Više od 50 godina proveo u podvigu zbog čega mu je Bog darovao moć čudotvorstva: Danas je Prepodobni Joanikije Veliki
Još kao dečak čuvao je ovce, ali je vreme koje je provodio na pašnjacima koristio za molitvu.
Vernici SPC, prisustvujući bogosluženjima, mole se da im ovaj veliki svetitelj bude zaštitnik i zagovornik pred Bogom, sećajući se njegovih reči: "Bog je ne u sili, nego u pravdi."
Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici 12. oktobra sa dubokom pobožnošću obeležavaju praznik posvećen Prenosu moštiju Svetog Aleksandra Nevskog, svetog kneza i hrabrog vojskovođe, koji je svojim životom i podvizima postao svetionik vere, pravde i snage u Hristu.
Prenos moštiju ovog velikog svetitelja započet je po zapovesti cara Petra Velikog 1724. godine, kada je odlučio da se česne mošti prenesu iz Vladimira u novoizgrađeni Sankt Peterburg, carski grad na reci Nevi, mestu gde je blagočestivi Aleksandar potukao Šveđane u čuvenoj bici 1240. godine.
Mošti su od Vladimira do Novgoroda bile nošene na rukama sveštenstva i monaštva, a potom su, ukrašene na lađi, plovile niz reku Volhovu do Neve, gde ih je na sledećem brodu čekao sam car. Car Petar je lično kormilovao brodom na kojem su bile mošti, dok su njegovi dvorjani veslali, a sveštenstvo je klicalo hvalospeve Bogu i njegovom ugodniku, Svetom Aleksandru.
Na vrata Aleksandro-Nevske lavre, u Petrogradu, mošti su stigle 12. septembra, gde su dočekane s molitvom, svećama i ljubavlju arhijereja Ruske pravoslavne crkve, a zatim unete u hram gde i danas počivaju.
Ovaj sveti knez, sin kneza Jaroslava, od malih nogu srcem okrenut k Bogu, ostavio je neizbrisiv trag u istoriji Rusije, ali i čitave pravoslavne crkve. Njegova pobeda na reci Nevi, uz Hristovu pomoć, nadmoćnim Šveđanima, donela mu je nadimak Nevski, a njegova vera, hrabrost i pravda učinili su ga ljubljenim knezom pravoslavnog naroda.
Zbog toga su ga slavni srpski ratnici, naročito pleme Vasojevića, prizivali u molitvama, verujući da ih sveti knez čudesno pomaže u njihovim borbama za slobodu protiv turskih zavojevača.
Aleksandar Nevski nije bio samo vojvoda, nego i veliki branitelj pravoslavlja. U Zlatnoj Ordi, pred idolima, nije se poklonio, čvrsto ispovedajući veru u Hrista, govoreći da se klanja jedino Bogu, Tvorcu neba i zemlje. Njegova nepokolebljiva vera i smirenje pred Bogom učinili su ga miljenikom i kod tatarskog kana Batu-hana, koji ga je zbog njegovih vrlina duboko poštovao.
U Srbiji, njegovo ime je večno urezano u hramovima i srcima vernika. Hram Svetog Aleksandra Nevskog u Beogradu, čiji visoki zvonici prkose vremenu i prolaznosti, služi kao stalni podsetnik na svetost, pobožnost i čudotvorne moći ovog svetog kneza.
Sveti Aleksandar Nevski pokazao je svojim životom da prava sila ne počiva u vojsci, već u nebeskoj pravdi Božijoj. Njegove mošti, koje danas počivaju u Aleksandro-Nevskoj lavri, simbol su trijumfa pravoslavne vere i ljubavi prema Bogu.
Danas, u vremenu iskušenja i duhovne borbe, sećanje na svetog kneza Aleksandra Nevskog postaje svetlost na našem putu ka Bogu, učvršćujući nas u veri, hrabrosti i nepokolebljivom smirenju pred voljom Svevišnjeg.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Još kao dečak čuvao je ovce, ali je vreme koje je provodio na pašnjacima koristio za molitvu.
Čak i kada mnogo puta padne, čovek ne treba da odustane od pokajanja, molitve i borbe za sopstveno spasenje.
Otac Joil Bulatović bio je izričit u stavu da je bolje slavu ne obeležavati nego je pretvoriti u nešto što nema veze sa njenim pravim značenjem.
Đurđic se obeležava kao uspomena na prenos moštiju Svetog Georgija iz Nikomidije u Lidu Palestinsku.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Mihail Meleh tvrdi da se pravoslavne svetinje iznose iz Ukrajine radi preprodaje, dok pojedini stručnjaci sumnjaju da bi mogle služiti i za plaćanje zapadnog oružja.
Na ostrvcetu od svega 100 kvadratnih metara, svetinja Svetog Andreja Prvozvanog očarava posetioce bajkovitim prizorom i duhovnim mirom, postajući nezaobilazna destinacija za vernike i turiste.
Pobožni vernik u snu je dobio uputstvo za prenos moštiju, a prilikom otvaranja groba prisutni su bili svedoci predivnog miomirisa, netruležnog tela i netaknute odeće čak tri decenije posle upokojenja ovog ugodnika Božjeg.
Njene mošti dale su odgovor koji teolozi nisu mogli da pronađu – priča o događaju koji je zauvek promenio pravoslavnu veru i otkrio Božiju silu pred carevima i patrijarsima.
Još kao dečak čuvao je ovce, ali je vreme koje je provodio na pašnjacima koristio za molitvu.
Đurđic se obeležava kao uspomena na prenos moštiju Svetog Georgija iz Nikomidije u Lidu Palestinsku.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Poznati kao besrebrenici i čudotvorci, lečili su bolesne ne tražeći zauzvrat novac niti bilo kakvu nagradu, zbog čega su dobili ime bezmezdni lekari.
Još kao dečak čuvao je ovce, ali je vreme koje je provodio na pašnjacima koristio za molitvu.
Otac Joil Bulatović bio je izričit u stavu da je bolje slavu ne obeležavati nego je pretvoriti u nešto što nema veze sa njenim pravim značenjem.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.