Na dan kada je Hrist vaskrsao, vernici daruju i kucaju ofarbanim jajima , a na trpezi je obavezna pečenica.
Vaskrs je jedan od najvećih pravoslavnih praznika i svake godine se slavi drugog datuma. Vernici uoči Uskrsa poste, a zatim se pričešćuju u crkvama i hramovima. To je praznik radosti, a mnogi ga nazivaju različitim imenima Vakrs, Uskrs i Vaskrsenije.
Može se reći da su sve tri reči ispravne! "Vaskrs" je srpskoslovenski oblik i on pripada srpskom crkvenom i književnom jeziku. "Voskresenije" je ruskoslovenski oblik. Potiče iz staroslovenskog jezika ruske redakcije i on je danas u upotrebi u srpskoj crkvi. Pravilno je reći i "Uskrs", jer ovaj naziv pripada srpskom narodnom jeziku. Reč je o nazivu koji je nekada davno nastao prilagođavanjem onoga što je izgovoreno u crkvama.
Shutterstock
Deca se najviše raduju šarenim jajima
Veliki četvrtak i Veliki petak smatraju se "teškim" praznicima. Na te dane se u našim krajevima boje jaja za Vaskrs. Jaja se boje uvek izjutra, dok dan napreduje, a nikada poslepodne. Svi ostali poslovi se prekidaju, naročito na Veliki petak, za koji se kaže da je "strašan" praznik kako za crkvu, tako i u narodnom verovanju. Na ovaj dan se često samo jednom jede, ni pokojnici se ne sahranjuju, jer je to po narodnom verovanju dan žalosti, tuge i opšte tišine. Takođe na ovaj dan ni crkvena zvona ne zvone, već se "klepa" tj.lupa po dasci.
Ovaj veliki praznik se u našoj narodnoj tradiciji proslavlja u čast Hristovog vaskrsnuća. To je dan radosti, veselja, zabave i druženja među ljudima.
Svako domaćinstvo priprema svečani ručak, za koji se potrudi da bude bogat i raznovrstan. Vaskršnja pečenica obično je prase ili jagnje. Običaj je da se svaka osoba protrlja vaskršnjim jajetom po licu nakon ustajanja da, bi bila zdrava i rumena kao i jaje. Negde se umivaju vodom u kojoj je prenoćilo prvo crveno ofarbano jaje i zajedno sa travama (zdravac, kaloper), a sve radi zdravlja. Na Vaskrs, ujutru, ukućani se prvo omrse crvenim jajetom nakon Velikog posta.
U nekim krajevima se pripremaju i posebni obredni hlebovi (kravajče, buzdovan, komka) u koje se utisnu kuvana jaja. Oni se dele deci i svima koji dođu da čestitaju praznik. Takođe se na ovaj veliki praznik ne puca.
e-stock/K. KAMENOV
Najmlađi se pričešćuju u crkvama
Posebnu draž ovom prazniku daju ofarbana i šarana jaja. Široko je rasprostranjeno tucanje ofarbanim jajima. Razbijeno jaje pripada onome ko ga razbije. Jaja se prvo tucaju vrh u vrh, a posle šotka o šotku. Opšti običaj kod hrišćana predstavlja i darivanje jajima. Za tu priliku se spremaju lepo ofarbana i ukrašena (oslikana) jaja raznim tehnikama. Domaćica prilikom bojenja i šaranja nameni jaja za ukućane, ali i gostima i prijateljima i prema nameni ih posebno i oslikava. Jedna od najpoznatijih tehnika šaranja jaja je batik tehnika - šaranje voskom.
Svi ovi praznici i običaji uz njih, proslavljaju se i izvode u želji da se osigura zdravlje, berićet i napredak u budućnosti. U tu svrhu se i izvode sve te radnje: mesi kolač, razbijaju jaja, umiva vodom u koju je stavljeno crveno jaje.... Sve to u našoj narodnoj religiji ima određenu simboliku i dubok magijski smisao.
Kako podvizi kosovskih mučenika i pouke Jevanđelja i danas osvetljavaju put u trenucima iskušenja i pozivaju na nepokolebljivu odanost i unutrašnju snagu.
Dok monasi upozoravaju na sve češće napade na pravoslavce na Bliskom Istoku, patrijarh Jerusalima apeluje da se zaštiti vera i istorijsko prisustvo hrišćana u Svetoj Zemlji.
Protojerej Nikola Pejović je izrazio zahvalnost građanima koji su pribrano reagovali u trenutku incidenta i, kako je rekao, sprečili da dođe do veće tragedije.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Uvođenje obaveznog ličnog broja u Grčkoj izazvalo je burnu reakciju monaške zajednice sa Atosa, koja upozorava da bi digitalno povezivanje podataka svakog građanina moglo ugroziti versku slobodu i privatnost.
Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.
Njegova Svetosti Patrijarh srpski g. Porfirije održao je besedu na Svetoj liturgiji koju je služio u crkvi Svete Trojice u Ripnju na Cveti ove godine. Tom prilikom kršteno je zajedno nekoliko desetine dece iz ovog kraja. Patrijarh Profirije je istakao da se po Božjoj promisli za duhovni život rađamo u svetoj tajni krštenja i da je to jednako važno kao i samo rođenje.
U pravoslavnoj tradiciji ovaj dan je posvećen neustrašivim ženama – svedocima praznog groba, ali i dvojici tajnih Hristovih učenika koji su ga smelo položili u grob dok su se svi drugi povukli.
Sveštenik Borislav Petrić je objasnio značenje tog praznika, ali i napomenuo šta tome prethodi, kako bi obuhvatio dublje i kompletno značenje Pobusanog ponedeljka.
Na praznik Vaskrsenja Hristovog, mitropolit zvorničko-tuzlanski objavio je svojevrsnu himnu „Vaskrsenje i život“ – duboko duhovno svedočanstvo koje kroz vaskrsenja Lazara, Jairove kćeri i sina nainske udovice pesnički i bogoslovski propoveda pobedu života nad smrću.
Opaki Adrijan saznavši da su i Ipatije i Teodul postali hrišćani pod uticajem Leontija, naredi o je da ih bez poštede biju, a potom da im glave odseku.
Iako se veruje da Vidovdan vuče korene iz paganstva, akademik Dimitrije Marković objašnjava zašto ovaj dan ima isključivo hrišćansko značenje i kakvu vezu ima sa sicilijanskim mučenikom Svetim Vitom
Dok monasi upozoravaju na sve češće napade na pravoslavce na Bliskom Istoku, patrijarh Jerusalima apeluje da se zaštiti vera i istorijsko prisustvo hrišćana u Svetoj Zemlji.
Sa planine Mučanj pruža se neverovatan pogled na skoro pola Srbije, a najveći vrh prostire se na 1534 metara nadmorske visine, koji je poznat i kao Jerinin grad.
Od trenutka krštenja pa sve do poslednjeg dana, reči Simvola vere prate čoveka na njegovom duhovnom putu, podsećajući ga na najdublje istine vere i obećanje večnog života u Carstvu nebeskom.
Jednostavna, mirisna poslastica koju je mati Atanasija iz manastira Rukumija godinama čuvala – spoj molitve, vina i meda koji daje posebnu radost postu.
Opaki Adrijan saznavši da su i Ipatije i Teodul postali hrišćani pod uticajem Leontija, naredi o je da ih bez poštede biju, a potom da im glave odseku.