DANAS JE CRNO SLOVO I SLAVA VELIKOG BROJA SRBA! Slavimo Svetog proroka Jeremiju!
Po naredbi cara Aleksandra telo Jeremijino je preneto i sahranjeno u Aleksandriji.
Na današnji dan, pre jednog veka u temelje sinagoge uzidana je povelja ispisana na hebrejskom i staroslovenskom, koju su potpisali kralj Aleksandar I kraljica Marija Karađorđević.
U nedelju, 15. juna 1924. godine, Beograd je svedočio svečanom činu koji je ostavio veliki trag u istoriji srpske prestonice i jevrejske zajednice. Na ukrašenom gradilištu, položen je kamen temeljac buduće sinagoge Srpsko-jevrejske crkvene opštine eškenaskog obreda. Ovom događaju, bogatom simbolikom i duhovnim značajem, prisustvovali su kraljevski izaslanik, predstavnik Narodne skupštine i mnoge ugledne ličnosti tog doba.
Tokom svečanosti, uz zvuke fanfara i svečane govore, dvojezična povelja na pergamentu položena je u hermetički zatvoren mesingani cilindar i uzidana u temelj zgrade. Rabin Šlang je, s ljubavlju i preciznošću, ispisao tekst na hebrejskom jeziku, dok je njegov sin Isidor Šlang staroslovenskom ćirilicom napisao tekst na srpskom jeziku. Ovu povelju, potpisao je kralj Aleksandar I i kraljica Marije, svedoči o dubokom poštovanju prema Bogu Izrailja i zajedničkoj težnji ka duhovnom uzdizanju.
Tekst na srpskom jeziku, koji je urezan u temelje, glasio je: "Srcem punim zahvalnosti prema milostivom Bogu Izrailja, u temelju ovoga doma ovekovečujemo da je u četvrtoj godini vladavine Aleksandra I, kralja Srba, Hrvata i Slovenaca iz narodne dinastije Karađorđevića na dan 15. juna 1924. godine, 13. sivana 5684. položen kamen temeljac zgradi Srpsko-jevrejske crkvene opštine Eškenaskog obreda u Beogradu, u kome će biti smeštene sinagoga, škola, kancelarije, ritualno kupatilo i stanovi za opštinske nameštenike po priloženom nacrtu."
Radovi na izgradnji sinagoge napredovali su brzo, a zgrada je završena 1. novembra 1925. godine. Svečano osvećenje obavljeno je tokom leta 1926. godine, kada je unutrašnje uređenje hrama konačno okončano. Sinagoga je postala ne samo duhovno utočište, već i središte kulturnog i društvenog života jevrejske zajednice u Beogradu.
Danas, sto godina kasnije, Beogradska sinagoga stoji kao veličanstven spomenik istrajnosti i vere, povezujući prošlost sa sadašnjošću. Naziv Sukat Šalom (Koliba mira), sinagoga je dobila 2002. godine i ona danas služi kao jedini jevrejski hram u Beogradu, ali i u užoj Srbiji. Ova godišnjica nije samo prilika da se prisetimo početaka i osnivača, već i da se podsetimo na vrednosti koje su ih vodile – zajedništvo, duhovnost i snagu zajednice.


Tradicionalni obred sklapanja braka i raskošna svečanost spojili su sinagogu i industrijski dok, dok je svaki detalj organizovan do savršenstva.
U Novom Sаdu Bаumhorn je pre grаdnje sinаgoge izgrаdio Menrаtovu pаlаtu i Zgrаdu štedionice nа sаdаšnjem Trgu slobode.
Danas je taj običaj "komercijalizovan" pa roditelji za bar/bat micvu moraju da daju veliku količinu novca.
Festival 18. juna u 20.00 otvara svetski poznata izraelska pevačica Jahala Lačmiš, čiji glasnosi melodije i sećanja iz mnogih muzičkih tradicija.
Bog ne ucenjuje ljude komentarima, niti deli blagodat putem Fejsbuk algoritama, istakao je sveštenik.
Od Jom kipura do ličnih zaveta i neobičnih običaja, u judaizmu post nije izuzetak, već složen sistem duhovnog života koji povezuje pokajanje, sećanje, zajednicu i ličnu odgovornost.
Snimak izraelskog vojnika uz statuu Bogorodice u južnom Libanu izazvao je oštre reakcije i novu buru u vezi s odnosom prema hrišćanskim simbolima.
Predanje uči da demoni nisu samo simboli zla, već stvarna bića koja deluju u svetu, nastojeći da naruše odnos čoveka sa Bogom.
Svečani početak Sabora označen je nakon liturgije tradicionalnim "prizivom Duha Svetog" u kripti Hrama Svetog Save.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
Maramice ostaju na ovom mestu sedam dana, a zatim se zakopavaju i muka večno ostaje u zemlji.
U svakodnevnom životu mnogi su iskusili da ih nisu povredili otvoreni neprijatelji, već oni koji su se predstavljali kao prijatelji.
U kombinaciji testa i krompira krije se priča o pravoslavnim običajima, porodičnim okupljanjima i toplini domaće kuhinje koja se prenosi s kolena na koleno.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.