SALATA KOJA ODMAH OSVEŽAVA PRAZNIČNI STO: Jednostavna, dekorativna, hranljiva i spremna za manje od 2 minuta
Od ljubičastog kupusa do bebi spanaća: recept koji traje manje od 2 minuta pripreme i idealan je za praznični ili posni obrok.
Predstavnici ove drevne crkve prvi put su posetili ovaj deo Evrope, a poglavaru SPC su se zahvalili što je omogućio da se na Blagovesti prvi put u Srbiji održi bogosluženje za koptske vernike.
U duhu bratske hrišćanske ljubavi, patrijarh srpski Porfirije primio je u Patrijaršijskom dvoru u Beogradu visoku delegaciju Koptske pravoslavne (dohalkidonske) crkve iz Sjedinjenih Američkih Država, koju su predvodili mitropolit Južne Kalifornije i Havaja i episkop Los Anđelesa Serapion, zajedno sa vikarni episkopima Avramom i Kirilom. Ovaj susret nije bio samo protokolarni, već izraz dubokog međusobnog razumevanja i poštovanja između dveju Crkava, koje dele sličnu sudbinu kroz vekove.
Mitropolit Serapion se, u ime delegacije, zahvalio patrijarhu Porfiriju na srdačnom gostoprimstvu, naglasivši da je njihova poseta Srbiji prva poseta ovom delu sveta uopšte. U svom obraćanju, mitropolit je istakao kako su gosti tokom boravka posetili veličanstvene svetinje srpskog naroda – Hram Svetog Save na Vračaru, Sabornu crkvu Svetog arhangela Mihaila, kao i Muzej Srpske pravoslavne crkve. Utisci o srpskoj Crkvi, njenom duhovnom bogatstvu i narodu koji, poput Kopta, svedoči veru kroz stradanje, ostavili su na njih dubok utisak.
U svedočenju patrijarha Porfirija mogla se osetiti iskrena briga i razumevanje za patnje kroz koje prolaze i koptski hrišćani, koji, poput pravoslavnih Srba, hrabro nose svoj krst na putu spasenja. Njegove reči, osvetljene duhovnim uvidom i mudrošću, bile su podsetnik na Hristovu poruku o krstu:
- Ma koliko da je teško nositi krst, nemoguće je bez krsta razumeti poruku Hristovu - rekao je patrijarh Porfirije, osvrnuvši se na značaj prisustva Koptske crkve u zapadnom svetu.
U vremenu materijalizma i otuđenja, koptski hrišćani pružaju priliku mnogima da se upoznaju sa drevnom duhovnošću, čije korene nose iz Egipta, jedne od kolevki hrišćanstva.
Sastanku su prisustvovali i mitropolit zvorničko-tuzlanski Fotije, kao i protojerej Đorđe Stojisavljević, šef kabineta patrijarha srpskog.
Jedan od najznačajnijih trenutaka ovog susreta bio je onaj kada se mitropolit Serapion zahvalio patrijarhu Porfiriju što je omogućio da se na Blagovesti, prvi put u Srbiji, u Patrijaršijskoj kapeli Svetog Simeona Mirotočivog, održi bogosluženje za vernike drevne Koptske crkve. Ovaj čin osvetljava put duhovnog jedinstva i hrišćanskog zajedništva, koje nadilazi geografske granice.
Na kraju srdačnog sastanka razmenjeni su prigodni darovi, čime je ova poseta dodatno osnažila veze između Srpske i Koptske pravoslavne crkve, dveju zajednica koje, uprkos daljinama, ostaju povezane duhovnom snagom i ljubavlju u Hristu.


Pred stotinama mališana u Hramu Svetog Save, poglavar Srpske pravoslavne crkve je besedio o daru života, dugu ljubavi i veri koja se ne troši, već umnožava.
U zavetnom hramu srpskog naroda patrijarh je mladima govorio o Svetom Savi kao meri života, o identitetu koji se gradi bez straha i o ljubavi kao snazi koja čuva posebnost, ali otvara prostor za susret i zajedništvo.
U prvu nedelju Božićnog posta, Hram Svetog Save bio je ispunjen vernicima koji su se kroz liturgiju i besedu poglavara Srpske pravoslavne crkve podsetili na najveću hrišćansku vrlinu.
Tumačeći priču o bogatašu i Lazaru, poglavar Srpske pravoslavne crkve istakao da Gospod nije socijalni reformator, već Bog ljubavi koji svakom daje ono što mu je potrebno za spasenje.
Poštanska marka na kojoj je ikona Prvog vaseljenskog sabora u Nikeji, kao most između istorije, umetnosti i savremenog života.
Beseda mitropolita šumadijskog u Ralji otvorila je pitanja bez lakih odgovora: gde počinje prava ljubav, zašto bez Boga nema istinskog odnosa među ljudima i kako se vera proverava tek onda kada naiđe na greh drugoga.
Episkop valjevski upozorio je da i blagoslovene životne stvari mogu postati prepreka ako potisnu Boga, te podsetio da se smisao rada, braka i svakodnevice otkriva tek kada su postavljeni u pravu hijerarhiju vrednosti.
Od prizrenske Bogoslovije do parohija niškog kraja, život sveštenika Srboljuba Kaplarevića bio je posvećen ljudima, a ne javnosti; njegov odlazak otvorio je sećanja na službu koja se merila poverenjem, a ne rečima.
Iza drvenih zidova Lazarice kod Prolom banje kriju se čudni simboli i predanja koja i danas intrigiraju verni narod, ali i sve putnike namernike.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Za 31. decembar, izabrani stihovi iz sure El Ikhlas u knjizi „Kuran – 365 odabranih ajeta“ podsećaju na Božju jedinstvenost i savršenstvo.
Proterivanje otvara neprijatno pitanje dvostrukih aršina, selektivne tolerancije i toga kome je dozvoljeno da peva, a kome ne — čak i na praznik koji bi trebalo da nosi poruku mira i praštanja.
Sveti oci nas podsećaju da nema istinske vere bez dela, niti prave ljubavi bez žrtve.