U vremenu kada se praznična atmosfera često svodi na spoljašnje obeležja, svetogorski starac Pajsije često nas je podsečao na unutrašnju pripremu, pozivajući nas da Božić doživimo kao duhovno čudo koje nas spaja sa Bogom.
Božić je jedan od najuzvišenijih trenutaka hrišćanske vere, jer označava Rođenje Bogočoveka Hrista. Prema učenju Svetog starca Pajsija, ovaj praznik treba da bude duboko duhovni doživljaj koji nas poziva na unutrašnju pripremu, kako bismo u potpunosti razumeli i doživeli tajnu Božanskog Rođenja.
Starčevo tumačenje ovog velikog događaja naglašava da nije dovoljno samo spoljašnje učešće u bogosluženjima i običajima. Potrebno je da se otvorimo duhovnom raspoloženju i da s verom i pobožnošću proslavimo ovaj sveti dan, kako bismo osvetlili naš duhovni put.
Pristup Svetog starca Pajsija u doživljavanju ovog velikog praznika je duboko duhovan i ističe važnost unutrašnje pripreme za potpuno razumevanje ovog božanskog događaja.
Sveti Pajsije objašnjava da, da bismo živeli tajnu Rođenja Hristovog, naš um mora biti usmeren na božanske poruke i događaje vezane za ovaj veliki dan. Nije dovoljno samo spoljašnje učešće u prazničnim bogosluženjima i običajima. Potrebno je da učestvujemo unutrašnje, sa duhovnim raspoloženjem, kako bismo istinski i suštinski proslavili ovaj praznik.
Facebook/Духовне Поуке Светих Отаца наших
Starac Pajsije
Važnost duhovne pripreme
Prema Svetom starcu Pajsiji, hrišćani bi trebalo da praznike doživljavaju sa duhovnom budnošću, a ne samo kao društvene ili svetovne manifestacije. Posebno naglašava da živeti svete dane znači usredsrediti se na događaje svakog praznika, ostavljajući po strani praktične pripreme koje često odvlače pažnju. Proučavanje događaja Rođenja, kako su opisani u troparima i Svetom pismu, ispunjava dušu pobožnošću i uzbuđenjem.
„Kada je um usmeren na božanske poruke, čovek živi događaje, i tako se ne narušava njihova suština”, kaže starac.
Drugim rečima, unutrašnja veza sa značenjem Rođenja Hristovog uzdiže duhovni život i približava nas Bogu.
Radost i bol Bogorodice
Jedna od tajni Rođenja Hristovog, kako ističe Sveti starac Pajsije, jeste iskustvo Bogorodice, koja je istovremeno proživljavala radost i tugu. Tropar koji govori o ovom dvostrukom stanju Bogorodice, „radujući se i plačući,“ izražava bogoslovsku istinu da je Majka Božija osećala strahopoštovanje pred veličanstvom Sina svoga, ali i ljudsku potresenost zbog dela koje će On preuzeti.
Živo iskustvo tajne
Za Svetog starca Pajsija, tajna Rođenja nije samo istorijski događaj, već živo iskustvo koje svaki hrišćanin može doživeti. On posebno naglašava da čovek treba da usmeri um na reči koje se pevaju: „Veliko i čudesno čudo danas se dogodilo.“ Kroz umno produbljivanje, vernik može doživeti „čudesno“ i razumeti beskrajnu ljubav Božiju koja je donela spasenje svetu.
Starčeva molitva za sve hrišćane je da njihova srca postanu „Svete jasle,“ sposobne da prime Bogomladenca. Ova slika, osim svoje simboličke dimenzije, izražava dublju želju čoveka da se sjedini sa Bogom.
Foto: SPC wikipedia CPC
Starac Pajsije
Poruka Svetog Pajsija za Božić
Učiteljstvo Svetog starca Pajsija o doživljavanju Božića poziva nas da preispitamo način na koji pristupamo praznicima. Umesto da se fokusiramo na spoljašnje pripreme, on nas poziva da se okrenemo unutrašnjem svetu i duhovno proživimo događaje.
