Na dan kada se molitveno sećamo Svetih mučenika veličko-gornjepolimskih poglavar SPC služio je arhijerejsku liturgiju u Crkvi Svetih Kirika i Julite u Velici, koju su podigli potomci ovih postradalih ugodnika Božjih.
Danas, na osamdesetu godišnjicu velikog stradanja Srba u Velici podno Čakora, svetosavska vera i molitveno sećanje ponovo su okupili verne i dostojanstvene u Crkvi Svetih mučenika Kirika i Julite, koja se nalazi u Eparhiji budimljansko-nikšićkoj. Patrijarh srpski Porfirije služio je arhijerejsku liturgiju, predvodeći molitve i sećanja na nevino postradale Srbe, čije je mučeništvo utisnuto u temelje srpske istorije i identiteta.
Printscreen/TV Hram
Porta hrama Svetih Mučenika Kirika i Julite u Velici
Patrijarhu su sasluživali mitropoliti crnogorsko-primorski Joanikije, zahumsko-hercegovački i primorski Dimitrije, mileševski Atanasije, episkopi pakračko-slavonski Jovan, buenosajreski i južno-centralnoamerički i administrator Mitropolije zagrebačko-ljubljanske Kirilo, domaćin budimljansko-nikšićki Metodije, kao i mnogobrojno sveštenstvo i đakonstvo. Prisustvo visokih zvaničnika Republike Srbije i Republike Crne Gore, kao i mnogobrojnog vernog naroda, dodatno je osnažilo ovaj svečani trenutak, dok su pre početka liturgije položeni venci na spomenik postradalim Srbima tog područja.
Printscreen/TV Hram
Polaganje venaca mučenicima
Govoreći o svetim mučenicima koji su postradali u Velici, Patrijarh Porfirije je pozvao da se molimo za njih i uključimo ih u naše živote jer su večni i besmrtni. Tada se naš bol preobraća u snagu, a tuga u radost. Samo tada živimo i imamo punu odgovornost pred nama samima, pred nevino postradalim i budućim naraštajima. Isključivo time možemo razumeti žrtvu onih kojih svet ne beše dostojan, ali i sebe i drugoga i shvatiti zašto ljubav ka Bogu i bližnjem nema alternativu i zašto je ona izvor života kojem neće biti kraja.
Moleći se mučenicima svetim veličkim i gornjepolimskim da nam daju veru, snagu, međusobnu ljubav i razumevanje, da nam otvore oči da budemo jedno, jedno u veri, jedno u Hristu, rekao je patrijarh Porfirije u besedi i zaključio:
- Radujem se iznad svega što smo se ovde sabrali, što svaki put kad god dolazim u Crnu Goru, sa vašom ljubavlju, vašom snagom, verom odemo obnovljeni i osnaženi sa željom da se opet i opet vraćam ovde i zajedno se radujemo jedni drugima i njega, jednoga u trojici: Boga, Oca i Sina slavimo zajedno sa svetim mučenicima veličkim i svima iz roda našega, ovde sada i u vekove vekova, Amin.
Printscreen/TV Hram
Poglavar SPC sa arhijerejima
Ovaj dan molitvenog sećanja na Svete mučenike veličko-gornjepolimske podseća nas na 28. jul 1944. godine, kada je nacistička divizija Princ Eugen, na praznik Svetih mučenika Kirika i Julite, za samo dva sata u selima Velika i Ržanica zverski usmrtila 427 nejači - dece, žena, staraca i ostalog nenaoružanog stanovništva. Među njima, 171 dete i omladina do 20 godina stradalo je nevino, na pravdi Boga.
Sećanje na ove mučenike ovekovečeno je odlukom Svetog arhijerejskog sabora 24. maja 2017. godine, kada su pribrojani liku Svetih novomučenika srpskih. Među njima su i 28 dece umorene glađu u plavskom zatvoru 1941. godine. Ova odluka je trajni podsetnik na žrtve nacističkog terora, čije su patnje i stradanja duboko ukorenjeni u duhovnoj baštini našeg naroda.
Printscreen/TV Hram
Porta hrama Svetih Mučenika Kirika i Julite u Velici
Velika, kao najstradalnije selo u Gornjem Polimlju, postala je mesto sabornog pominjanja svih gornjepolimskih žrtava. Na dan Svetih mučenika Kirika i Julite, 28. jula, sećamo se i molitvama obeležavamo dan spomena Svetih novomučenika veličkih i gornjepolimskih.
Gradnja Crkve Svetih Kirika i Julite, započeta od strane potomaka postradalih, predstavlja trajan simbol vere i nade. Blaženopočivši Mitropolit Amfilohije osveštao je temelje crkve 28. jula 1994. godine, a crkvu su 28. jula 2001. godine osveštali blaženopočivši mitropolit Amfilohije i tadašnji episkop budimljansko-nikšićki Joanikije.
Printscreen/TV Hram
Ikona Svetih mučenika veličko-gornjepolimskih
Danas, kroz molitve i liturgiju, sećamo se mučeništva naših predaka, svedočeći o neugasivoj svetlosti vere koja nas vodi kroz vreme i iskušenja, uvek podsećajući na one koji su svoje živote položili za slobodu i veru.
Finansijska odluka o pomoći u obnovi manastira u Srpskom Kovinu otvorila je priču o veri, istorijskom pamćenju i odnosu države i Crkve severno od Dunava.
Jednostavno pripremljeno, a bogato aromama, ovaj praznični specijalitet spaja vekovne običaje, miris pečenog luka i maslinovo ulje na trpezama gde se slavi dolazak Božića.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Na praznik Usekovanja glave Svetog Jovana Krstitelja, patrijarh srpski uzeo je učešće u molitvi sa arhijerejima i vernicima, dok se završava velika obnova Velike crkve ovog istorijskog manastira.
Na odanije praznika Uspenja Presvete Bogorodice proslavljena je četvrta godišnjica od njegovog ustoličenja, a mitropolit je poručio da će temelj njegovog služenja ostati jevanđelska reč, bratsko pomirenje i posvećenost deci i omladini.
Na obeležavanju 150 godina Nevesinjske puške odzvanjale su reči o veri koja oslobađa, o ljubavi jačoj od smrti i jedinstvu naroda bez kog nema istinske slobode.
Finansijska odluka o pomoći u obnovi manastira u Srpskom Kovinu otvorila je priču o veri, istorijskom pamćenju i odnosu države i Crkve severno od Dunava.
U Jagodnjaku nadomak Osijeka, na praznik Svetog Nikolaja, obeleženo je 300 godina Nikolajevskog hrama, sabornosti i istrajanja Srba na prostoru današnje Hrvatske.
Pred stotinama mališana u Hramu Svetog Save, poglavar Srpske pravoslavne crkve je besedio o daru života, dugu ljubavi i veri koja se ne troši, već umnožava.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Kroz priču o pravedniku iz Sodome, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za 29. sredu po Duhovima pokazuje kako hrabrost i vera mogu odrediti sudbinu.
Pouka velikog duhovnika 20. veka otkriva šta stoji iza unutrašnjeg zamora, zašto pad nije kraj i kako se vodi borba koja ne uništava čoveka, već ga vraća na put trezvenosti i nade.