PATRIJARH PORFIRIJE NA JUBILEJU KBC „BEŽANIJSKA KOSA“: Molite se da u zdravom telu bude zdrav duh
Poglavar Srpske pravoslavne crkve istakao značaj brige o čoveku kao celovitoj ličnosti, posebno ukazavši na mesto molitve u zdravstvenim ustanovama.
Čuvajući veru od sujeverja i osnažujući duhovnu povezanost kroz običaje, važno je oslanjati se na Hrista i crkvena pravila, poput onih vezanih za proslavu Svetog velikomučenika Prokopija, koji vernicima pomažu da duhovno napreduju i osnaže svoju zajednicu.
U duhovnom životu pravoslavnih vernika, verski praznici zauzimaju posebno mesto, pružajući priliku za produbljivanje vere i povezivanje sa svetiteljima. Međutim, mnogi narodni običaji koji prate ove praznike često zalaze u sujeverje, što može odvlačiti vernike od suštine vere. Stoga je važno podsetiti se na značaj čvrstog oslanjanja na Hrista i ono što Crkva odobrava i preporučuje, umesto da se podleže sujevernim praksama.
Jedan od značajnih svetitelja kome se vernici obraćaju za pomoć i zaštitu jeste Sveti velikomučenik Prokopije. U Srpskoj pravoslavnoj crkvi, svetog Prokopija poštuju kao jednog od velikih svetitelja i mučenika vere, a njegovo ime se često spominje u molitvama i liturgijama. Proslava praznika Svetog velikomučenika Prokopija prati nekoliko običaja i obreda koje Crkva odobrava i preporučuje:
Liturgije i molebani: Na dan Svetog Prokopija, u crkvama širom Srbije služe se svečane liturgije i molebani. Vernici se okupljaju kako bi prisustvovali bogosluženjima, moleći se svetitelju za zdravlje, zaštitu i blagoslov. Ova bogosluženja pružaju priliku za duhovno osnaživanje i povezivanje sa svetiteljem.
Litije: U nekim mestima organizuju se litije u čast Svetog Prokopija, gde se nose njegove ikone i pevaju duhovne pesme. Ove krstonosne povorke simbolizuju hodočašće i zajedništvo vernika, pružajući priliku za javno izražavanje vere i poštovanja prema svetitelju. Danas je i slava Prokuplja, grada koji nosi ime po ovom svetitelju, pa sledi završni deo višednevne manifestacije kojom ovaj grad tradicionalno obeležava svoju slavu.
Običaji vezani za venčanja: Sveti Prokopije se spominje i u obredima venčanja, jer je svojim učenjem i primerom vernicima pokazao kako da se pripreme za duhovni brak sa Hristom. Njegovo ime se često pominje zajedno sa imenima cara Konstantina i carice Jelene, što simbolizuje duhovnu vezu i blagoslov braka.
Blagosiljanje polja i letine: U nekim krajevima Srbije, narod veruje da svetog Prokopija treba moliti za zaštitu, te su se razvili običaji paljenja sveća i tamjana u poljima kako bi se blagoslovila letina i zaštitila imanja. Ovi običaji, duboko ukorenjeni u tradiciji, pomažu vernicima da kroz molitvu i zajedništvo osnaže svoju veru i povezanost sa svetiteljem.
Slava: Oni koji slave Svetog velikomučenika Prokopija kao svoju slavu, već su se dostojno pripremili. Vernici koji među svojim prijateljima i rodbinom imaju one koji slave Svetog Prokopija, trebalo bi uz radost da ih posete. Praznici su vreme za okupljanje, slavljenje i duhovno osnaživanje, a Sveti Prokopije pruža primer čvrste vere i posvećenosti Hristu, koji svi vernici treba da slede.
Kroz ove obrede i običaje, vernici mogu pronaći put do dublje vere i iskrenijeg života u Hristu, oslanjajući se na svetitelje kao duhovne vodiče i uzore. U vremenu kada sujeverje može lako da zavede, važno je čvrsto se držati vere i onoga što Crkva odobrava, kako bi duhovno napredovali i osnažili svoju zajednicu.


Na praznik Svetog velikomučenika Prokopija u Boru služena je sveta Liturgija, a mitropolit timočki podsetio je da se najdragocenije vrednosti pronalaze i u dubini ljudske duše, kroz veru, trud i ljubav prema Bogu i bližnjima.
Ovom danu se ne pristupa samo kao običnom prazniku, već kao danu molitve, Svete liturgije i duhovne radosti.
Portal Religija.rs objavljuje faksimil odluke kojom je Hrvatska zaštitila "slavu", "krsnicu" i "krsno ime", uz običaje i simbole vekovima vezane za srpsku pravoslavnu tradiciju.
Služeći Svetu arhijerejsku liturgiju u niškom Sabornom hramu, poglavar Srpske pravoslavne crkve besedio je o Svetom Nikolaju kao merilu pravoslavnog života i o veri koja ne ostaje u rečima, već se pretače u odnos prema drugome.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetu velikomučenicu Jefimiju po starom kalendaru, dok po novom slave Prepodobnog Kirijaka Otšelnika. Katolička crkva obeležava Svete arhanđele Mihajla, Gavrila i Rafaila. Jevreji obeležavaju četvrti dan Sukota, dok muslimani danas nemaju veliki praznik.
Njeno stradanje počelo je nakon što je zajedno sa još 48 hrišćana odbila da učestvuje u prinošenju žrtava idolima.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog velikomučenika Nikitu po starom kalendaru, dok po novom slave Prepodobnog Haritona Ispovednika. Katolička crkva obeležava Svetog Vjenceslava i Svetog Lovrenca Ruiza. Jevreji obeležavaju treći dan Sukota, a muslimani nemaju veći praznik.
Presveta Bogorodica mu se, prema predanju, javila i utešila ga, a nakon stradanja njegovo telo ostalo je nepovređeno u vatri.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Bog ih je, prema predanju, obdario i darom čudotvorstva, pa su kod njih dolazili brojni bolesnici tražeći isceljenje.
Više od 20 strana hronike upućene patrijarhu Vartolomeju otkriva detalje događaja iza zatvorenih vrata uoči Sabora u Kijevu, sastanaka sa Petrom Porošenkom, sukoba oko Filaretove uloge i stalnog nadzora nad carigradskom delegacijom.
Pravoslavna tradicija ima svoj poredak, a posebno je važno šta se može učiniti odmah nakon upokojenja, gde se čitaju molitve i kada se po pravilu služi opelo.
Iako zvona najčešće povezujemo sa pozivom na bogosluženje, ona se oglašavaju i kada parohiju treba obavestiti o nečijem upokojenju, a način zvonjave tada nosi poruku koju su vernici nekada veoma dobro umeli da prepoznaju.