Ova svetinja, čuvar duhovne baštine oblasti Starog Vlaha, zasijala je u punom sjaju, okupljajući vernike iz svih krajeva na svetoj liturgiji i molitvenom ophodu. Sa slavskim darovima i kolačem, manastir je postao simbol obnove vere, istorije i ljubavi.
Pod nebeskim svodom, između stenovitih obala Uvca, Manastir Svetih Joakima i Ane, u narodu poznatiji kao Janja, proslavio je svoju slavu, okupljajući verni narod u molitvi i ljubavi. Ovaj drevni manastir, čuvar vekovnog duhovnog nasleđa oblasti Starog Vlaha, u selu Rutoši pored Nove Varoši, otvorio je svoja vrata i srca svima koji su došli da uznesu molitve Pravednim roditeljima Presvete Bogorodice.
Foto: Religija
Porta Manastira Janja
U manastiru, koji vekovima bdi nad obalama Uvca, služena je sveta liturgija, kojom je načalstvovao protojerej-stavrofor Slobodan Milošević, uz sasluženje oca Milana Stojiljkovića. Nakon svečane zaamvone molitve, usledio je molitveni ophod oko hrama, trokruno u znaku Svetog Trojstva, da bi potom bili osveštani slavski darovi i prelomljen slavski kolač.
Manastir Janja, kao čuvar duhovnog nasleđa Starog Vlaha, nosi u sebi bogatstvo istorijskih i kulturnih slojeva. Iako malo poznato o samom vremenu njegovog nastanka i ktitorima, predanje ga smešta u 15. vek, dok su zapisi iz 1671. godine u manastiru Žitomislić prvi put zabeležili postojanje svetinje na obalama reke Uvac. U narodnim pesmama još iz vremena Nemanjića, crkva Janja bila je poznata kao "crkva u Vlahu Starome," što svedoči o njenom značaju za srpski narod kroz vekove.
TV Prva printscreen
Igumanija Justina
Dugotrajni period zapustelosti manastira prekinut je arheološkim istraživanjima započetim 1993. godine, kada su otkriveni ostaci stare crkve ispod Janjine stene. Pronađeni su dragoceni artefakti – mermerna časna trpeza, delovi svećnjaka i polijeleja, kao i fragmenti fresaka, koji su svedočili o nekadašnjoj slavi ovog svetog mesta.
Obnova manastira započeta je 2008. godine, uz blagoslov episkopa mileševskog Filareta, a krstovi manastirskog hrama podignuti su i osveštani na Bogojavljenje 2011. godine. Ikonostas i polijelej delo su poznatog ikonopisca Ivana Kovalčika Mileševca, koji je svojim talentom vratio duhovnu raskoš unutrašnjosti hrama. Veliki deo radova izveden je zahvaljujući predanom radu igumanije Justine i pomoći vernog naroda iz okolnih sela.
Wikipedia
Manastir Janja
Dan kada je manastir Janja, nakon gotovo četiri veka, zasijao u svom prvobitnom sjaju bio je 22. jul 2012. godine, kada je crkva konačno osvećena. Od tada, ovaj manastir postaje mesto gde se vera i ljubav ponovo isprepliću, okupljajući ljude iz svih krajeva u molitvi i zajedništvu.
Foto: Religija
Domaćin ovogodišje manastirske slave bila je Miroslava Stanić
Proslava manastirske slave Svetih Joakima i Ane bila je ispunjena duhovnim veseljem i bratoljubljem. Nastojateljica manastira, igumanija Justina, sa zahvalnošću je dočekala domaćine ovogodišnje slave, Miroslavu Stanić i njenu porodicu, koji su sa ljubavlju pripremili slavsku trpezu. Posle liturgije, saborovanje je nastavljeno uz zajedničku trpezu ljubavi, gde su se svi prisutni radovali u slavu Boga i u čast Pravednih roditelja Presvete Bogorodice, Svetih Joakima i Ane.
Uz pobožne razgovore i pesmu, duh manastira Janja ponovo je ispunio srca prisutnih vernika, podsećajući sve na neprolaznu snagu vere, koja obnavlja, čuva i iznova okuplja svoj narod.
U vremenu kada mnogi beže od tišine i sopstvenih misli, pouka jednog od najznačajnijih hrišćanskih svetitelja pokazuje kako se upravo u trenucima unutrašnje borbe rađa snaga koja nadvladava očaj.
Devedeset i jedna godina nakon atentata u Marseju, verni narod, potomci kraljevske porodice i učenici iz Topole okupili su se pod svodovima svetinje da se pomole za pokoj duše kralja Aleksandra
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Na praznik Vavedenja Presvete Bogorodice, vladika šabački Jerotej služio je liturgiju u svetinji staroj više od sedam vekova, čija istorija objedinjuje podvige svetitelja, iskušenja pod turskom vlašću i neprolaznu duhovnu snagu.
Na prostoru bogatom istorijom i obeleženim stradanjem, osveštan je Skit Svetih Joakima i Ane, koji će postati ženski manastir, oživljavajući zaboravljene korene duhovnosti.
Devedeset i jedna godina nakon atentata u Marseju, verni narod, potomci kraljevske porodice i učenici iz Topole okupili su se pod svodovima svetinje da se pomole za pokoj duše kralja Aleksandra
Natpisi "4. korpus" i "1981", ispisani na zidu uz sedište Eparhije zahumsko-hercegovačke i primorske, Generalni konzulat Srbije i kulturne institucije, izazvali su talas zabrinutosti i pozive da se počinioci što pre pronađu.
U temišvarskoj Sabornoj crkvi, uz molitve hiljada vernika i prisustvo arhijereja iz Srbije i Rumunije, svečano je proslavljen novi svetitelj čiji je kult godinama živeo u narodu — a sada je zauzeo mesto među svetima Crkve.
Svetinja u Mrtvici, stara više od 15 vekova, našla se na ivici uništenja kada je osumnjičeni B. D. zapalio ikonostas i bogoslužbene knjige. Vernici su hrabro reagovali i sprečili katastrofu, a manastir je i ovog puta odoleo zlu.
Na današnji dan sećamo se osvećenja Jerusalimskog hrama Vaskrsenja – svetinje nad svetinjama. Mesto Hristovog raspeća i Vaskrsenja postalo je srce hrišćanskog sveta.
U vremenima tuge, klevete i unutrašnjih borbi, ne traži snagu u sebi, već u Gospodu. Jer kako reče otac Mihailo – „trpi i istrpi, ali najviše se čuvaj očajanja.“
Nedavni primer iz Amerike pokreće pitanje koje mnogi vernici smatraju nemogućim: kako ostati veran Hristovom učenju i Svetim kanonima u vremenu duhovne dekadencije i relativizacije vere?
Dokumentarac otkriva neprolazni kosovski zavet, borbu naroda i svetinja, i višegodišnji rad humanitarne organizacije "Svi za Kosmet", koja menja živote ljudi i čuva srpsku duhovnost.
Ova tradicionalna pita sa mesom i sušenom ovčetinom krasila je nedeljne trpeze u planinskim domaćinstvima, šireći miris koji budi uspomene i donosi osećaj zajedništva.