ON JE PREDVIDEO DAN GNEVA BOŽJEG I KAZNU NAD GAZOM: Sutra je Sveti prorok Sofonije
Prorok Sofonija je govorio hrabro protiv verskog i moralnog otpadništva svojih sunarodnika i protiv idolopoklonstva, koje je čak ušlo i u Sveti hram.
Rođen je u Rimu, gde mu je otac bio carski antipat.
Srpska pravoslavna crkva danas slavi Svetog sveštenomučenika Elevterija.
Rođen je u Rimu, gde mu je otac bio carski antipat. Njegova majka Antija slušala je Jevanđelje od samog apostola Pavla, a on je i krstio.
Rano je ostala udovica, pa je sina poslala kod episkopa rimskg Anikite, kako bi mu služio i pritom se školovao.
"Videći Elevterija Bogom obdarena i prosvetljena blagodaću Božjom, episkop ga rukopoloži u petnaestoj godini za đakona, u osamnaestoj za prezvitera, a u dvadesetoj za episkopa. Bogodana mudrost nadoknađavaše Elevteriju ono što mu oskudevaše u godinama", piše u žitijama.
Bio je postavljen bi za episkopa Ilirije sa sedištem u Valoni (Avloni) u Albaniji.
"Dobro čuvaše stado svoje dobri pastir, i umnožavaše ga iz dana u dan. Adrijan, car hristogonitelj, posla nekog vojvodu Feliksa s vojnicima, da uhvati i dovede Elevterija u Rim. Kada jarosni Feliks stiže u Valonu i uđe u crkvu, vide i ču svetog arhijereja Božjeg, najedanput se promeni srce njegovo, i on posta hrišćaninom".
Elevterije ga je krstio i pođe s njim u Rim, "veselo kao da iđaše na pir, a ne na sud i muke".
Car je dao nalog da ga brutalno muče. Prema predanju, tukli su ga, pekli na železnom krevetu, kuvali u smoli, stavljali u peć ognjenoj.
"No silom Božjom Elevterije bi izbavljen od svih ovih smrtonosnih istjazanja. Videći ovo sve Koriv, eparh rimski, izjavi i sam, da je hrišćanin. Koriv bi mučen, pa posečen. Isto tako i Feliks blaženi".
Na kraju je posečen i Sveti Elevterije.
Kada mu je majka došla da uzme njegovo telo, i ona je posečena. Njihova tela preneta u Valonu, gde Sveti Elevterije i do danas počiva.
Postradao je u vreme Adrijana, 120. godine.
Prorok Sofonija je govorio hrabro protiv verskog i moralnog otpadništva svojih sunarodnika i protiv idolopoklonstva, koje je čak ušlo i u Sveti hram.
Kao episkop Amvrosije je utvrdio pravoslavnu veru, potisnuo jeretike, ukrasio crkve, napisao mnoge poučne knjige...
Joakim i Ana bili su u braku punih 50 godina, ali nisu imali dece.
Njegove čudotvorne mošti nalaze se na Krfu.
Telo Svetog Jakova je posle pogubljenja preneto u Španiju, a na njegovom grobu i dan danas se dešavaju čudesna isceljenja.
U strahu od danka u krvi, roditelji su ga u dvanaestoj godini poslali u skroviti manastir Zavalu, u kojem je već tada igumanovao njegov stric, iguman Serafim.
Putujući i propovedajući Jevanđelje, ova dva apostola stigla su na ostrvo Krf, gde su sagradili crkvu u ime Svetog Stefana prvomučenika.
Vojska je upala u Mileševu na Veliki petak 1594. godine, uzela mošti Svetog Save i donela ih u Beograd Sinan paši.
Telo Svetog Jakova je posle pogubljenja preneto u Španiju, a na njegovom grobu i dan danas se dešavaju čudesna isceljenja.
Od siromašnog dečaka iz Hercegovine do ostroškog čudotvorca čije mošti posećuju pravoslavci, katolici i muslimani — život Svetog Vasilija Ostroškog ostao je simbol istrajnosti, vere i nade u najtežim vremenima.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Vasilija Ostroškog Čudotvorca po starom i Svetog Epifanija Kiparskog po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Leopolda Mandića, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
U strahu od danka u krvi, roditelji su ga u dvanaestoj godini poslali u skroviti manastir Zavalu, u kojem je već tada igumanovao njegov stric, iguman Serafim.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
Maramice ostaju na ovom mestu sedam dana, a zatim se zakopavaju i muka večno ostaje u zemlji.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Starinsko jelo od pšenice, kajmaka i mleka otkriva kako su pravoslavni domovi spajali post i mrs, ali i kako je jedna jednostavna trpeza postajala simbol zajedništva, obilja i života u skladu sa crkvenim ritmom.
Od siromašnog dečaka iz Hercegovine do ostroškog čudotvorca čije mošti posećuju pravoslavci, katolici i muslimani — život Svetog Vasilija Ostroškog ostao je simbol istrajnosti, vere i nade u najtežim vremenima.
U molitvi upućenoj jednom od najvoljenijih srpskih svetitelja sabrane su nade, zahvalnosti i molbe koje vernici izgovaraju u najtežim životnim trenucima, tražeći mir u duši, zdravlje i duhovnu podršku.