ŠTA NIKAD NE SMETE POŽELETI U ŽIVOTU: Sveti Jefrem Sirin o nesvesnom upadu u demonsku mrežu smrti
Pravoslavno učenje polazi od toga da čovek nije stvoren radi udobnog života, već radi spasenja.
Episkop niški posvetio je velelepni hram, donoseći svetlost vere i radost vernicima ovog kraja. Potom je uz prisustvo brojnih sveštenika i vernika, služena prva sveta liturgija u novoosvećenom hramu, koji će biti ponos merošinskog naroda.
U svečanom i duhovnom ambijentu, episkop niški Arsenije osveštao je hram Svetog Romana Đuniškog u Merošini, donoseći svetlost vere i radost vernicima ovog kraja. Pre početka arhijerejske liturgije, vladika je obavio čin velikog osvećenja, dajući ovom veličanstvenom hramu blagoslov koji će osvetljavati živote mnogih generacija.
Uz episkopa Arsenija, u liturgiji su sasluživali i brojni sveštenici: protojerej-stavrofor Slobodan Petrović, arhijerejski namesnik toplički, protojerej-stavrofor Aleksandar Pavlović, protojerej Bratislav Vukićević, arhijerejski namesnik aleksinački; protonamesnik Đorđe Mirković, paroh merošinski protođakon Đorđe Filipović i đakon Nikola Eraković. Njihova prisutnost i služenje doprineli su svečanoj atmosferi ovog svetog čina, ukazujući na značaj zajedništva i duhovne podrške u pravoslavnoj veri.
Nakon osvećenja, služena je prva sveta liturgija u novoosvećenom hramu, koji će biti ponos vernog naroda merošinskog kraja. Ovo je bio trenutak ispunjen emocijama i duhovnim uzdizanjem, jer je vernicima pružena prilika da prisustvuju prvoj liturgiji u hramu koji je postao simbol njihove vere i zajedništva.
Tokom malog vhoda, protonamesnik Đorđe Mirković, nadležni sveštenik merošinski, odlikovan je protojerejskim činom rukom episkopa Arsenija, što je priznanje za njegov dugogodišnji trud i predanost u služenju Bogu i narodu.
Na kraju liturgije, vladika niški Arsenije je odlikovao istaknute dobrotvore ordenom Svetog Romana Đuniškog, visokim odlikovanjem Eparhije niške. Ovi dobrotvori su prepoznati za svoj nesebičan doprinos i podršku u izgradnji hrama, čime su postali uzor mnogima u zajednici.
Hram Svetog Romana Đuniškog sada stoji kao svetionik vere i nade, simbol duhovnog uzdizanja i zajedništva. Njegovo osvećenje nije samo obeležje jednog događaja, već početak nove ere duhovnog života za verni narod Merošine, mesto molitve, utehe i duhovnog rasta.



U zavetnom hramu srpskog naroda patrijarh je mladima govorio o Svetom Savi kao meri života, o identitetu koji se gradi bez straha i o ljubavi kao snazi koja čuva posebnost, ali otvara prostor za susret i zajedništvo.
Inicijativa da se na mestu porušene crkve izgradi ugostiteljski objekat otvorila je dubok sukob između urbanističkih odluka i crkvenog sećanja na žrtvu srpskih vojnika.
Susret patrijarha Porfirija i princa Gazija na obali Jordana i sećanje na kosovsko-metohijsku svetinju otvorili su put daru bez presedana - odluci jordanskog kralja da SPC ustupi zemljište na prostoru od izuzetnog značaja za hrišćane.
U besedi, vladika Pajsije podsetio je da vera ne nastaje u udobnosti, već u istrajnosti, odricanju i ličnoj odgovornosti pred Bogom.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Sveti Nikolaj Žički nas uči da osmeh, bez zlobe, može biti odgovor na podsmeh. Jer neznanju priliči podsmeh, a znanju osmeh.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Priča o prevari, Božijem promislu i neočekivanom susretu koji je promenio život mladog para.
Predsednik Belorusije poslao je američkom predsedniku dar snažne duhovne simbolike u trenutku kada Minsk otvoreno govori o želji za novim tonom u odnosima sa Vašingtonom.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.