plakao sam od radosti. Govorio sam: "Bože moj, dozvoli mi da se opet mučim čitav život, samo da još jednom osetim ovakvu radost!" - istakao je ovaj čovek.
Na razvoj deteta utiče i mnogo drugih faktora - škola, društvo, mediji, pa čak i okruženje u kojem dete živi - ali trebalo bi naglasiti da osnova vaspitanja svakog deteta leži u porodici.
Od jevanđelskog opisa Hristovog lica koje zasija „kao sunce“ do savremenih svedočanstava o isceljenjima i svetlosti u hramovima – praznik Preobraženja Gospodnjeg, 19. avgusta, poziva vernike na lični preobražaj.
Kada rezultati izostanu, lako je posumnjati u smisao svega što radimo. Pouka svetitelja podseća da nisu svi odgovori u našim rukama i otkriva kako zahvalnost može promeniti naš pogled na život.
Mitropolit budimljansko-nikšićki daće iskaz pred državnim organima, dok se posebno pitanje otvara zbog toga što je pozvan da odgovara zbog čina koji pripada njegovoj svešteničkoj službi.
Govoreći o moralu u porodici, navodi da razvrat, podvođenje, kvarenje maloletnika ili davanje lošeg primera predstavljaju ozbiljne duhovne opasnosti po dom.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Negativne pomisli donose teskobu i slabost, dok čiste misli vode do zdravlja i spokoja. Trojica velikih duhovnika – otac Tadej, sveti Ignjatije i starac Pajsije – otkrivaju kako da nadziremo ono što oblikuje našu dušu.
Jedan od najvećih duhovnika 20. veka isticao je da tuga iscrpljuje naše duševne i telesne snage, a zabrinutost i briga razoružavaju čoveka, čineći ga nesposobnim da preduzme bilo šta. Imao je i rešenje za takva iskušenja.
Kada rezultati izostanu, lako je posumnjati u smisao svega što radimo. Pouka svetitelja podseća da nisu svi odgovori u našim rukama i otkriva kako zahvalnost može promeniti naš pogled na život.
Govoreći o moralu u porodici, navodi da razvrat, podvođenje, kvarenje maloletnika ili davanje lošeg primera predstavljaju ozbiljne duhovne opasnosti po dom.
Hristovo učenje nije bilo i nije ni danas prilagođeno ljudskim željama, već je pozivalo i poziva na promenu iznutra, što savremenom čoveku nimalo ne odgovara.
Učesnici predavanja Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke objasnili su zašto su poverenje, razgovor, zajedništvo i liturgijski život važni na putu oporavka, a iskustvo "Zemlje živih" pokazalo je kako takva podrška izgleda u praksi.
U besedi za 3. septembar Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači proročke reči Isaije i govori o Hristu kao osloncu koji povezuje rasuto, učvršćuje slabo i čovekov život usmerava prema Bogu.