OVI LJUDI NIKAD NEMAJU NI MIRA NI SPOKOJA! Starac Tadej objasnio kako čovek sebi pravi pakao od života!
Bog svakome daje ono što mu je potrebno i što je za njega najbolje.
Kada čovek uporno odbacuje duhovnu stvarnost, prema učenju Crkve, sve više se vezuje za misli koje ga udaljavaju od istine, od drugih i od samog sebe.
U svetu koji sve više ceni racionalno i opipljivo, ima i onih ljudi koji tvrde, a neki su čak i uvereni, da Bog ne postoji.. Neki ljudi to tvrde iz ličnog uverenja, drugi iz duhovne zbunjenosti, a treći smatraju da religija više nema mesto u modernom društvu.
Ipak, Crkva ne gleda na takve ljude samo kroz prizmu osude. Naprotiv, njen pristup je pastirski i saosećajan. Ona veruje da je čovek po svojoj prirodi duhovno biće i da u svakome postoji težnja ka istini, smislu i ljubavi – to jest, ka Bogu. Kada neko negira postojanje Boga, Crkva to tumači kao duhovnu zabludu, koja može da potekne iz gordosti, povreda iz prošlosti ili pogrešnog usmerenja u životu.
Često se dešava da ljudi odbacuju veru ne zato što su duboko promislili, već zato što su doživeli razočaranja, nepravdu ili su preuzeli tuđe stavove bez lične spoznaje. Crkva takvima ne zatvara vrata – naprotiv, poziva ih na dijalog, razumevanje i unutrašnje traganje. Bog se ne nameće silom, već se otkriva onome ko iskreno traži.
Poništavanje vere, prema učenju Crkve, nije samo intelektualna odluka, već stanje duše. Kada čovek uporno odbacuje duhovnu stvarnost, sve više se vezuje za misli koje ga udaljavaju od istine, od drugih i od samog sebe.
Sveti Siluan Atonski je tvrdio da u ljudima, koji negiraju postojanje Boga, živi zao duh.
"Ima ljudi koji govore da nema Boga. Oni tako govore jer u njihovom srcu živi gordi duh, koji im ubacuje u misli laž o Istini i Crkvi Božjoj. Oni misle da su mudri, a ne znaju da te misli ne dolaze od njih, već od zlog duha. Ko prihvati te misli i zavoli ih, orođuje se sa zlim duhom. Neka Bog nikome ne da da ga smrt zatekne u takvom stanju".
Bog svakome daje ono što mu je potrebno i što je za njega najbolje.
U besedi za 10. subotu po Duhovima, jedan od najvećih duhovnika 20. veka upozorava da i životinje prepoznaju svog gospodara, dok mnogi ljudi ostaju slepi za prisustvo Božje ljubavi, gubeći svoje pravo ljudsko i duhovno dostojanstvo.
U praksi, poslušnost pomaže čoveku da se oslobodi egoizma i samovolje. Kroz nju se uči smirenje, vera i poverenje.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u duhovnoj besedi za 10. nedelju po Duhovima upozorava na posledice odvajanja od Boga i poziva na obnovu srca i vere.
Brojni pojedinci, bilo iz ličnih razočaranja, racionalističkog pristupa ili pod uticajem naučnih i filozofskih pravaca, donose zaključak da Boga nema.
Ovog puta je dao odgovor jednom Holanđaninu, koga je zabrinulo to što je okružen ateistima.
Portal Religija.rs objavljuje faksimil odluke kojom je Hrvatska zaštitila "slavu", "krsnicu" i "krsno ime", uz običaje i simbole vekovima vezane za srpsku pravoslavnu tradiciju.
Pravoslavlje uči da ništa čoveku nije dato slučajno.
U besedi za 5. sedmicu po Vaskrsu Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako se čovek od Boga ne odvaja naglo, već postepeno, kroz neprimetne zamene koje slabe unutrašnju vernost i vode u duhovnu prevaru.
Jedna rečenica izgovorena u besu može godinama da ostavi trag, a čuveni ruski duhovnik otkriva zbog čega mnogi izgube spokoj upravo onda kada pomisle da su pobedili u raspravi.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Svečani početak Sabora označen je nakon liturgije tradicionalnim "prizivom Duha Svetog" u kripti Hrama Svetog Save.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
U pravoslavnoj tradiciji hleb je svetinja koja se poštuje kao plod rada i blagoslova. Iz tog odnosa nastali su starinski recepti poput uštipaka od bajatog hleba koji vraćaju miris doma i podsećaju na vreme bez bacanja hrane.
Jevanđeljska priča o sleporođenom koga je Hristos iscelio zauzima posebno mesto u pravoslavlju jer, osim čuda progledanja, nosi snažnu poruku o veri, patnji, nadi i duhovnoj svetlosti koja menja čovekov život.
U besedi za 5. sedmicu po Vaskrsu Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako se čovek od Boga ne odvaja naglo, već postepeno, kroz neprimetne zamene koje slabe unutrašnju vernost i vode u duhovnu prevaru.