KAKO SE PRAVILNO POSTI: Sveti Antonije Veliki sve objasnio i rekao ko to uzalud radi
Sve češće se dešava da ljudi postove svede isključivo na izmenjen jelovnik.
Na današnji dan, pre jednog veka u temelje sinagoge uzidana je povelja ispisana na hebrejskom i staroslovenskom, koju su potpisali kralj Aleksandar I kraljica Marija Karađorđević.
U nedelju, 15. juna 1924. godine, Beograd je svedočio svečanom činu koji je ostavio veliki trag u istoriji srpske prestonice i jevrejske zajednice. Na ukrašenom gradilištu, položen je kamen temeljac buduće sinagoge Srpsko-jevrejske crkvene opštine eškenaskog obreda. Ovom događaju, bogatom simbolikom i duhovnim značajem, prisustvovali su kraljevski izaslanik, predstavnik Narodne skupštine i mnoge ugledne ličnosti tog doba.
Tokom svečanosti, uz zvuke fanfara i svečane govore, dvojezična povelja na pergamentu položena je u hermetički zatvoren mesingani cilindar i uzidana u temelj zgrade. Rabin Šlang je, s ljubavlju i preciznošću, ispisao tekst na hebrejskom jeziku, dok je njegov sin Isidor Šlang staroslovenskom ćirilicom napisao tekst na srpskom jeziku. Ovu povelju, potpisao je kralj Aleksandar I i kraljica Marije, svedoči o dubokom poštovanju prema Bogu Izrailja i zajedničkoj težnji ka duhovnom uzdizanju.
Tekst na srpskom jeziku, koji je urezan u temelje, glasio je: "Srcem punim zahvalnosti prema milostivom Bogu Izrailja, u temelju ovoga doma ovekovečujemo da je u četvrtoj godini vladavine Aleksandra I, kralja Srba, Hrvata i Slovenaca iz narodne dinastije Karađorđevića na dan 15. juna 1924. godine, 13. sivana 5684. položen kamen temeljac zgradi Srpsko-jevrejske crkvene opštine Eškenaskog obreda u Beogradu, u kome će biti smeštene sinagoga, škola, kancelarije, ritualno kupatilo i stanovi za opštinske nameštenike po priloženom nacrtu."
Radovi na izgradnji sinagoge napredovali su brzo, a zgrada je završena 1. novembra 1925. godine. Svečano osvećenje obavljeno je tokom leta 1926. godine, kada je unutrašnje uređenje hrama konačno okončano. Sinagoga je postala ne samo duhovno utočište, već i središte kulturnog i društvenog života jevrejske zajednice u Beogradu.
Danas, sto godina kasnije, Beogradska sinagoga stoji kao veličanstven spomenik istrajnosti i vere, povezujući prošlost sa sadašnjošću. Naziv Sukat Šalom (Koliba mira), sinagoga je dobila 2002. godine i ona danas služi kao jedini jevrejski hram u Beogradu, ali i u užoj Srbiji. Ova godišnjica nije samo prilika da se prisetimo početaka i osnivača, već i da se podsetimo na vrednosti koje su ih vodile – zajedništvo, duhovnost i snagu zajednice.


Tradicionalni obred sklapanja braka i raskošna svečanost spojili su sinagogu i industrijski dok, dok je svaki detalj organizovan do savršenstva.
U Novom Sаdu Bаumhorn je pre grаdnje sinаgoge izgrаdio Menrаtovu pаlаtu i Zgrаdu štedionice nа sаdаšnjem Trgu slobode.
Danas je taj običaj "komercijalizovan" pa roditelji za bar/bat micvu moraju da daju veliku količinu novca.
Festival 18. juna u 20.00 otvara svetski poznata izraelska pevačica Jahala Lačmiš, čiji glasnosi melodije i sećanja iz mnogih muzičkih tradicija.
Ajet 66:8 iz sure Et-Tahrim ističe kako iskreno obraćenje može oblikovati ne samo ličnu sudbinu, već i moralnu snagu cele zajednice.
Sura Et-Talak i ajeti 65:2-3 otkrivaju kako očuvati dostojanstvo, postupati ispravno i poveriti se Božijoj providnosti
Zagrebačka nadbiskupija upozorava na ranu seksualizaciju i uvođenje ideoloških elemenata u obrazovanje, ističući da roditelji moraju ostati uključeni u odgoj svoje dece.
U Vili Barberini, daleko od kamera, Sveti Otac i ratni predsednik Ukrajine vodili su razgovor čije poruke prevazilaze diplomatiju i zadiru u samu savest savremenog čoveka.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Ajet 66:8 iz sure Et-Tahrim ističe kako iskreno obraćenje može oblikovati ne samo ličnu sudbinu, već i moralnu snagu cele zajednice.
U vremenima kad tuga i haos vladaju svakodnevnicom, pouka velikog duhovnika 20. veka pokazuje kako umna molitva postaje nevidljivi štit duše i vodi ka unutrašnjoj slobodi.
Duhovna deca i poklonici govore o susretima sa Svetim Jakovom Kalikisom, koji su ostavljali trag u savesti, telu i životu – o molitvi pred kojom su padali strahovi, a ustajale duše.