Na prostoru bogatom istorijom i obeleženim stradanjem, osveštan je Skit Svetih Joakima i Ane, koji će postati ženski manastir, oživljavajući zaboravljene korene duhovnosti.
Nedavno je osveštan Skit Svetih Joakima i Ane u Čelebićima, na teritoriji Opštine Foča, koji nosi veliku duhovnu i istorijsku težinu. Na praznik posvećen Svetim Joakimu i Ani, ova monaška kelija, koja bi trebalo da preraste u prvi manastir na teritoriji ove opštine, proslavila je svoju slavu. Osveštanje skita predstavlja ispunjenje jednog duhovnog sna koji je vekovima bio nedostižan za ovaj kraj, ali sada, kroz blagoslov i molitvu, dobija svoje mesto u srcima vernog naroda.
Duhovni život na ovom prostoru, bogat mučeničkom istorijom i svetim predanjem, dobio je novo poglavlje dolaskom monahinje Minodore (Ružić), koja je rodom iz Čelebića. Vratila se na ove svete prostore uz blagoslov mitropolita dabrobosanskog Hrizostoma, da oživi monašku tradiciju i pripremi put za formiranje ženskog manastira.
- U Čelebićima se osniva prvi manastir na teritoriji opštine Foča, čime ovaj kraj postaje duhovni centar. Ove godine, brat i ja smo bili kumovi slave monaške ćelije posvećene Svetim Joakimu i Ani. Posebnu čast Čelebićima je ukazao brat Vitomir Todović, koji je doneo u crkvu kopiju Miroslavljevog jevanđelja iz 12. veka, najstarijeg srpskog ćiriličnog pisanog spomenika - rekao je Ognjen Bodiroga, dok njegov brat Dušan za „Religiju“ svedoči o istorijskoj važnosti ovog trenutka.
- Skit u Čelebićima osveštan je 4. jula ove godine. To je monaška kelija posvećena Svetim Joakimu i Ani, koja bi trebalo da preraste u ženski manastir.
Ovaj skit se nalazi u blizini Crkve Uspenja Presvete Bogorodice, koja ima svoju posebnu priču. Temelji crkve osveštani su pre Drugog svetskog rata, kada je u Čelebićima služio paroh Sveti Momčilo Grgurić. On je kasnije mučenički postradao od komunista, a kanonizovan je pre 20 godina. Ova crkva, kao i budući manastir, podsećaju na masovno stradanje Srba iz Čelebića tokom Prvog svetskog rata, kada su mnogi mučenički postradali u austrougarskim koncentracionim logorima.
Foto: Privatna arhiva/Dušan Bodiroga
Crkva Uspenja Presvete Bogorodice u Čelebićima
- Hram Uspenja Presvete Bogorodice napravljen je kao spomen-crkva za mučenički postradalih sto Srba iz Čelebića u Prvom svetskom ratu - dodaje Bodiroga.
Obnova monaškog života u ovom kraju nije samo duhovna uteha, već i podsećanje na prošlost koja je bogata verom i stradanjem. Iako su manastiri koji su nekada postojali na ovim prostorima uništeni dolaskom Osmanlija, pisani tragovi i narodno predanje svedoče o njihovom postojanju.
- Imamo dokaz o njihovom postojanju u pisanim dokumentima u arhivu, a nešto je sačuvano i u narodnom predanju - kaže Bodiroga, naglašavajući važnost očuvanja ovih svetih spomenika.
Skit Svetih Joakima i Ane postaje simbol vaskrsenja duhovnog života u Foči, a njegova uloga kao ženskog manastira dodaće novu dimenziju ovom mestu, gde će molitva i monaški mir ispuniti svaki kutak. Ovaj skit neće biti samo svetionik vere, već i mesto sećanja na mučenike i svetitelje koji su svojim žrtvama utrli put budućim pokolenjima.
Elena Mazlu, koja ima skoro pola miliona pratilaca, donela je odluku da svoj život posveti veri i duhovnom miru, izazvavši burne reakcije na društvenim mrežama.
Nastojateljica manastira Ćelije deli dirljivu priču o veri koja je pobedila smrtnu prognozu. Njena majka, kojoj su lekari zbog opake bolesti predvideli kratak vek, došla je u manastir, gde je poživela još mnogo godina, a kasnije se i zamonašila.
Od uspešnog sportiste i porodičnog čoveka koji je prevazišao teške životne izazove, do monaha koji bogosluži i poje na aramejskom, a kroz duhovnu muziku nadahnjuje i donosi utehu vernicima širom sveta.
Svečana liturgija u Hramu Presvete Bogorodice, koju je služio mitropolit dabrobosanski Hrizostom, donela je molitvenu radost i ukazala na značaj obnove ove svetinje.
Manastir Dajbabe kod Podgorice, u kojem počivaju mošti Svetog Simeona Dajbabskog, spolja izgleda kao skromna crkva uz planinu, dok se unutra kriju pećinski hodnici i freske naslikane na kamenu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Episkop Jerotej je u svom pozdravnom slovu zahvalio arhijerejima, sveštenstvu, sestrinstvu manastira, gostima i vernom narodu na radosti evharistijskog sabranja, a prazničnu besedu "proizneo" je vladika Heruvim.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Zbog izgradnje Hidroelektrane „Mratinje“ svetinja iz 16. veka morala je da bude rastavljena i preneta na novu lokaciju, zajedno sa dragocenim freskama, riznicom i svedočanstvima o srpskoj duhovnoj baštini.
Sagrađen tamo gde se planinska reka gubi pod zemljom, a stena postaje zid crkve, manastir Crna Reka čuva mošti Svetog Petra Koriškog i jedinstveno nasleđe srpskog pećinskog monaštva.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Filipa, đakona, po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog velikomučenika Aretu. Katolička crkva obeležava spomen na Svetog Antonija Mariju Klareta, dok Jevreji proslavljaju Šabat, a muslimani nemaju veći praznik.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
U vremenu kada turizam potiskuje duhovnost, jedan pravoslavni monah postao je stub zajednice – simbol nade i utehe za meštane, turiste i hodočasnike koji svakodnevno dolaze do ove bele svetinje između neba i mora.
Godinama je živela u patnji, mučena pokajanjem i tugom, ali kada je ponovo kročila u manastir, pred njom se ukazala Bogorodica i učinila nešto što će zauvek ostati urezano u njenom srcu.
U manastiru Vavedenja Presvete Bogorodice sabrali su se monaštvo, sveštenstvo i blagoverni narod da se poklone i pomole za dušu preminule monahinje, koja je svoj život posvetila veri, ljubavi i služenju Bogu.
Mati Minodora (Ružić) poziva verni narod da zajedničkim snagama izgrade prvu svetinju u opštini Foča, koja će postati simbol duhovne snage i zajedništva.
Manastir Dajbabe kod Podgorice, u kojem počivaju mošti Svetog Simeona Dajbabskog, spolja izgleda kao skromna crkva uz planinu, dok se unutra kriju pećinski hodnici i freske naslikane na kamenu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
Jerej Hrama Svetog Ilije u Mirijevu objašnjava zašto su vera i praštanje važniji od raskošne trpeze i velikih troškova i kako porodično okupljanje može da pomiri i one koji godinama ne razgovaraju.