DANAS JE CRNO SLOVO I SLAVA VELIKOG BROJA SRBA! Slavimo Svetog proroka Jeremiju!
Po naredbi cara Aleksandra telo Jeremijino je preneto i sahranjeno u Aleksandriji.
Na dan kada je Hrist vaskrsao, vernici daruju i kucaju ofarbanim jajima , a na trpezi je obavezna pečenica.
Vaskrs je jedan od najvećih pravoslavnih praznika i svake godine se slavi drugog datuma. Vernici uoči Uskrsa poste, a zatim se pričešćuju u crkvama i hramovima. To je praznik radosti, a mnogi ga nazivaju različitim imenima Vakrs, Uskrs i Vaskrsenije.
Može se reći da su sve tri reči ispravne! "Vaskrs" je srpskoslovenski oblik i on pripada srpskom crkvenom i književnom jeziku. "Voskresenije" je ruskoslovenski oblik. Potiče iz staroslovenskog jezika ruske redakcije i on je danas u upotrebi u srpskoj crkvi. Pravilno je reći i "Uskrs", jer ovaj naziv pripada srpskom narodnom jeziku. Reč je o nazivu koji je nekada davno nastao prilagođavanjem onoga što je izgovoreno u crkvama.
Veliki četvrtak i Veliki petak smatraju se "teškim" praznicima. Na te dane se u našim krajevima boje jaja za Vaskrs. Jaja se boje uvek izjutra, dok dan napreduje, a nikada poslepodne. Svi ostali poslovi se prekidaju, naročito na Veliki petak, za koji se kaže da je "strašan" praznik kako za crkvu, tako i u narodnom verovanju. Na ovaj dan se često samo jednom jede, ni pokojnici se ne sahranjuju, jer je to po narodnom verovanju dan žalosti, tuge i opšte tišine. Takođe na ovaj dan ni crkvena zvona ne zvone, već se "klepa" tj.lupa po dasci.
Ovaj veliki praznik se u našoj narodnoj tradiciji proslavlja u čast Hristovog vaskrsnuća. To je dan radosti, veselja, zabave i druženja među ljudima.
Svako domaćinstvo priprema svečani ručak, za koji se potrudi da bude bogat i raznovrstan. Vaskršnja pečenica obično je prase ili jagnje. Običaj je da se svaka osoba protrlja vaskršnjim jajetom po licu nakon ustajanja da, bi bila zdrava i rumena kao i jaje. Negde se umivaju vodom u kojoj je prenoćilo prvo crveno ofarbano jaje i zajedno sa travama (zdravac, kaloper), a sve radi zdravlja. Na Vaskrs, ujutru, ukućani se prvo omrse crvenim jajetom nakon Velikog posta.
U nekim krajevima se pripremaju i posebni obredni hlebovi (kravajče, buzdovan, komka) u koje se utisnu kuvana jaja. Oni se dele deci i svima koji dođu da čestitaju praznik. Takođe se na ovaj veliki praznik ne puca.
Posebnu draž ovom prazniku daju ofarbana i šarana jaja. Široko je rasprostranjeno tucanje ofarbanim jajima. Razbijeno jaje pripada onome ko ga razbije. Jaja se prvo tucaju vrh u vrh, a posle šotka o šotku. Opšti običaj kod hrišćana predstavlja i darivanje jajima. Za tu priliku se spremaju lepo ofarbana i ukrašena (oslikana) jaja raznim tehnikama. Domaćica prilikom bojenja i šaranja nameni jaja za ukućane, ali i gostima i prijateljima i prema nameni ih posebno i oslikava. Jedna od najpoznatijih tehnika šaranja jaja je batik tehnika - šaranje voskom.
Svi ovi praznici i običaji uz njih, proslavljaju se i izvode u želji da se osigura zdravlje, berićet i napredak u budućnosti. U tu svrhu se i izvode sve te radnje: mesi kolač, razbijaju jaja, umiva vodom u koju je stavljeno crveno jaje.... Sve to u našoj narodnoj religiji ima određenu simboliku i dubok magijski smisao.


Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Njegova Svetosti Patrijarh srpski g. Porfirije održao je besedu na Svetoj liturgiji koju je služio u crkvi Svete Trojice u Ripnju na Cveti ove godine. Tom prilikom kršteno je zajedno nekoliko desetine dece iz ovog kraja. Patrijarh Profirije je istakao da se po Božjoj promisli za duhovni život rađamo u svetoj tajni krštenja i da je to jednako važno kao i samo rođenje.
Vladika Atanasije otkriva zbog čega se, kada dođe do ovakvog susreta praznika, ceo bogoslužbeni poredak prilagođava Vaskrsu.
Smisao i značaj ovog praznika, dana koji povezuje Vaskrsenje i dolazak Svetog Duha, objašnjava teolog Branislav Ilić.
Po naredbi cara Aleksandra telo Jeremijino je preneto i sahranjeno u Aleksandriji.
Od kamenitih Mrkonjića i priča koje su vekovima čuvane u Hercegovini, do otkopavanja groba i kanonizacije u 21. veku - život Svete blažene Ane otkriva gotovo nepoznatu stranu porodice jednog od najvećih pravoslavnih svetitelja Balkana.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog apostola Jakova Zevedejevog po starom i Svetu mučenicu Glikeriju po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Blažene Djevice Marije Fatimske, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Telo Svetog Jakova je posle pogubljenja preneto u Španiju, a na njegovom grobu i dan danas se dešavaju čudesna isceljenja.
Svečani početak Sabora označen je nakon liturgije tradicionalnim "prizivom Duha Svetog" u kripti Hrama Svetog Save.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
Maramice ostaju na ovom mestu sedam dana, a zatim se zakopavaju i muka večno ostaje u zemlji.
U svakodnevnom životu mnogi su iskusili da ih nisu povredili otvoreni neprijatelji, već oni koji su se predstavljali kao prijatelji.
U kombinaciji testa i krompira krije se priča o pravoslavnim običajima, porodičnim okupljanjima i toplini domaće kuhinje koja se prenosi s kolena na koleno.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.