Svečana liturgija u Hramu Presvete Bogorodice, koju je služio mitropolit dabrobosanski Hrizostom, donela je molitvenu radost i ukazala na značaj obnove ove svetinje.
Sarajevo i njegova okolina blistali su u svetlosti duhovne radosti povodom praznika Rođenja Presvete Bogorodice, u narodu poznatijeg kao Mala Gospojina. Svi hramovi u gradu i okolnim mestima otvorili su svoja vrata vernicima, ali je naročito svečano bilo u sarajevskoj Sabornoj crkvi, koja je posvećena Presvetoj Bogorodici, a gde je ovaj praznik ujedno i krsna slava hrama.
Svečanu liturgiju, kojoj je prisustvovao veliki broj vernika, služio je mitropolit dabrobosanski Hrizostom. U molitvenom sabranju pridružili su mu se i brojni sveštenici, među kojima su bili protojereji-stavrofori prof. dr Vladimir Stupar, Ranko Bilinac, Bojan Zekić, Mladen Mikavica i Velimir Divljanović, kao i protojerej Božidar Tanović, jereji Nemanja Lakić i Nemanja Đureinović, te đakon Vladislav Kovač. Blagoljepiju bogosluženja dodatno je doprineo i hor "Sloga", čije je pojanje uzdiglo molitveni duh među prisutnima.
Shutterstock
Saborna crkva u Sarajevu posvećena je Presvetoj Bogorodici
Tokom liturgije, mitropolit Hrizostom je istakao značaj ovog praznika za vernike, podsećajući na neizmernu ljubav Presvete Bogorodice prema svim ljudima. U znak priznanja za trud i predanost, starešina Sabornog hrama, Nemanja Đureinović, odlikovan je činom protojereja. Njegova posvećenost obnovi Sabornog hrama i njegove porte bila je posebno pohvaljena, a ovo odlikovanje dolazi kao znak zahvalnosti za njegov nesebičan trud.
Saborna crkva, koja čuva veliku relikviju — ikonu Presvete Bogorodice poznatu po mnogim čudima, postala je mesto sabranja vernika koji se, moleći se pred ovom svetinjom, duhovno okrepljuju i traže utehu u svojim životnim iskušenjima. Ova ikona, kroz vekove, svedoči o neprestanoj Božjoj ljubavi i zaštiti, koja se kroz Bogorodicu izliva na sve koji sa verom pristupaju.
Mala Gospojina, kao praznik novog početka i nade, ujedinila je verni narod Sarajeva u zajedničkoj molitvi, podsećajući da je Presveta Bogorodica uvek prisutna, da sluša i pomaže, i da je njen blagorodni zagovor večna svetlost koja vodi ka spasenju.
U jednoj kratkoj pouci otkriva se duhovni zakon po kojem se čovek ne oslobađa života, već unutrašnjeg nemira, i u kome se radost i iskušenje drugačije „ponašaju“ pred zahvalnim srcem.
Od detinjstva u siromaštvu do monaškog podviga na Atosu i povratka u rodno selo, gde je decenijama bio oslonac ljudima u nevolji - život starca Akakija obeležili su molitva, skromnost i susreti sa znamenitim duhovnicima.
Rukovodilac radionice za ikonopisanje "Palek" Anatolij Vležko ističe da lik sveca na ikoni nije portret, a sama ikona nije najverodostojnija fiksacija fizičke stvarnosti.
Sumnje apostola Tome je uklonio sam Gospod, ušavši kroz zatvorena vrata u prostoriju u kojoj su se nalazili apostoli okupljeni na molitvu, rekavši Tomi da opipa njegove rane.
Dok ga kritičari optužuju za preveliki uticaj i "moć iz senke", pristalice ističu njegovu ulogu u očuvanju crkvenog jedinstva i stabilnosti, a autorski tekst Spasoja Tomića, koji prenosimo u celosti, dodatno osvetljava ove podele i tumačenja.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Na liturgiji u Veljinama, mitropolit Hrizostom je istakao da se pravovernost Svetog oca Nikolaja ogledala u njegovoj nepokolebljivosti i postojanosti u zdravoj nauci Gospodnjoj.
Na praznik Uspenja Presvete Bogorodice, Čajniče je ponovo postalo središte vernog naroda, okupljenog pred čudotvornim likom Majke Božje, za koji se veruje da vekovima daruje isceljenja, utehu i snagu.
U prisustvu vernika, monaštva i ruskog ambasadora, mitropolit crnogorsko-primorski govorio o Živonosnom Istočniku i zašto se čuda događaju mimo ljudske volje.
U Buenos Ajresu kršteno deset odraslih i troje dece posle višemesečne pripreme, a praznično bogosluženje u obnovljenom hramu pretvorilo se u snažno svedočanstvo da vera ne poznaje granice jezika, porekla i kontinenta.
Posle molitve u Pridvornom hramu, Savet Arhiepiskopije razmatrao je izveštaje i utvrdio pravce delovanja, uz fokus na misiju, obrazovni rad i humanitarnu pomoć vernom narodu.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Plato zavetnog hrama na Vračaru ispunjen svećama i tišinom očekivanja – Blagodatni oganj stigao iz Svete zemlje, a ponoćnu liturgiju služi vladika toplički Petar
Protojerej-stavrofor Dušan Erdelj objašnjava smisao dana posle Svetle sedmice i poziva vernike u dijaspori da u crkvu ponesu imena bližnjih i darove za pomen.
U prisustvu vernika, monaštva i ruskog ambasadora, mitropolit crnogorsko-primorski govorio o Živonosnom Istočniku i zašto se čuda događaju mimo ljudske volje.
Stari recept od nekoliko sastojaka, sa tragom koji vodi od Mediterana do vojvođanskih kuhinja, ponovo budi toplinu doma i pretvara svako okupljanje u trenutak koji se pamti.