STARINSKA VOJVOĐANSKA POSLASTICA OD DUNJA: Za kitnikez su potrebna samo tri sastojka (RECEPT)
Ovaj stari slatkiš posebno je prikladan za dane posta na vodi, ali su ga deca rado jela i danima kada je po tipiku dozvoljena mrsna hrana.
Episkop amatuntski izabran je za ovu svetu službu zbog čistote svog života i nepokolebljive revnosti prema pravoslavlju, a njegova misija obraćenja neznabožaca na ostrvu Kipru bila je ispunjena mnogim čudesima.
U svetloj istoriji pravoslavlja ime Svetog Tihona Amatuntskog zauzima posebno mesto. Izabran jednoglasno za episkopa, naslednika na episkopskom blaženog Memnonija, Tihon je posvećen slavnim Epifanijem na eparhiju Amatuntsku na ostrvu Kipru. Njegova čistota života i revnost prema pravoslavlju preporučili su ga za ovaj uzvišeni čin.
U to doba, ostrvo Kipar još uvek je bilo dom neznabožaca. Sveti Tihon, vođen apostolskom revnošću, preuzeo je na sebe zadatak obraćenja nevernih u verne. Njegova posvećenost i neumorni trud u “vinogradu” Gospodnjem doneli su veliki uspeh.
Čudotvorac, kako ga narod zove, poznat je po mnogim čudesima koje je za života učinio. Rođen u porodici pekara, Sveti Tihon je od malih nogu pokazivao saosećanje prema siromasima. Kada bi ga otac ostavio u dućanu, on bi siromašnima darivao hleb besplatno. Jednom ga je otac ukorio zbog toga, ali Sveti Tihon se pomoli Bogu i njihovo skladušte žita se čudesno napuni žita, toliko da su vrata jedva otvorili.
Jedno od njegovih najpoznatijih čuda dogodilo se kada je posadio suho šiblje od loze. Nakon njegove molitve, loza je ozelenela i u svoje vreme donela plod, potvrđujući njegovu svetost i blagoslov Božiji.
Posle dugogodišnje službe, Sveti Tihon se preselio u večnost oko 425. godine, ali je ostao uzor uzor čistote, revnosti i čudotvorstva. Njegov život i dela podsećaju nas na snagu vere i milosrđa, te nas inspirišu da sledimo njegov primer u službi Bogu i bližnjima. U ovom savremenom vremenu, sećanje na njegove vrline i čuda nastavlja da nas ohrabruje i vodi ka duhovnom uzrastanju.

Verni pravoslavni narod okuplja se u hramovima slaveći ovog svedoka vremena kada je Hrist hodao Zemljom. On nas podseća na moć molitve i Božju zaštitu u situacijama koje deluju beznadežno, dok njegova dela ostaju večni svetionik u tami sveta.
Ponevši ime po svecu koji je živeo pre njega devet vekova, ovaj ugodnik Božji je svojom jurodivošću, posvećenošću veri i Hristu, i sam ovenčan vencem svetosti. Njegovi podvizi i danas nadahnjuju vernike na duhovni napredak i ljubav prema bližnjima.
Životni put od siročeta do svetitelja ovog Božjeg ugodnika bio je ispunjen verom, molitvom, predanošću i blagoslovom da vidi Presvetu Bogorodicu koja je čudotvorno izvela vodu iz stene i obećala mu da će uvek biti igumanija manastira.
Priča o ovoj svetici iz 3. veka nije samo sećanje na prošlost, već živi primer kako vera, hrabrost i predanost mogu osvetliti i najmračnije trenutke naših života.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svete mučenice Veru, Nadu i Ljubav i majku im Sofiju po starom kalendaru, dok po novom slave Svetog Grigorija Jermenskog. Katolička crkva obeležava Svetog Jeronima. Jevreji obeležavaju peti dan Sukota, dok muslimani nemaju veliki praznik.
U Rimu za vreme cara Adrijana četiri hrišćanke odbile su da prinesu žrtvu idolskoj boginji Artemidi, a majka je svoje kćeri do poslednjeg trenutka učvršćivala u veri i učila ih da ne pokleknu pred strahom.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetu velikomučenicu Jefimiju po starom kalendaru, dok po novom slave Prepodobnog Kirijaka Otšelnika. Katolička crkva obeležava Svete arhanđele Mihajla, Gavrila i Rafaila. Jevreji obeležavaju četvrti dan Sukota, dok muslimani danas nemaju veliki praznik.
Njeno stradanje počelo je nakon što je zajedno sa još 48 hrišćana odbila da učestvuje u prinošenju žrtava idolima.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Jedna kratka pouka velikog duhovnika i pustinjaka govori o tri misli koje lako mogu da zaokupe čoveka i zbog kojih zaboravlja da ceni ono što već ima.
U Rimu za vreme cara Adrijana četiri hrišćanke odbile su da prinesu žrtvu idolskoj boginji Artemidi, a majka je svoje kćeri do poslednjeg trenutka učvršćivala u veri i učila ih da ne pokleknu pred strahom.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.