Kroz umnu molitvu, proučavanje Svetog pisma i pobožnost u bogosluženjima, možemo doživeti tajnu Rođenja Hristovog sa autentičnošću. Poruka Svetog starca Pajsija je i danas aktuelna i podseća nas da se prava suština Božića nalazi u našoj vezi sa Bogom i u mogućnosti da postanemo učesnici Božanske blagodati.
Razmišljanja Svetog Pajsija Atonskog o duhovnoj budnosti i smirenju vode nas ka dubljem razumevanju Hristovog Rođenja i poruke pastira koji su prvi ugledali Božansko svetlo.
Na platou ispred Hrama Svetog Save, vernici su uživali u tradicionalnom lomljenju česnice od 250 kilograma brašna, a Unija pekara Srbije podelila je 4.000 krstića i više od 3.000 paketića.
Arhiepiskop i mitropolit mileševski pozvao je na radost i veru u spasenje kroz Hristovu ljubav, ističući da se svet može očuvati samo Jevanđeljem i Božijim prisustvom.
Srednjovekovni rukopis Srpske pravoslavne crkve, koji se više od šest vekova koristi u liturgiji, našao se u središtu spora nakon odluke Komisije BiH da ga proglasi državnom baštinom.
U čestitki povodom Obretenja moštiju Prepodobnog Sergija Radonješkog, patrijarh srpski istakao je njegov značaj kao duhovnog uzora i pozvao na jedinstvo, ljubav i prevazilaženje podela.
U besedi za nedelju 7. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da najveća vrednost čoveka nije u onome što poseduje, već u daru kojim je izbavljen iz ropstva greha, zla i smrti.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Sisoja Velikog po starom, dok po novom kalendaru obeležavaju Prepodobnu Makrinu. Katolička crkva obeležava spomendan Blaženog Hermana iz Rajhenaua, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Marija i Nebojša iz Male Ježevice kod Požege sa svojom dečicom svakog praznika oživljavaju drevnu srpsku tradiciju - troje mališana odrasta uz molitvu, negovanje tradicije i ljubav, koja ruši sve prepreke.
Basara nas vodi kroz složene transformacije Božića u društvu, od praznika proslavljenog u tišini komunizma i socijalizma, do njegovog današnjeg konzumističkog i površnog tumačenja, ukazujući na duhovne praznine i poziv na dublje razumevanje Hristovog rođenja.
Načelnik Generalštaba Vojske Srbije proveo je Božić u svetinji kraj Negotina, prisustvujući jutrenju i liturgiji, a potom razgovarao s monasima o duhovnim vrednostima i značaju zajedništva.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Sisoja Velikog po starom, dok po novom kalendaru obeležavaju Prepodobnu Makrinu. Katolička crkva obeležava spomendan Blaženog Hermana iz Rajhenaua, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Atanasija Atonskog po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti mučenik Emilijan. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Bruna iz Segnija, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Na dan njegovog praznika vernici se sećaju svetitelja koji je kroz molitvu, smirenje i istrajnost osnovao Veliku Lavru na Svetoj Gori i ostavio neizbrisiv trag u istoriji pravoslavnog monaštva.
Istoričar Boris Stojkovski i osnivač fondacije Lazarica Aleksandar Avramov svedoče o tragovima pisanog nasleđa ostroškog čudotvorca u vatikanskim arhivima, dok pitanje njihove dostupnosti i dalje nema zvaničan odgovor.
Devojčica sa porodicom otkriva da se najlepši dar za veliki praznik svetih apostola Petra i Pavla ne krije u stvarima, već u ljubavi, dobroti i malim delima učinjenim od srca.
Neočekivani susret na ulici postao je povod da iguman Manastira Podmaine progovori o iskušenjima, veri i načinu na koji hrišćanin treba da odgovori na neprijatnosti.
Na praznik Rođenja Svetog Jovana Krstitelja vernici pletu venčiće od ivanjskog cveća. Saznajte šta oni simbolizuju u pravoslavnoj tradiciji i zašto ih Crkva smatra lepim izrazom narodne pobožnosti.
Nastao u manastiru Esfigmenu kao izraz otpora prema crkvenim promenama, ovaj slogan je tokom decenija dobio nova značenja i postao predmet brojnih rasprava.