ONI ĆE SIGURNO IZGUBITI I SEBE I SVOJU PORODICU! Arhimandrit Vasilije ozbiljno opomenuo ovu vrstu ljudi
Milosrđe temelj hrišćanskog života.
Predstavnici ove drevne crkve prvi put su posetili ovaj deo Evrope, a poglavaru SPC su se zahvalili što je omogućio da se na Blagovesti prvi put u Srbiji održi bogosluženje za koptske vernike.
U duhu bratske hrišćanske ljubavi, patrijarh srpski Porfirije primio je u Patrijaršijskom dvoru u Beogradu visoku delegaciju Koptske pravoslavne (dohalkidonske) crkve iz Sjedinjenih Američkih Država, koju su predvodili mitropolit Južne Kalifornije i Havaja i episkop Los Anđelesa Serapion, zajedno sa vikarni episkopima Avramom i Kirilom. Ovaj susret nije bio samo protokolarni, već izraz dubokog međusobnog razumevanja i poštovanja između dveju Crkava, koje dele sličnu sudbinu kroz vekove.
Mitropolit Serapion se, u ime delegacije, zahvalio patrijarhu Porfiriju na srdačnom gostoprimstvu, naglasivši da je njihova poseta Srbiji prva poseta ovom delu sveta uopšte. U svom obraćanju, mitropolit je istakao kako su gosti tokom boravka posetili veličanstvene svetinje srpskog naroda – Hram Svetog Save na Vračaru, Sabornu crkvu Svetog arhangela Mihaila, kao i Muzej Srpske pravoslavne crkve. Utisci o srpskoj Crkvi, njenom duhovnom bogatstvu i narodu koji, poput Kopta, svedoči veru kroz stradanje, ostavili su na njih dubok utisak.
U svedočenju patrijarha Porfirija mogla se osetiti iskrena briga i razumevanje za patnje kroz koje prolaze i koptski hrišćani, koji, poput pravoslavnih Srba, hrabro nose svoj krst na putu spasenja. Njegove reči, osvetljene duhovnim uvidom i mudrošću, bile su podsetnik na Hristovu poruku o krstu:
- Ma koliko da je teško nositi krst, nemoguće je bez krsta razumeti poruku Hristovu - rekao je patrijarh Porfirije, osvrnuvši se na značaj prisustva Koptske crkve u zapadnom svetu.
U vremenu materijalizma i otuđenja, koptski hrišćani pružaju priliku mnogima da se upoznaju sa drevnom duhovnošću, čije korene nose iz Egipta, jedne od kolevki hrišćanstva.
Sastanku su prisustvovali i mitropolit zvorničko-tuzlanski Fotije, kao i protojerej Đorđe Stojisavljević, šef kabineta patrijarha srpskog.
Jedan od najznačajnijih trenutaka ovog susreta bio je onaj kada se mitropolit Serapion zahvalio patrijarhu Porfiriju što je omogućio da se na Blagovesti, prvi put u Srbiji, u Patrijaršijskoj kapeli Svetog Simeona Mirotočivog, održi bogosluženje za vernike drevne Koptske crkve. Ovaj čin osvetljava put duhovnog jedinstva i hrišćanskog zajedništva, koje nadilazi geografske granice.
Na kraju srdačnog sastanka razmenjeni su prigodni darovi, čime je ova poseta dodatno osnažila veze između Srpske i Koptske pravoslavne crkve, dveju zajednica koje, uprkos daljinama, ostaju povezane duhovnom snagom i ljubavlju u Hristu.


Jedan apel poglavara Srpske pravoslavne crkve pretvara molitvu u konkretno delo: krv koja se daruje u beogradskim hramovima postaje nada za nečiji novi početak.
U poprazništvo Savindana, u Hramu Svetog Save patrijarh srpski Porfirije dočekao je očinskom rečju đake, pretvarajući svečanost u živi čas vere, istine i odgovornosti koji nadilazi praznični protokol.
Govoreći o prvom arhiepiskopu srpskom kao mirotvorcu i duhovnom orijentiru, poglavar SPC podsetio je da se mir ne stvara dekretima, već u čoveku, i da se vera ne čuva u rečima, nego u životu.
U kripti zavetnog hrama vernici, prosvetitelji i akademici okupili su se da poslušaju reči patrijarha Porfirija o neiscrpnoj mudrosti prvog srpskog arhiepiskopa, njegovom prosvetiteljstvu i značaju za savremeni život i vrednosti zajednice.
Vikarni episkop Stefan služio liturgiju, dok je jerej Miroslav Vasić u besedi podsetio da vera znači prepoznati Hrista u svakom gladnom, bolesnom i usamljenom, i živeti ljubav svakodnevno.
U selu Ljubižda, nakon gotovo tri decenije tišine, raseljeni meštani su se ponovo sabrali oko svog hrama, pretvarajući bogosluženje u snažnu poruku opstanka Srba na Kosovu i Metohiji.
Nakon niza tvrdnji o"„selidbi" i navodnoj nelegalnoj izgradnji, Eparhija raško-prizrenska prvi put sistematski iznosi odluke Sabora, zakonske dozvole i stručna mišljenja, odbacujući optužbe koje su uzburkale javnost.
Nakon liturgije koju je služio mitropolit šumadijski Jovan, sveštenici iz tri namesništva i profesori Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta otvorili su razgovor o izazovima crkvenog života koji se ne vide sa ambona.
Isceljivao je bolesti i izgonio zle duhove.
U selu Vasta crkva iz 12. veka odoleva vremenu i ljudskim rukama, dok njeni listovi i grane stvaraju neponovljiv spoj vere, prirode i istorije.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Bez znanja bratstva prepisani groblje i temelji crkve, dok se zemljište nadomak manastira prodaje za izgradnju hotela i motela.
Vikarni episkop Stefan služio liturgiju, dok je jerej Miroslav Vasić u besedi podsetio da vera znači prepoznati Hrista u svakom gladnom, bolesnom i usamljenom, i živeti ljubav svakodnevno.
Jednostavno, sočno i izdašno jelo koje se nekada pripremalo u danima kada crkva ne propisuje post, a danas može da postane omiljeni ručak svakog dana.
Sretenje većina prepoznaje po datumu, a retko po njegovoj suštini: susret koji je u tišini jerusalimskog hrama promenio način na koji hrišćanstvo razume Boga, čoveka i spasenje.