OVI LJUDI NIKAD NEMAJU NI MIRA NI SPOKOJA! Starac Tadej objasnio kako čovek sebi pravi pakao od života!
Bog svakome daje ono što mu je potrebno i što je za njega najbolje.
Kada čovek uporno odbacuje duhovnu stvarnost, prema učenju Crkve, sve više se vezuje za misli koje ga udaljavaju od istine, od drugih i od samog sebe.
U svetu koji sve više ceni racionalno i opipljivo, ima i onih ljudi koji tvrde, a neki su čak i uvereni, da Bog ne postoji.. Neki ljudi to tvrde iz ličnog uverenja, drugi iz duhovne zbunjenosti, a treći smatraju da religija više nema mesto u modernom društvu.
Ipak, Crkva ne gleda na takve ljude samo kroz prizmu osude. Naprotiv, njen pristup je pastirski i saosećajan. Ona veruje da je čovek po svojoj prirodi duhovno biće i da u svakome postoji težnja ka istini, smislu i ljubavi – to jest, ka Bogu. Kada neko negira postojanje Boga, Crkva to tumači kao duhovnu zabludu, koja može da potekne iz gordosti, povreda iz prošlosti ili pogrešnog usmerenja u životu.
Često se dešava da ljudi odbacuju veru ne zato što su duboko promislili, već zato što su doživeli razočaranja, nepravdu ili su preuzeli tuđe stavove bez lične spoznaje. Crkva takvima ne zatvara vrata – naprotiv, poziva ih na dijalog, razumevanje i unutrašnje traganje. Bog se ne nameće silom, već se otkriva onome ko iskreno traži.
Poništavanje vere, prema učenju Crkve, nije samo intelektualna odluka, već stanje duše. Kada čovek uporno odbacuje duhovnu stvarnost, sve više se vezuje za misli koje ga udaljavaju od istine, od drugih i od samog sebe.
Sveti Siluan Atonski je tvrdio da u ljudima, koji negiraju postojanje Boga, živi zao duh.
"Ima ljudi koji govore da nema Boga. Oni tako govore jer u njihovom srcu živi gordi duh, koji im ubacuje u misli laž o Istini i Crkvi Božjoj. Oni misle da su mudri, a ne znaju da te misli ne dolaze od njih, već od zlog duha. Ko prihvati te misli i zavoli ih, orođuje se sa zlim duhom. Neka Bog nikome ne da da ga smrt zatekne u takvom stanju".
Bog svakome daje ono što mu je potrebno i što je za njega najbolje.
U besedi za 10. subotu po Duhovima, jedan od najvećih duhovnika 20. veka upozorava da i životinje prepoznaju svog gospodara, dok mnogi ljudi ostaju slepi za prisustvo Božje ljubavi, gubeći svoje pravo ljudsko i duhovno dostojanstvo.
U praksi, poslušnost pomaže čoveku da se oslobodi egoizma i samovolje. Kroz nju se uči smirenje, vera i poverenje.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u duhovnoj besedi za 10. nedelju po Duhovima upozorava na posledice odvajanja od Boga i poziva na obnovu srca i vere.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Đurđic se obeležava kao uspomena na prenos moštiju Svetog Georgija iz Nikomidije u Lidu Palestinsku.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Sveti oci učili su da hrišćanin ne sme da gradi svoje odnose na praznim rečima i prolaznim pohvalama.
Svi su, prema hrišćanstvu grešni, osim Isusa Hrista, ali i tu postoje razlike.
Brojni pojedinci, bilo iz ličnih razočaranja, racionalističkog pristupa ili pod uticajem naučnih i filozofskih pravaca, donose zaključak da Boga nema.
Smiren čovek ne prezire sebe, već se oslobađa gordosti, očekivanja i prava da uvek bude u pravu.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.