Vernici SPC, prisustvujući bogosluženjima, mole se da im ovaj veliki svetitelj bude zaštitnik i zagovornik pred Bogom, sećajući se njegovih reči: "Bog je ne u sili, nego u pravdi."
Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici 12. oktobra sa dubokom pobožnošću obeležavaju praznik posvećen Prenosu moštiju Svetog Aleksandra Nevskog, svetog kneza i hrabrog vojskovođe, koji je svojim životom i podvizima postao svetionik vere, pravde i snage u Hristu.
Prenos moštiju ovog velikog svetitelja započet je po zapovesti cara Petra Velikog 1724. godine, kada je odlučio da se česne mošti prenesu iz Vladimira u novoizgrađeni Sankt Peterburg, carski grad na reci Nevi, mestu gde je blagočestivi Aleksandar potukao Šveđane u čuvenoj bici 1240. godine.
Mošti su od Vladimira do Novgoroda bile nošene na rukama sveštenstva i monaštva, a potom su, ukrašene na lađi, plovile niz reku Volhovu do Neve, gde ih je na sledećem brodu čekao sam car. Car Petar je lično kormilovao brodom na kojem su bile mošti, dok su njegovi dvorjani veslali, a sveštenstvo je klicalo hvalospeve Bogu i njegovom ugodniku, Svetom Aleksandru.
Na vrata Aleksandro-Nevske lavre, u Petrogradu, mošti su stigle 12. septembra, gde su dočekane s molitvom, svećama i ljubavlju arhijereja Ruske pravoslavne crkve, a zatim unete u hram gde i danas počivaju.
Ovaj sveti knez, sin kneza Jaroslava, od malih nogu srcem okrenut k Bogu, ostavio je neizbrisiv trag u istoriji Rusije, ali i čitave pravoslavne crkve. Njegova pobeda na reci Nevi, uz Hristovu pomoć, nadmoćnim Šveđanima, donela mu je nadimak Nevski, a njegova vera, hrabrost i pravda učinili su ga ljubljenim knezom pravoslavnog naroda.
Wikimedia/Gmihail
Mozaik sa prikazom Svetog Aleksandra Nevskog
Zbog toga su ga slavni srpski ratnici, naročito pleme Vasojevića, prizivali u molitvama, verujući da ih sveti knez čudesno pomaže u njihovim borbama za slobodu protiv turskih zavojevača.
Aleksandar Nevski nije bio samo vojvoda, nego i veliki branitelj pravoslavlja. U Zlatnoj Ordi, pred idolima, nije se poklonio, čvrsto ispovedajući veru u Hrista, govoreći da se klanja jedino Bogu, Tvorcu neba i zemlje. Njegova nepokolebljiva vera i smirenje pred Bogom učinili su ga miljenikom i kod tatarskog kana Batu-hana, koji ga je zbog njegovih vrlina duboko poštovao.
U Srbiji, njegovo ime je večno urezano u hramovima i srcima vernika. Hram Svetog Aleksandra Nevskog u Beogradu, čiji visoki zvonici prkose vremenu i prolaznosti, služi kao stalni podsetnik na svetost, pobožnost i čudotvorne moći ovog svetog kneza.
Sveti Aleksandar Nevski pokazao je svojim životom da prava sila ne počiva u vojsci, već u nebeskoj pravdi Božijoj. Njegove mošti, koje danas počivaju u Aleksandro-Nevskoj lavri, simbol su trijumfa pravoslavne vere i ljubavi prema Bogu.
Danas, u vremenu iskušenja i duhovne borbe, sećanje na svetog kneza Aleksandra Nevskog postaje svetlost na našem putu ka Bogu, učvršćujući nas u veri, hrabrosti i nepokolebljivom smirenju pred voljom Svevišnjeg.
U trenucima kada se bolest vraća, nemir ne popušta, a rešenja blede, reči matuške Antonije otvaraju prostor za drugačiju vrstu borbe - onu koja zahteva istrajnost, a ne obećava brz ishod.
Od apostola Pavla do Svetog Nikolaja Žičkog – pravoslavno predanje pokazuje kako astrologija i okultizam ne nude znanje ni sigurnost, već tiho uvode u duhovno ropstvo i udaljavaju od slobode koju daruje Hristos.
Liturgija, reči patrijarha Porfirija i prisustvo verskih lidera i uglednih gostiju iz zemlje i inostranstva učinili su da se porodični praznik pretvori u događaj sa širim značenjem.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Krsni hod desetina hiljada vernika, sveštenstva i monaštva, konjanici u istorijskim oklopima i simboličan prolazak brodova oživljaveli su trovekovni put moštiju nebeskog zaštitnika grada.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog Andreja Prvozvanog po starom kalendaru, a po novom kalendaru Svetog mučenika Evstratija. Katolici su u Drugoj nedelji Adventa, dok su u islamu i judaizmu dan posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim obavezama.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Kratak razgovor koji počinje bezazleno, a završava se neprijatnim ogledalom u kome se prepoznaju vera bez napora, pobožnost bez dela i razlog zbog kog mnogi beže od istine o sebi.
U besedi za 27. subotu po Duhovima, saznajte Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako svakodnevno preispitivanje i pokajanje mogu vratiti svetlost u život.