Čuvajući veru od sujeverja i osnažujući duhovnu povezanost kroz običaje, važno je oslanjati se na Hrista i crkvena pravila, poput onih vezanih za proslavu Svetog velikomučenika Prokopija, koji vernicima pomažu da duhovno napreduju i osnaže svoju zajednicu.
U duhovnom životu pravoslavnih vernika, verski praznici zauzimaju posebno mesto, pružajući priliku za produbljivanje vere i povezivanje sa svetiteljima. Međutim, mnogi narodni običaji koji prate ove praznike često zalaze u sujeverje, što može odvlačiti vernike od suštine vere. Stoga je važno podsetiti se na značaj čvrstog oslanjanja na Hrista i ono što Crkva odobrava i preporučuje, umesto da se podleže sujevernim praksama.
Jedan od značajnih svetitelja kome se vernici obraćaju za pomoć i zaštitu jeste Sveti velikomučenik Prokopije. U Srpskoj pravoslavnoj crkvi, svetog Prokopija poštuju kao jednog od velikih svetitelja i mučenika vere, a njegovo ime se često spominje u molitvama i liturgijama. Proslava praznika Svetog velikomučenika Prokopija prati nekoliko običaja i obreda koje Crkva odobrava i preporučuje:
Printsceen/RTV Homolje
Ikona Svetog velikomučenika Prokopija
Liturgije i molebani: Na dan Svetog Prokopija, u crkvama širom Srbije služe se svečane liturgije i molebani. Vernici se okupljaju kako bi prisustvovali bogosluženjima, moleći se svetitelju za zdravlje, zaštitu i blagoslov. Ova bogosluženja pružaju priliku za duhovno osnaživanje i povezivanje sa svetiteljem.
Litije: U nekim mestima organizuju se litije u čast Svetog Prokopija, gde se nose njegove ikone i pevaju duhovne pesme. Ove krstonosne povorke simbolizuju hodočašće i zajedništvo vernika, pružajući priliku za javno izražavanje vere i poštovanja prema svetitelju. Danas je i slava Prokuplja, grada koji nosi ime po ovom svetitelju, pa sledi završni deo višednevne manifestacije kojom ovaj grad tradicionalno obeležava svoju slavu.
Običaji vezani za venčanja: Sveti Prokopije se spominje i u obredima venčanja, jer je svojim učenjem i primerom vernicima pokazao kako da se pripreme za duhovni brak sa Hristom. Njegovo ime se često pominje zajedno sa imenima cara Konstantina i carice Jelene, što simbolizuje duhovnu vezu i blagoslov braka.
Printsceen/RTV Homolje
Ikona Svetog velikomučenika Prokopija
Blagosiljanje polja i letine: U nekim krajevima Srbije, narod veruje da svetog Prokopija treba moliti za zaštitu, te su se razvili običaji paljenja sveća i tamjana u poljima kako bi se blagoslovila letina i zaštitila imanja. Ovi običaji, duboko ukorenjeni u tradiciji, pomažu vernicima da kroz molitvu i zajedništvo osnaže svoju veru i povezanost sa svetiteljem.
Slava: Oni koji slave Svetog velikomučenika Prokopija kao svoju slavu, već su se dostojno pripremili. Vernici koji među svojim prijateljima i rodbinom imaju one koji slave Svetog Prokopija, trebalo bi uz radost da ih posete. Praznici su vreme za okupljanje, slavljenje i duhovno osnaživanje, a Sveti Prokopije pruža primer čvrste vere i posvećenosti Hristu, koji svi vernici treba da slede.
Kroz ove obrede i običaje, vernici mogu pronaći put do dublje vere i iskrenijeg života u Hristu, oslanjajući se na svetitelje kao duhovne vodiče i uzore. U vremenu kada sujeverje može lako da zavede, važno je čvrsto se držati vere i onoga što Crkva odobrava, kako bi duhovno napredovali i osnažili svoju zajednicu.
Jedna rečenica izgovorena u besu može godinama da ostavi trag, a čuveni ruski duhovnik otkriva zbog čega mnogi izgube spokoj upravo onda kada pomisle da su pobedili u raspravi.
Tokom incidenta u bazilici u Jablonneu čula su se dva pucnja, nakon čega je ukradena i oštećena relikvija Svete Zdislave, dok policija istražuje motive i okolnosti skrnavljenja.
Zašto Spasovdan i Trojice svake godine „šetaju“ kroz kalendar, dok su Božić i Bogojavljenje zauvek vezani za isti datum? Odgovor leži u pravilima Crkve i računanju datuma Vaskrsa.
Ovo jelo od jagnjetine, pasulja i suve slanine kuvalo se polako i po tačno utvrđenom običaju - recept sačuvan kroz generacije i danas budi sećanja na pravu domaću kuhinju.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Služeći Svetu arhijerejsku liturgiju u niškom Sabornom hramu, poglavar Srpske pravoslavne crkve besedio je o Svetom Nikolaju kao merilu pravoslavnog života i o veri koja ne ostaje u rečima, već se pretače u odnos prema drugome.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
To što određeni svetitelj, koji se proslavlja određenog dana, nije naša krsna slava ne znači da mi ne proslavljamo tog svetitelja, ističe sveštenik Željko Jovanović.
Zašto Spasovdan i Trojice svake godine „šetaju“ kroz kalendar, dok su Božić i Bogojavljenje zauvek vezani za isti datum? Odgovor leži u pravilima Crkve i računanju datuma Vaskrsa.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete mučenike Timoteja i Mavru po starom i Prepodobnog Teodora Osveštanog po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Ivana Nepomuka, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
U Crkvi Svetog Đorđa pod Goricom služeno je opelo monahinji Hristini (Rabrenović), koju su vernici pamtili po požrtvovanosti, molitvi i decenijama služenja bez želje za priznanjima.