Uz molitveno učešće patrijarha srpskog Porfirija, arhiepiskopa ohridskog i makedonskog Stefana, kao i brojnih arhijereja, vernici su Hramu Svetog Dimitrija u Bitolju prisustvovali svečanom činu kanonizacije velike podvižnice koja je svetionik vere i nade za sve generacije.
U veličanstvenom okrilju Saborne crkve Svetog Dimitrija u Bitolju, vernici su se okupili da prisustvuju jednom od najsvetijih trenutaka u pravoslavnom kalendaru – kanonizaciji Svete prepodobnomučenice Stefanide Bitoljske i Skadarske. Ova velika podvižnica, rođena kao Stevka Đurčević 1887. godine u Vraci kod Skadra, postala je sinonim za najčudesniju Srpkinju 20. veka.
SPC
Patrijarh srpski Porfirije i arhiepiskop ohridski i makedonski Stefan sa arhijerejima u Hramu Svetog Dimitrija u Bitolju
U molitvenom prisustvu patrijarha srpskog Porfirija i arhiepiskopa ohridskog i makedonskog Stefana, uz sasluženje mnogih visokopreosvećenih i preosvećenih arhijereja, svečani čin kanonizacije izvršen je tokom svete liturgije. Prisustvo duhovnih vođa iz različitih krajeva sveta učinilo je ovu svetkovinu još uzvišenijom i značajnijom.
Stevka Đurčević, koja je kasnije postala mati Stefanida, prošla je kroz mnoge patnje i iskušenja. Njena porodica, kao i mnogobrojni Srbi iz Skadra, bili su proterani 1933. godine u Drenovac kod Kline na Kosovu i Metohiji. Od rane mladosti, Stefanida je gajila žarku ljubav prema Hristu, a mučenički je postradala od nemačkog okupatora u Bitolju 1945. godine.
SPC
Ispovedna pisma Svete Stefanide sabrana su u knjizi "Hriste, moj životu"
Njena ispovedna pisma, upućena duhovnom ocu, vikarnom episkopu skadarskom Viktoru Dečancu, pronašao je 1963. godine u biblioteci Visokih Dečana blaženopočivši mitropolita crnogorsko-primorski Amfilohije. Ova pisma, prožeta neizdrživom ljubavlju i radosti Božje, objavljena su zahvaljujući trudu sestara manastira Ćelija Piperska i dečanske bratije u knjizi „Hriste moj životu“.
Kanonizacija Svete Stefanide Bitoljske i Skadarske označava ne samo priznanje njenog mučeništva i duhovne veličine, već i trajnu inspiraciju za sve vernike koji teže pravdi, miru i ljubavi prema Gospodu. Njeno svetiteljstvo ostaje kao svetionik vere i nade za buduće generacije.
U kripti svetog Nikolaja Srpskog, episkop šabački rukopoložio je dvojicu služitelja i poručio vernicima da liturgija osvećuje ne samo hram, već i svakoga ko joj sa verom pristupa.
Na liturgiji u manastiru Vaskrsenja Hristova u Kaću koju su služili dvojica arhijereja, mlada monahinja dobila ime po Justinu Ćelijskom, a vladika Irinej je sabranima otkrio šta znači istinski monaški put.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Uvođenje obaveznog ličnog broja u Grčkoj izazvalo je burnu reakciju monaške zajednice sa Atosa, koja upozorava da bi digitalno povezivanje podataka svakog građanina moglo ugroziti versku slobodu i privatnost.
Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.
Posle svečanog bogosluženja i kanonizacije Svete prepodobnomučenice Stefanide Bitoljske i Skadarske u Hramu Svetog Dimitrija u Bitolju poglavar SPC je u svojoj besedi govorio o značaju ujedinjenosti i bratoljublja.
U kripti svetog Nikolaja Srpskog, episkop šabački rukopoložio je dvojicu služitelja i poručio vernicima da liturgija osvećuje ne samo hram, već i svakoga ko joj sa verom pristupa.
Na liturgiji u manastiru Vaskrsenja Hristova u Kaću koju su služili dvojica arhijereja, mlada monahinja dobila ime po Justinu Ćelijskom, a vladika Irinej je sabranima otkrio šta znači istinski monaški put.
Usrdna molitva majki ima neuništivu snagu u borbi protiv zla i njena reč menja sudbinu cele porodice — otkrijte molitvu koja svakom detetu donosi zaštitu i blagoslov.
Saznajte kako su monasi manastira Krušedol spremali ovo posno jelo zabeleženo još 1855. godine i zašto ga i danas smatraju hranom koja donosi blagoslov i mir u svakom domu.