Na današnji dan, pre jednog veka u temelje sinagoge uzidana je povelja ispisana na hebrejskom i staroslovenskom, koju su potpisali kralj Aleksandar I kraljica Marija Karađorđević.
U nedelju, 15. juna 1924. godine, Beograd je svedočio svečanom činu koji je ostavio veliki trag u istoriji srpske prestonice i jevrejske zajednice. Na ukrašenom gradilištu, položen je kamen temeljac buduće sinagoge Srpsko-jevrejske crkvene opštine eškenaskog obreda. Ovom događaju, bogatom simbolikom i duhovnim značajem, prisustvovali su kraljevski izaslanik, predstavnik Narodne skupštine i mnoge ugledne ličnosti tog doba.
Wikimedia/Matija
Beogradska sinagoga 2002. godine dobila je naziv Sukat Šalom
Tokom svečanosti, uz zvuke fanfara i svečane govore, dvojezična povelja na pergamentu položena je u hermetički zatvoren mesingani cilindar i uzidana u temelj zgrade. Rabin Šlang je, s ljubavlju i preciznošću, ispisao tekst na hebrejskom jeziku, dok je njegov sin Isidor Šlang staroslovenskom ćirilicom napisao tekst na srpskom jeziku. Ovu povelju, potpisao je kralj Aleksandar I i kraljica Marije, svedoči o dubokom poštovanju prema Bogu Izrailja i zajedničkoj težnji ka duhovnom uzdizanju.
Tekst na srpskom jeziku, koji je urezan u temelje, glasio je: "Srcem punim zahvalnosti prema milostivom Bogu Izrailja, u temelju ovoga doma ovekovečujemo da je u četvrtoj godini vladavine Aleksandra I, kralja Srba, Hrvata i Slovenaca iz narodne dinastije Karađorđevića na dan 15. juna 1924. godine, 13. sivana 5684. položen kamen temeljac zgradi Srpsko-jevrejske crkvene opštine Eškenaskog obreda u Beogradu, u kome će biti smeštene sinagoga, škola, kancelarije, ritualno kupatilo i stanovi za opštinske nameštenike po priloženom nacrtu."
Printscreen/Youtube/СРБИЈА НЕКАД И САД
Povelju uzidanu u temelje sinagoge potpisali su kralj Aleksandar I i kraljica Marija Karađorđević
Radovi na izgradnji sinagoge napredovali su brzo, a zgrada je završena 1. novembra 1925. godine. Svečano osvećenje obavljeno je tokom leta 1926. godine, kada je unutrašnje uređenje hrama konačno okončano. Sinagoga je postala ne samo duhovno utočište, već i središte kulturnog i društvenog života jevrejske zajednice u Beogradu.
Danas, sto godina kasnije, Beogradska sinagoga stoji kao veličanstven spomenik istrajnosti i vere, povezujući prošlost sa sadašnjošću. Naziv Sukat Šalom (Koliba mira), sinagoga je dobila 2002. godine i ona danas služi kao jedini jevrejski hram u Beogradu, ali i u užoj Srbiji. Ova godišnjica nije samo prilika da se prisetimo početaka i osnivača, već i da se podsetimo na vrednosti koje su ih vodile – zajedništvo, duhovnost i snagu zajednice.
Veliki duhovnik sa Svete Gore objasnio je da se promena ponašanja najmlađih ne traži samo u njihovim postupcima, već i u preispitivanju odraslih, jer iskreno pokajanje roditelja može doneti blagoslov celoj kući.
Tursko tužilaštvo tvrdi da su opštinski funkcioneri od pravoslavne crkvene fondacije, koja je po zakonu bila oslobođena plaćanja opštinskih taksi, tražili i uzeli gotovo tri miliona turskih lira za izdavanje dozvola.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Islamski društveni centar Ilinoisa želi da kupi zatvoreni katolički hram iz 1906. godine u Čikagu i pretvori ga u školu, što je izazvalo rasprave zbog istorijskog značaja objekta.
Misa u crkvi San Karlo al Lacareto održana je povodom praznika Presvetog Srca Isusovog, ali je pažnju javnosti privukla zbog duginih boja, spornog natpisa na majici učesnika i rasprava o promenama u delu Crkve u Italiji.
Prvi dan meseca muharema donosi priliku vernicima za molitvu, razmišljanje i duhovnu obnovu, uz poruke o strpljenju, žrtvi i poverenju u Boga koje ovaj značajan datum nosi kroz generacije.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Od Kosovskog boja i opredeljenja kneza Lazara za carstvo nebesko do pokušaja da se promeni istorijsko sećanje na ovaj dan, Vidovdan vekovima ostaje simbol vere, žrtve i zaveta duboko ukorenjenog u srpskom narodu.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.