ČITANJE JEVANĐELJA ZA 16. MAJ: Odlomak iz Svetog pisma za petak četvrte sedmice po Vaskrsu
"Ne ostavi Otac mene samog; jer ja svagda činim što je njemu ugodno."
Uz molitveno učešće patrijarha srpskog Porfirija, arhiepiskopa ohridskog i makedonskog Stefana, kao i brojnih arhijereja, vernici su Hramu Svetog Dimitrija u Bitolju prisustvovali svečanom činu kanonizacije velike podvižnice koja je svetionik vere i nade za sve generacije.
U veličanstvenom okrilju Saborne crkve Svetog Dimitrija u Bitolju, vernici su se okupili da prisustvuju jednom od najsvetijih trenutaka u pravoslavnom kalendaru – kanonizaciji Svete prepodobnomučenice Stefanide Bitoljske i Skadarske. Ova velika podvižnica, rođena kao Stevka Đurčević 1887. godine u Vraci kod Skadra, postala je sinonim za najčudesniju Srpkinju 20. veka.
U molitvenom prisustvu patrijarha srpskog Porfirija i arhiepiskopa ohridskog i makedonskog Stefana, uz sasluženje mnogih visokopreosvećenih i preosvećenih arhijereja, svečani čin kanonizacije izvršen je tokom svete liturgije. Prisustvo duhovnih vođa iz različitih krajeva sveta učinilo je ovu svetkovinu još uzvišenijom i značajnijom.
Stevka Đurčević, koja je kasnije postala mati Stefanida, prošla je kroz mnoge patnje i iskušenja. Njena porodica, kao i mnogobrojni Srbi iz Skadra, bili su proterani 1933. godine u Drenovac kod Kline na Kosovu i Metohiji. Od rane mladosti, Stefanida je gajila žarku ljubav prema Hristu, a mučenički je postradala od nemačkog okupatora u Bitolju 1945. godine.
Njena ispovedna pisma, upućena duhovnom ocu, vikarnom episkopu skadarskom Viktoru Dečancu, pronašao je 1963. godine u biblioteci Visokih Dečana blaženopočivši mitropolita crnogorsko-primorski Amfilohije. Ova pisma, prožeta neizdrživom ljubavlju i radosti Božje, objavljena su zahvaljujući trudu sestara manastira Ćelija Piperska i dečanske bratije u knjizi „Hriste moj životu“.
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Kanonizacija Svete Stefanide Bitoljske i Skadarske označava ne samo priznanje njenog mučeništva i duhovne veličine, već i trajnu inspiraciju za sve vernike koji teže pravdi, miru i ljubavi prema Gospodu. Njeno svetiteljstvo ostaje kao svetionik vere i nade za buduće generacije.
Posle svečanog bogosluženja i kanonizacije Svete prepodobnomučenice Stefanide Bitoljske i Skadarske u Hramu Svetog Dimitrija u Bitolju poglavar SPC je u svojoj besedi govorio o značaju ujedinjenosti i bratoljublja.
U Beogradu je otvorena postavka „Služitelj mira i ljubavi“ povodom 80 godina od upokojenja Svetog Dositeja Vasića, duhovnog gorostasa koji je verom i hrabrošću ostao uz narod i Crkvu u najmračnijim vremenima.
Na praznik Svetog Atanasija Velikog, u hramu Svetog Save na Vračaru, liturgijsko sabranje okupilo je arhijereje iz više krajeva sveta, a duhovna poruka slavljenika dotakla je srca svih prisutnih: da živimo rukovođeni svetiteljskom mudrošću i božanskom ljubavlju.
Lekari su morali da operišu vladiku.
Patrijarh carigradski istakao je da su on i blaženopočivši papa Franja blisko sarađivali na tom cilju.
Pozvao je na trenutnu trezvenost prostim saznanjem da smo pozvani da živimo u spasonosnoj zajednici.
Protojerej Lambros iz Larise ispratio je još jedno dete na onaj svet. Njegova ćerka ubijena je nožem, a osumnjičeni je njen dvadesetjednogodišnji sin.
U svojoj priči naglašava to kako su ateisti uskraćeni jedne dimenzije, koja je spasonosna.
Predstojatelj Svetog arhijerejskog sabora je patrijarh srpski Porfirije.
Oslobađanje od strasti je dugotrajan i težak proces koji zahteva ozbiljan trud, duhovnu disciplinu, pokajanje i pomoć Božje blagodati.
Ove crkve svedoče o različitosti izraza hrišćanske vere kroz vreme i prostor. Bilo da su uklesane u stenu, sagrađene od kostiju ili skrivene u drvetu, sve one predstavljaju mesto susreta čoveka sa Bogom – u tišini, divljenju i molitvi.
Pre nego što se prijavi za posao van Crkve, sveštenik mora zatražiti i dobiti pismeni blagoslov od nadležnog episkopa., piše u Preambuli.