Ova svetinja, čuvar duhovne baštine oblasti Starog Vlaha, zasijala je u punom sjaju, okupljajući vernike iz svih krajeva na svetoj liturgiji i molitvenom ophodu. Sa slavskim darovima i kolačem, manastir je postao simbol obnove vere, istorije i ljubavi.
Pod nebeskim svodom, između stenovitih obala Uvca, Manastir Svetih Joakima i Ane, u narodu poznatiji kao Janja, proslavio je svoju slavu, okupljajući verni narod u molitvi i ljubavi. Ovaj drevni manastir, čuvar vekovnog duhovnog nasleđa oblasti Starog Vlaha, u selu Rutoši pored Nove Varoši, otvorio je svoja vrata i srca svima koji su došli da uznesu molitve Pravednim roditeljima Presvete Bogorodice.
Foto: Religija
Porta Manastira Janja
U manastiru, koji vekovima bdi nad obalama Uvca, služena je sveta liturgija, kojom je načalstvovao protojerej-stavrofor Slobodan Milošević, uz sasluženje oca Milana Stojiljkovića. Nakon svečane zaamvone molitve, usledio je molitveni ophod oko hrama, trokruno u znaku Svetog Trojstva, da bi potom bili osveštani slavski darovi i prelomljen slavski kolač.
Manastir Janja, kao čuvar duhovnog nasleđa Starog Vlaha, nosi u sebi bogatstvo istorijskih i kulturnih slojeva. Iako malo poznato o samom vremenu njegovog nastanka i ktitorima, predanje ga smešta u 15. vek, dok su zapisi iz 1671. godine u manastiru Žitomislić prvi put zabeležili postojanje svetinje na obalama reke Uvac. U narodnim pesmama još iz vremena Nemanjića, crkva Janja bila je poznata kao "crkva u Vlahu Starome," što svedoči o njenom značaju za srpski narod kroz vekove.
TV Prva printscreen
Igumanija Justina
Dugotrajni period zapustelosti manastira prekinut je arheološkim istraživanjima započetim 1993. godine, kada su otkriveni ostaci stare crkve ispod Janjine stene. Pronađeni su dragoceni artefakti – mermerna časna trpeza, delovi svećnjaka i polijeleja, kao i fragmenti fresaka, koji su svedočili o nekadašnjoj slavi ovog svetog mesta.
Obnova manastira započeta je 2008. godine, uz blagoslov episkopa mileševskog Filareta, a krstovi manastirskog hrama podignuti su i osveštani na Bogojavljenje 2011. godine. Ikonostas i polijelej delo su poznatog ikonopisca Ivana Kovalčika Mileševca, koji je svojim talentom vratio duhovnu raskoš unutrašnjosti hrama. Veliki deo radova izveden je zahvaljujući predanom radu igumanije Justine i pomoći vernog naroda iz okolnih sela.
Wikipedia
Manastir Janja
Dan kada je manastir Janja, nakon gotovo četiri veka, zasijao u svom prvobitnom sjaju bio je 22. jul 2012. godine, kada je crkva konačno osvećena. Od tada, ovaj manastir postaje mesto gde se vera i ljubav ponovo isprepliću, okupljajući ljude iz svih krajeva u molitvi i zajedništvu.
Foto: Religija
Domaćin ovogodišje manastirske slave bila je Miroslava Stanić
Proslava manastirske slave Svetih Joakima i Ane bila je ispunjena duhovnim veseljem i bratoljubljem. Nastojateljica manastira, igumanija Justina, sa zahvalnošću je dočekala domaćine ovogodišnje slave, Miroslavu Stanić i njenu porodicu, koji su sa ljubavlju pripremili slavsku trpezu. Posle liturgije, saborovanje je nastavljeno uz zajedničku trpezu ljubavi, gde su se svi prisutni radovali u slavu Boga i u čast Pravednih roditelja Presvete Bogorodice, Svetih Joakima i Ane.
Uz pobožne razgovore i pesmu, duh manastira Janja ponovo je ispunio srca prisutnih vernika, podsećajući sve na neprolaznu snagu vere, koja obnavlja, čuva i iznova okuplja svoj narod.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnu Makrinu po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležavaju Sveti sveštenomučenici Makaveji. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Alfonsa Marije de Liguorija, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
U pravno-bogoslovskoj analizi grčki mitropolit objašnjava zašto, prema učenju Pravoslavne crkve, zahtev za brisanje iz Knjige krštenih nije prihvatljiv.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Na praznik Vavedenja Presvete Bogorodice, vladika šabački Jerotej služio je liturgiju u svetinji staroj više od sedam vekova, čija istorija objedinjuje podvige svetitelja, iskušenja pod turskom vlašću i neprolaznu duhovnu snagu.
Na prostoru bogatom istorijom i obeleženim stradanjem, osveštan je Skit Svetih Joakima i Ane, koji će postati ženski manastir, oživljavajući zaboravljene korene duhovnosti.
Postavka podseća na značaj manastira Visoki Dečani, Gračanice, Pećke patrijaršije i Crkve Bogorodice Ljeviške, koji vekovima čuvaju tragove vere, kulture i istorije srpskog naroda.
Eparhija raško-prizrenska navodi da aktivnosti kod svetinje nisu prethodno najavljene Crkvi i upozorava da obim radova prevazilazi uobičajeno održavanje puta.
Služeći liturgiju u hramu Svetog Atinogena, patrijarh srpski Porfirije poručio je da je snaga onih koji su se borili pre vek i po proisticala iz vere i spremnosti na žrtvu.
Početak radova blagoslovio je mitropolit mileševski Atanasije, a novi gradski prostor podsetiće buduće generacije na patrijarha Varnavu Rosića, rođenog Pljevljaka koji je predvodio SPC u burnim istorijskim vremenima.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.
U vremenu kada se brak često posmatra kroz prolazna osećanja ili spoljašnje okolnosti, pravoslavna vera podseća da je njegova snaga u zavetu koji se daje pred Bogom.