Donosimo 11 zanimljivih činjenica o "Galicijanerima" - možda i o vašim precima!
Galicija je istorijska oblast u istočnoj Evropi, koja se prostire na području današnje jugoistočne Poljske i zapadne Ukrajine. Vekovima je bila dom velike i živopisne jevrejske zajednice, čiji je identitet spajao toplinu hasidskog života, posvećenost Tori i snažne moralne vrednosti.
wikipedia/Furfur
Izgled Galicije
Donosimo 11 zanimljivih činjenica o "Galicijanerima" - možda i o vašim precima!
1. Galicija je često menjala gospodare
Tokom vekova, Galicija je prelazila iz ruke u ruku - bila je deo Poljske, potom Austrijskog carstva, zatim opet Poljske, da bi je podelile Poljska i Sovjetski Savez, a danas je razdeljena između Poljske i Ukrajine.
Najposebniji period za jevrejski život bio je vreme pod austrijskom vlašću (1772-1918), kada je zajednica oblikovala svoj prepoznatljiv karakter.
2. Pod Austrijancima - život bolji nego drugde
wikipedia
Car Franja Josif
Dok su mnogi evropski Jevreji trpeli teške zabrane i antisemitizam, Galicijanci su pod carem Franjom Josifom
I uživali veća prava: mogli su kupovati zemlju, baviti se raznim zanatima i profesijama. U znak zahvalnosti, komponovali su pesme i molitve u njegovu čast, pa čak i proslavljali carev rođendan.
3. Gradovi i sela - bastioni Toraškog života
Gde god su živeli, Jevreji Galicije gradili su zajednice oko Toraškog učenja.
Obavezno pogledajte - šta je mikve?
Sinagoga, heder (jevrejska škola), mikva - sve je bilo prisutno čak i u najmanjim mestima. Krakov, Lavov (Lemberg) i brojni manji gradovi poput Zališčika bili su ispunjeni verskim životom.
4. Velikani Tore iz Galicije
Shutterstock/Stock Holm
Ova oblast dala je brojne rabine i učene ljude, među kojima su:
Rabin Josef Babad iz Tarnopola, autor dela Minhat Hinuh.
Njihova učenja i danas se izučavaju širom sveta.
5. Rasadnik hasidskog pokreta
Hasidizam je u Galiciji našao plodno tle. Među prvim vođama bili su: rabin Menahim Mendel iz Riminova, rabin Naftali iz Ropšica i rabin Moše Leib iz Sosova. Dinastije poput Belz, Bobov i Sanc razvile su se upravo ovde.
6. Toplina "Galicijanera"
Pod uticajem hasidizma, Jevreji Galicije bili su poznati po vedrini, gostoljubivosti i srdačnom duhu - za razliku od severnih suseda, Litvaka, koji su važili za ozbiljnije i rezervisanije.
7. Ponos ili podbadanje - zavisi ko kaže
Nazvati sebe Galicijanerom bio je znak ponosa. No, kada bi to izgovorio Litvak, često je bilo u šaljivoj ili podrugljivoj nameri. U hebrejskim dosetkama Litvaci su govorili da "Galicija" znači galei cija - "talasi praznine", dok su Galicijanci uzvraćali sa galei Cion - "talasi Siona", prenosi "Chabad.org".
8. Slatka strana "linije gefilte fiš"
Čak se i po ukusu tradicionalne riblje pite - gefilte fiš - moglo znati poreklo. Kod Galicijanera, ona je bila slatka, dok su Litvaci pravili slanu i paprenu verziju.
Galicijski dijalekat jidiša imao je prepoznatljive reči: mleko je mileh, sveća leht, a pametna osoba klig. Litvaci su govorili milh, liht i klug.
10. Ratne tragedije
Galicija je teško stradala u oba svetska rata. U Prvom svetskom ratu bila je bojno polje između Austro-Ugarske i Rusije, pa su mnogi Jevreji izbegli na zapad. U Drugom svetskom ratu, gotovo cela zajednica je uništena - ili u logorima smrti, ili u masovnim streljanjima.
11. Duh Galicije i danas živi
Danas u Galiciji živi malo Jevreja, ali tradicija njihovih potomaka opstaje širom sveta - u običajima, jeziku i kuhinji, a pre svega u posvećenosti Tori, zajednici i hasidskoj toplini.
Naravno, neki elementi judaizma - poput svešteničkog porekla - prate očevu liniju. Ali što se tiče samog pripadanja narodu Izraela - sve polazi od majke, ili konverzije.
Hapšenje trojice mladića zbog izbegavanja vojnog roka zapalilo je mase u Svetoj zemlji, produbljujući opasni raskol između države i Haredi zajednice i preteći političkom haosu u Izraelu.
Portal Religija.rs objavljuje faksimil odluke kojom je Hrvatska zaštitila "slavu", "krsnicu" i "krsno ime", uz običaje i simbole vekovima vezane za srpsku pravoslavnu tradiciju.
U nastavku zasedanja Svetog arhijerejskog sabora SPC, prema informacijama iz više izvora, doneta je odluka o razrešenju mitropolita Justina, dok se istovremeno otvaraju pitanja o različitim stavovima unutar crkvenog vrha.
U pravoslavnoj tradiciji hleb je svetinja koja se poštuje kao plod rada i blagoslova. Iz tog odnosa nastali su starinski recepti poput uštipaka od bajatog hleba koji vraćaju miris doma i podsećaju na vreme bez bacanja hrane.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Od Biblije i Talmuda do kabale i hrišćanske tradicije, izvori nude različita tumačenja: od Božijeg sluge i nebeskog protivnika do simbola unutrašnjeg nagona i sile tame koja oblikuje razumevanje dobra i zla.
Tokom incidenta u bazilici u Jablonneu čula su se dva pucnja, nakon čega je ukradena i oštećena relikvija Svete Zdislave, dok policija istražuje motive i okolnosti skrnavljenja.
Na izraelskim poljima počinje žetva pšenice za „šmura macu“, koja se mesecima čuva pod strogim nadzorom i kroz svaki korak priprema za Pesah, uz pravila u kojima nema mesta ni za najmanju grešku.
Od Jom kipura do ličnih zaveta i neobičnih običaja, u judaizmu post nije izuzetak, već složen sistem duhovnog života koji povezuje pokajanje, sećanje, zajednicu i ličnu odgovornost.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
U besedi za 5. sedmicu po Vaskrsu Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako se čovek od Boga ne odvaja naglo, već postepeno, kroz neprimetne zamene koje slabe unutrašnju vernost i vode u duhovnu prevaru.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetu mučenicu Pelagiju Tarsijsku po starom i Svetog apostola Andronika po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Paskala Bajlonskog, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Jedna rečenica izgovorena u besu može godinama da ostavi trag, a čuveni ruski duhovnik otkriva zbog čega mnogi izgube spokoj upravo onda kada pomisle da su pobedili u raspravi.