Vernici SPC, prisustvujući bogosluženjima, mole se da im ovaj veliki svetitelj bude zaštitnik i zagovornik pred Bogom, sećajući se njegovih reči: "Bog je ne u sili, nego u pravdi."
Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici 12. oktobra sa dubokom pobožnošću obeležavaju praznik posvećen Prenosu moštiju Svetog Aleksandra Nevskog, svetog kneza i hrabrog vojskovođe, koji je svojim životom i podvizima postao svetionik vere, pravde i snage u Hristu.
Prenos moštiju ovog velikog svetitelja započet je po zapovesti cara Petra Velikog 1724. godine, kada je odlučio da se česne mošti prenesu iz Vladimira u novoizgrađeni Sankt Peterburg, carski grad na reci Nevi, mestu gde je blagočestivi Aleksandar potukao Šveđane u čuvenoj bici 1240. godine.
Mošti su od Vladimira do Novgoroda bile nošene na rukama sveštenstva i monaštva, a potom su, ukrašene na lađi, plovile niz reku Volhovu do Neve, gde ih je na sledećem brodu čekao sam car. Car Petar je lično kormilovao brodom na kojem su bile mošti, dok su njegovi dvorjani veslali, a sveštenstvo je klicalo hvalospeve Bogu i njegovom ugodniku, Svetom Aleksandru.
Na vrata Aleksandro-Nevske lavre, u Petrogradu, mošti su stigle 12. septembra, gde su dočekane s molitvom, svećama i ljubavlju arhijereja Ruske pravoslavne crkve, a zatim unete u hram gde i danas počivaju.
Ovaj sveti knez, sin kneza Jaroslava, od malih nogu srcem okrenut k Bogu, ostavio je neizbrisiv trag u istoriji Rusije, ali i čitave pravoslavne crkve. Njegova pobeda na reci Nevi, uz Hristovu pomoć, nadmoćnim Šveđanima, donela mu je nadimak Nevski, a njegova vera, hrabrost i pravda učinili su ga ljubljenim knezom pravoslavnog naroda.
Wikimedia/Gmihail
Mozaik sa prikazom Svetog Aleksandra Nevskog
Zbog toga su ga slavni srpski ratnici, naročito pleme Vasojevića, prizivali u molitvama, verujući da ih sveti knez čudesno pomaže u njihovim borbama za slobodu protiv turskih zavojevača.
Aleksandar Nevski nije bio samo vojvoda, nego i veliki branitelj pravoslavlja. U Zlatnoj Ordi, pred idolima, nije se poklonio, čvrsto ispovedajući veru u Hrista, govoreći da se klanja jedino Bogu, Tvorcu neba i zemlje. Njegova nepokolebljiva vera i smirenje pred Bogom učinili su ga miljenikom i kod tatarskog kana Batu-hana, koji ga je zbog njegovih vrlina duboko poštovao.
U Srbiji, njegovo ime je večno urezano u hramovima i srcima vernika. Hram Svetog Aleksandra Nevskog u Beogradu, čiji visoki zvonici prkose vremenu i prolaznosti, služi kao stalni podsetnik na svetost, pobožnost i čudotvorne moći ovog svetog kneza.
Sveti Aleksandar Nevski pokazao je svojim životom da prava sila ne počiva u vojsci, već u nebeskoj pravdi Božijoj. Njegove mošti, koje danas počivaju u Aleksandro-Nevskoj lavri, simbol su trijumfa pravoslavne vere i ljubavi prema Bogu.
Danas, u vremenu iskušenja i duhovne borbe, sećanje na svetog kneza Aleksandra Nevskog postaje svetlost na našem putu ka Bogu, učvršćujući nas u veri, hrabrosti i nepokolebljivom smirenju pred voljom Svevišnjeg.
Nekadašnji rimski vojskovođa Plakida posle krštenja izgubio je ženu i sinove i 15 godina živeo kao najamnik, a kada ih je ponovo pronašao, zajedno sa njima stradao je za Hrista.
Obeležavanje godišnjice okupilo je predstavnike Srbije i Severne Makedonije, pripadnike Vojske Srbije i brojne Srbe, uz molitvu za 1.321 vojnika koji počivaju na bitoljskom vojničkom groblju.
Kada među ljudima ostanu povreda, ljutnja i ćutanje, poznati duhovnik savetuje da se ne odustaje od drugoga, već da se za njega učini ono što može doneti ispravljenje, pomirenje i drugačiji odnos.
Ne kuva se na šporetu, već se svaki plod puni četvrtinom jezgra oraha i peče u šećeru i cimetu. Iz rerne izlazi sočan, mirisan i gust zalogaj, a u tegli može da sačeka hladnije dane.
Mihail Meleh tvrdi da se pravoslavne svetinje iznose iz Ukrajine radi preprodaje, dok pojedini stručnjaci sumnjaju da bi mogle služiti i za plaćanje zapadnog oružja.
Na ostrvcetu od svega 100 kvadratnih metara, svetinja Svetog Andreja Prvozvanog očarava posetioce bajkovitim prizorom i duhovnim mirom, postajući nezaobilazna destinacija za vernike i turiste.
Pobožni vernik u snu je dobio uputstvo za prenos moštiju, a prilikom otvaranja groba prisutni su bili svedoci predivnog miomirisa, netruležnog tela i netaknute odeće čak tri decenije posle upokojenja ovog ugodnika Božjeg.
Njene mošti dale su odgovor koji teolozi nisu mogli da pronađu – priča o događaju koji je zauvek promenio pravoslavnu veru i otkrio Božiju silu pred carevima i patrijarsima.
Nekadašnji rimski vojskovođa Plakida posle krštenja izgubio je ženu i sinove i 15 godina živeo kao najamnik, a kada ih je ponovo pronašao, zajedno sa njima stradao je za Hrista.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svete mučenike Trofima, Savatija i Dorimedonta po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog sveštenomučenika Kiprijana. Katolička crkva proslavlja Svete anđele čuvare. Jevreji obeležavaju Hošana Raba, dok muslimani danas nemaju veliki praznik.
U vreme cara Prova Trofim i Savatije odbili su da učestvuju u obredu posvećenom Apolonu, dok je senator Dorimedont zbog svoje vere podelio njihovo stradanje.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
U besedi za petak 18. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako se u tim rečima otkriva istinita ljudska priroda Gospoda Isusa Hrista i zašto je, uprkos strahu od smrti, prihvatio put Golgote.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svete mučenike Trofima, Savatija i Dorimedonta po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog sveštenomučenika Kiprijana. Katolička crkva proslavlja Svete anđele čuvare. Jevreji obeležavaju Hošana Raba, dok muslimani danas nemaju veliki praznik.
Razbojnik sa krsta i Hristov apostol našli su se na potpuno različitim stranama večnosti, a mitropolit objašnjava šta njihov primer govori o pokajanju, očajanju i našoj sklonosti da drugome prerano presudimo.