OVO NIKAD U ŽIVOTU NE SMETE URADITI BEZ BLAGOSLOVA SVEŠTENIKA! Šta mnogi vernici čine, a veoma je opasno?!
Nepoštovanjem pravila, gresi se ne prevazilaze, već mogu postati još dublji i teži.
Uz blagoslov episkopa raško-prizrenskog Teodosija, a u znak blagodarnosti za pomoć, iguman Manastira Crna Reka odneo je na dar Sretenskom manastiru u Moskvi ikonu i čestice moštiju Svetog Petra Koriškog.
U činu koji spaja vekove duhovne povezanosti, arhimandrit Andrej, iguman manastira Crna Reka, doneo je Sretenskom manastiru u Moskvi na sar ikonu Svetog Petra Koriškog sa česticom njegovih moštiju. Ovaj dar, simbol duboke zahvalnosti Eparhije raško-prizrenske za dugogodišnje prijateljstvo i pomoć, postao je svetionik duhovne zajednice i blagodarnosti između dva bratska naroda.
- Velika mi je čast i posebna radost da vam u ime našeg episkopa raško-prizrenskog Teodosija predam ovu svetinju – ikonu sa moštima - rekao je arhimandrit Andrej.
- Mi, kao narod Kosova i Metohije, mnogo smo patili i patimo, ali u svom stradanju nikada nećemo zaboraviti molitvenu i materijalnu podršku ruskog naroda i ruske Crkve, a posebno Sretenskog manastira kazao je arhimandrit Andrej, obraćajući se bratstvu Sretenjskog manastira.
Arhimandrit Andrej je podsetio prisutne na reči velikog srpskog pesnika Petra Petrovića Njegoša: "Umesto da pitate: "Kako se osećate?", treba da pitate: "Kako da vam pomognem?" Ove reči duboko odjekuju u srcima svih koji su svedoci dugogodišnje solidarnosti između SPC i RPC. Sretenski manastir je bio ključni podržavalac u obnovi Prizrenske Bogoslovije, što je inspirisalo ovaj znak zahvalnosti.
- Naša Crkva, naša eparhija, naš narod i posebno Prizrenska bogoslovija, mnogo su zahvalni i smatrali smo svojom odgovornošću, svojom dužnošću da vam damo nešto što smatramo najdragocenijim za nas u ovom trenutku. A to su, pre svega, naše molitve, jer se uvek molimo za RPC i za ruski narod, i mošti Svetog Petra Koriškog - rekao je arhimandrit Andrej.
Sretenski manastir, osnovan pre 627 godina, sada je postao čuvar ovog dragocenog dara, noseći u sebi ne samo ikonu i mošti, već i simbol večne povezanosti i duhovnog bratstva.
- Apsolutno sam siguran da je ovaj svetitelj jedan od najvećih svetitelja SPC i srpskog naroda, čije se poštovanje proširilo od srednjeg veka do danas, i moli se za ceo ruski narod i za vas - dodao je arhimandrit Andrej.
Ovaj svečani trenutak je zaključio rečima zahvalnosti:
- Veliko hvala ocu igumanu, Sretenskom manastiru i njegovoj svetosti patrijarhu Kirilu. Zaista se nadamo da ćete se i vi moliti Svetom Petru da pokaže svoja čuda u Rusiji i u vašoj Crkvi.
Ikona Svetog Petra Koriškog sa česticama njegovih moštiju sada u Moskvi služi kao svetionik vere i zajedništva, povezujući dva manastira, dva naroda i dve crkve u trajnom duhovnom jedinstvu.



Vernici i aktivisti zapalili su u moskovskoj svetinji simboličan broj sveća u znak sećanja na nerođene duše stradale kroz abortuse. Događaj je pokrenuo snažne emocije i još snažniji apel za zaštitu života.
Zajednička sednica Sinoda i Vrhovnog crkvenog saveta RPC istakla ključne izazove i prilike za delovanje Crkve u savremenom društvu.
U centralnoj sali „Manjež“ u Moskvi otvorена je jubileјna izložba koja kroz ikone, multimedijalne prikaze i istorijske dokumente ističe vekovnu tradiciјu dobrotvorstva, pozivaјući sve posetioce da istraže bogato kulturno i duhovno nasleđe pravoslavne Rusije.
Prema predanju, ova svetinja nalazila se u Feodorovskom manastiru grada Gorodca u Nižegorodskoj oblasti, kada ga je 1238. godine spalila vojska Batu-kana, a zatim se „javila“ drugi put, ovoga puta stanovnicima Kostrome.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o mestu crkve u životu naroda, iskušenjima kroz koja hrišćanin prolazi i primeru Svetih četrdeset mučenika sevastijskih.
Od Studenice do Žiče, a potom do Hrama Svetog Save, Prepodobna Anastasija Srpska okupila je narod koji sada pred njenim kivotom zastaje u molitvi.
Oštećeni su fasada, lim na zvoniku i bakarni oluk, dok policija utvrđuje okolnosti događaja i traga za počiniocem.
Obeležavanje godišnjice okupilo je predstavnike Srbije i Severne Makedonije, pripadnike Vojske Srbije i brojne Srbe, uz molitvu za 1.321 vojnika koji počivaju na bitoljskom vojničkom groblju.
Crkva ne odbacuje medicinu, ali ističe da lekovi samo umiruju telo, dok se duša leči ispovešću, liturgijom i menjanjem sebe.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Prema crkvenom predanju, u viđenju mu je najavljeno stradanje, a on je prihvatio iskušenje i ostao veran Hristu do poslednjeg trenutka.
Mnogi uz novac i kartice čuvaju lik Hrista, Bogorodice ili svetitelja, ne znajući da takav odnos prema svetinji može biti pogrešan.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o mestu crkve u životu naroda, iskušenjima kroz koja hrišćanin prolazi i primeru Svetih četrdeset mučenika sevastijskih.