MUFTIJA SRBIJANSKI JE NEKADAŠNJI PRAVOSLAVAC KOJI JE PREŠAO U ISLAM! Tetke su mu dve čuvene srpske umetnice i jedine ga se one nisu odrekle kad je promenio veru
Volele su me i često sam s njima satima pričao. Najčešće sam bio u tetka Cucinom ateljeu, gde je ona slikala, govorio je Abdulah Numan.
Malo ko zna da je Abdulah Numan, predsednik mešihata Srbijanskog i muftija srbijanski, zapravo sestrić čuvene glumice Ružice Sokić. Rođen kao Ivan Trifunović u Beogradu, ovaj neobični putnik i intelektualac sa samo 19 godina prešao je u islam tokom duhovnog putovanja po Indiji.
U Velikoj džamiji u Adžmiru, u Indiji, primio je islam i započeo svoje religijsko obrazovanje koje ga je kasnije dovelo do titule doktora nauka i profesure u Australiji. Numan danas ima tri diplome i bogatu akademsku i versku karijeru iza sebe.
Zanimljivo je da je prvi kontakt sa islamom imao još 1969. godine u Beogradu, kada je na Trgu Republike upoznao arapskog studenta. Sa četvoricom prijatelja krenuo je na put kroz Istanbul i Nepal, ali je jedino on nastavio dalje – tragajući za duhovnom istinom.
TANJUG Dimitrije Goll
Abdulah Numan
Dok su njegovi saputnici odustali, Ivan je ostao u Indiji, gde je, između ostalog, boravio i kod budističkog sveštenika, radeći kao baštovan i diveći se islamskoj arhitekturi. Njegov životni preokret dogodio se upravo u Indiji, odakle se vratio kao Abdulah Numan.
Tako je sestrić jedne od najpoznatijih glumica bivše Jugoslavije izabrao potpuno drugačiji put – verski, intelektualni i duhovni, ostajući do danas dosledan svom izboru.
On je jednom prilikom ispričao da su ga, posle odluke da promeni veru, svi odrekli osim dve tetke - Ružice Sokić, proslavljene glumice i Ljubice Cuce Sokić, poznate slikarke.
- Znate, ponašam se kako me vetar nosi. Ako me oni vole, i ja ću njih. Teško su primili što sam postao musliman. Od porodice su, dok su još bili živi, sa mnom pričale jedino moje tetke i obe su poznate našoj javnosti. Jedna je bila ugledna slikarka Ljubica Cuca Sokić, a druga čuvena Ružica Sokić - prisećao se muftija svojevremeno za Kurir i dodao:
- Volele su me i često sam s njima satima pričao. Najčešće sam bio u tetka Cucinom ateljeu, gde je ona slikala.
TANJUG Dimitrije Goll
Abdulah Numan
Muftija Abdulah Numan je za slavnu glumicu rekao da ga je za njega uvek brinula i da ga je volela kao da je svoje dete.
- Jedino je ona, kad sam se posle godinu i po vratio iz Indije i kada su moji već znali da sam primio islam, prekinula je tu mučnu ćutnju. Pozvala me je na ručak i rekla: "Ajde sad ti meni da ispričaš šta si to tamo naučio". Uvek me je podržavala i brinula o meni kao da sam njeno dete. I ona je volela nas i volela je džamiju i dolazila je ovde. Tako su bar neki delovi moje porodice uspeli da razumeju da su muslimani ljudi, da imaju dušu - istakao je muftija jednom prilikom.
Nakon cenzurisanja božićnih čestitki i dekoracija, još jedan veliki hrišćanski praznik postaje meta političke korektnosti – britanska škola otkazala proslavu praznika Vaskrsenja Hristovog, dok se širom Evrope beleže slični slučajevi potiskivanja hrišćanskih tradicija pod plaštom neutralnosti.
Istraživački centar Pew objavio je da najveći pad beleže hrišćanstvo i budizam, dok raste broj onih koji se više ne prepoznaju ni u jednoj religiji. U nekim zemljama, odnos novih i bivših vernika postaje dramatično neuravnotežen.
U besedi za utorak 3. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači biblijsku sliku o čoveku koji sigurnost gradi na pogrešnom temelju i zato sopstveni mir pretvara u put ka propasti.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Lukilijana i druge s njim po starom, i Svetog Tihona Amatuntskog po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava spomen Svetog Franje Regisa, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Pouka protojereja Valerijana Krečetova otkriva kako se duhovni život ne urušava naglo, već kroz male prekide koji deluju bezazleno, ali vremenom menjaju sve, i zašto je povratak moguć samo kroz upornost bez odlaganja.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Nakon godina duhovnog traganja i formacije, zaređen je za sveštenika Katoličke crkve u Zagrebu, u slavlju koje je okupilo Crkvu sa pet kontinenata i snažnoj poruci o pozivu koji menja život iz temelja.
Iako se razlikuju po obredima, istoriji i teološkim učenjima, hrišćanstvo, islam i judaizam dele vrednosti koje vekovima oblikuju živote miliona ljudi: mir, milosrđe, porodicu, praštanje i brigu za bližnjeg.
Sveti Otac tokom posete Španiji poručio da Crkva mora da čuje žrtve, prizna odgovornost i obezbedi obeštećenje, uz jačanje mera zaštite i prevencije zloupotreba.
Od pastirice iz Lorene do zapovednice vojske i svetiteljke Rimokatoličke crkve, njen život ostaje jedno od najdramatičnijih svedočanstava spoja duhovnog uverenja i istorijskih preokreta u Evropi 15. veka
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Iz knjige „Ko posti, dušu gosti“ otkrivamo jednostavno posno jelo koje u sebi nosi toplinu manastirske kuhinje i miris domaće, pažljivo pripremljene hrane.