SUTRA JE CRNO SLOVO: Slavimo Svetog Simeona i Anu
Starac Simeon smatra se danas zaštitnikom male dece.
Vernici SPC, prisustvujući bogosluženjima, mole se da im ovaj veliki svetitelj bude zaštitnik i zagovornik pred Bogom, sećajući se njegovih reči: "Bog je ne u sili, nego u pravdi."
Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici 12. oktobra sa dubokom pobožnošću obeležavaju praznik posvećen Prenosu moštiju Svetog Aleksandra Nevskog, svetog kneza i hrabrog vojskovođe, koji je svojim životom i podvizima postao svetionik vere, pravde i snage u Hristu.
Prenos moštiju ovog velikog svetitelja započet je po zapovesti cara Petra Velikog 1724. godine, kada je odlučio da se česne mošti prenesu iz Vladimira u novoizgrađeni Sankt Peterburg, carski grad na reci Nevi, mestu gde je blagočestivi Aleksandar potukao Šveđane u čuvenoj bici 1240. godine.
Mošti su od Vladimira do Novgoroda bile nošene na rukama sveštenstva i monaštva, a potom su, ukrašene na lađi, plovile niz reku Volhovu do Neve, gde ih je na sledećem brodu čekao sam car. Car Petar je lično kormilovao brodom na kojem su bile mošti, dok su njegovi dvorjani veslali, a sveštenstvo je klicalo hvalospeve Bogu i njegovom ugodniku, Svetom Aleksandru.
Na vrata Aleksandro-Nevske lavre, u Petrogradu, mošti su stigle 12. septembra, gde su dočekane s molitvom, svećama i ljubavlju arhijereja Ruske pravoslavne crkve, a zatim unete u hram gde i danas počivaju.
Ovaj sveti knez, sin kneza Jaroslava, od malih nogu srcem okrenut k Bogu, ostavio je neizbrisiv trag u istoriji Rusije, ali i čitave pravoslavne crkve. Njegova pobeda na reci Nevi, uz Hristovu pomoć, nadmoćnim Šveđanima, donela mu je nadimak Nevski, a njegova vera, hrabrost i pravda učinili su ga ljubljenim knezom pravoslavnog naroda.
Zbog toga su ga slavni srpski ratnici, naročito pleme Vasojevića, prizivali u molitvama, verujući da ih sveti knez čudesno pomaže u njihovim borbama za slobodu protiv turskih zavojevača.
Aleksandar Nevski nije bio samo vojvoda, nego i veliki branitelj pravoslavlja. U Zlatnoj Ordi, pred idolima, nije se poklonio, čvrsto ispovedajući veru u Hrista, govoreći da se klanja jedino Bogu, Tvorcu neba i zemlje. Njegova nepokolebljiva vera i smirenje pred Bogom učinili su ga miljenikom i kod tatarskog kana Batu-hana, koji ga je zbog njegovih vrlina duboko poštovao.
U Srbiji, njegovo ime je večno urezano u hramovima i srcima vernika. Hram Svetog Aleksandra Nevskog u Beogradu, čiji visoki zvonici prkose vremenu i prolaznosti, služi kao stalni podsetnik na svetost, pobožnost i čudotvorne moći ovog svetog kneza.
Sveti Aleksandar Nevski pokazao je svojim životom da prava sila ne počiva u vojsci, već u nebeskoj pravdi Božijoj. Njegove mošti, koje danas počivaju u Aleksandro-Nevskoj lavri, simbol su trijumfa pravoslavne vere i ljubavi prema Bogu.
Danas, u vremenu iskušenja i duhovne borbe, sećanje na svetog kneza Aleksandra Nevskog postaje svetlost na našem putu ka Bogu, učvršćujući nas u veri, hrabrosti i nepokolebljivom smirenju pred voljom Svevišnjeg.

Krsni hod desetina hiljada vernika, sveštenstva i monaštva, konjanici u istorijskim oklopima i simboličan prolazak brodova oživljaveli su trovekovni put moštiju nebeskog zaštitnika grada.
Starac Simeon smatra se danas zaštitnikom male dece.
Sretenje većina prepoznaje po datumu, a retko po njegovoj suštini: susret koji je u tišini jerusalimskog hrama promenio način na koji hrišćanstvo razume Boga, čoveka i spasenje.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Sretenje Gospodnje po starom i Svetog apostola Onisima po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Klaudija la Columbierea, dok u judaizmu i islamu danas nema velikog verskog praznika.
Sretenje se takođe naziva i "Hristovo sretenje u hramu" ili "Hristovo prikazanje".
Isceljivao je bolesti i izgonio zle duhove.
U selu Vasta crkva iz 12. veka odoleva vremenu i ljudskim rukama, dok njeni listovi i grane stvaraju neponovljiv spoj vere, prirode i istorije.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Bez znanja bratstva prepisani groblje i temelji crkve, dok se zemljište nadomak manastira prodaje za izgradnju hotela i motela.
Sretenje većina prepoznaje po datumu, a retko po njegovoj suštini: susret koji je u tišini jerusalimskog hrama promenio način na koji hrišćanstvo razume Boga, čoveka i spasenje.
U besedi za Mesopusnu nedelju, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički razotkriva zabludu samoupravljanja i pokazuje zašto život bez oslonca na Duha Svetog neminovno skreće u pogrešnom pravcu.
Svetogorski starac objašnjava zašto sveta tajna ispovesti nije puko nabrajanje grešnih pomisli i kako duhovna budnost može doneti mir i duhovno jačanje.