Ova svetinja, čuvar duhovne baštine oblasti Starog Vlaha, zasijala je u punom sjaju, okupljajući vernike iz svih krajeva na svetoj liturgiji i molitvenom ophodu. Sa slavskim darovima i kolačem, manastir je postao simbol obnove vere, istorije i ljubavi.
Pod nebeskim svodom, između stenovitih obala Uvca, Manastir Svetih Joakima i Ane, u narodu poznatiji kao Janja, proslavio je svoju slavu, okupljajući verni narod u molitvi i ljubavi. Ovaj drevni manastir, čuvar vekovnog duhovnog nasleđa oblasti Starog Vlaha, u selu Rutoši pored Nove Varoši, otvorio je svoja vrata i srca svima koji su došli da uznesu molitve Pravednim roditeljima Presvete Bogorodice.
Foto: Religija
Porta Manastira Janja
U manastiru, koji vekovima bdi nad obalama Uvca, služena je sveta liturgija, kojom je načalstvovao protojerej-stavrofor Slobodan Milošević, uz sasluženje oca Milana Stojiljkovića. Nakon svečane zaamvone molitve, usledio je molitveni ophod oko hrama, trokruno u znaku Svetog Trojstva, da bi potom bili osveštani slavski darovi i prelomljen slavski kolač.
Manastir Janja, kao čuvar duhovnog nasleđa Starog Vlaha, nosi u sebi bogatstvo istorijskih i kulturnih slojeva. Iako malo poznato o samom vremenu njegovog nastanka i ktitorima, predanje ga smešta u 15. vek, dok su zapisi iz 1671. godine u manastiru Žitomislić prvi put zabeležili postojanje svetinje na obalama reke Uvac. U narodnim pesmama još iz vremena Nemanjića, crkva Janja bila je poznata kao "crkva u Vlahu Starome," što svedoči o njenom značaju za srpski narod kroz vekove.
TV Prva printscreen
Igumanija Justina
Dugotrajni period zapustelosti manastira prekinut je arheološkim istraživanjima započetim 1993. godine, kada su otkriveni ostaci stare crkve ispod Janjine stene. Pronađeni su dragoceni artefakti – mermerna časna trpeza, delovi svećnjaka i polijeleja, kao i fragmenti fresaka, koji su svedočili o nekadašnjoj slavi ovog svetog mesta.
Obnova manastira započeta je 2008. godine, uz blagoslov episkopa mileševskog Filareta, a krstovi manastirskog hrama podignuti su i osveštani na Bogojavljenje 2011. godine. Ikonostas i polijelej delo su poznatog ikonopisca Ivana Kovalčika Mileševca, koji je svojim talentom vratio duhovnu raskoš unutrašnjosti hrama. Veliki deo radova izveden je zahvaljujući predanom radu igumanije Justine i pomoći vernog naroda iz okolnih sela.
Wikipedia
Manastir Janja
Dan kada je manastir Janja, nakon gotovo četiri veka, zasijao u svom prvobitnom sjaju bio je 22. jul 2012. godine, kada je crkva konačno osvećena. Od tada, ovaj manastir postaje mesto gde se vera i ljubav ponovo isprepliću, okupljajući ljude iz svih krajeva u molitvi i zajedništvu.
Foto: Religija
Domaćin ovogodišje manastirske slave bila je Miroslava Stanić
Proslava manastirske slave Svetih Joakima i Ane bila je ispunjena duhovnim veseljem i bratoljubljem. Nastojateljica manastira, igumanija Justina, sa zahvalnošću je dočekala domaćine ovogodišnje slave, Miroslavu Stanić i njenu porodicu, koji su sa ljubavlju pripremili slavsku trpezu. Posle liturgije, saborovanje je nastavljeno uz zajedničku trpezu ljubavi, gde su se svi prisutni radovali u slavu Boga i u čast Pravednih roditelja Presvete Bogorodice, Svetih Joakima i Ane.
Uz pobožne razgovore i pesmu, duh manastira Janja ponovo je ispunio srca prisutnih vernika, podsećajući sve na neprolaznu snagu vere, koja obnavlja, čuva i iznova okuplja svoj narod.
Postoji razlog zašto ova molitva odzvanja vekovima u srcima vernika i zašto je nazvana „molitvom nad molitvama” – otkrivamo njeno pravo značenje, skrivene dubine i zašto bez nje nijedan dan nije potpun.
Govoreći na 44. konferenciji Organizacije Ujedinjenih nacija za hranu i poljoprivredu (FAO), koja se trenutno održava u Rimu, Lav je istakao da Katolička crkva podržava ''sve inicijative da se okonča skandal gladi u svetu".
U vremenima krize i straha reči svetih otaca bude nadu i hrabrost – otkrivamo šta su vekovima unapred govorili o ratu, gladi, obmanama i danima kada će vera biti jedino utočište.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Uvođenje obaveznog ličnog broja u Grčkoj izazvalo je burnu reakciju monaške zajednice sa Atosa, koja upozorava da bi digitalno povezivanje podataka svakog građanina moglo ugroziti versku slobodu i privatnost.
Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.
Na praznik Vavedenja Presvete Bogorodice, vladika šabački Jerotej služio je liturgiju u svetinji staroj više od sedam vekova, čija istorija objedinjuje podvige svetitelja, iskušenja pod turskom vlašću i neprolaznu duhovnu snagu.
Na prostoru bogatom istorijom i obeleženim stradanjem, osveštan je Skit Svetih Joakima i Ane, koji će postati ženski manastir, oživljavajući zaboravljene korene duhovnosti.
Kako podvizi kosovskih mučenika i pouke Jevanđelja i danas osvetljavaju put u trenucima iskušenja i pozivaju na nepokolebljivu odanost i unutrašnju snagu.
Protojerej Nikola Pejović je izrazio zahvalnost građanima koji su pribrano reagovali u trenutku incidenta i, kako je rekao, sprečili da dođe do veće tragedije.
U kripti svetog Nikolaja Srpskog, episkop šabački rukopoložio je dvojicu služitelja i poručio vernicima da liturgija osvećuje ne samo hram, već i svakoga ko joj sa verom pristupa.
Na liturgiji u manastiru Vaskrsenja Hristova u Kaću koju su služili dvojica arhijereja, mlada monahinja dobila ime po Justinu Ćelijskom, a vladika Irinej je sabranima otkrio šta znači istinski monaški put.
Dok monasi upozoravaju na sve češće napade na pravoslavce na Bliskom Istoku, patrijarh Jerusalima apeluje da se zaštiti vera i istorijsko prisustvo hrišćana u Svetoj Zemlji.
Sa planine Mučanj pruža se neverovatan pogled na skoro pola Srbije, a najveći vrh prostire se na 1534 metara nadmorske visine, koji je poznat i kao Jerinin grad.
Sa planine Mučanj pruža se neverovatan pogled na skoro pola Srbije, a najveći vrh prostire se na 1534 metara nadmorske visine, koji je poznat i kao Jerinin grad.
Od trenutka krštenja pa sve do poslednjeg dana, reči Simvola vere prate čoveka na njegovom duhovnom putu, podsećajući ga na najdublje istine vere i obećanje večnog života u Carstvu nebeskom.