ISPRED KUĆE POKOJNIKA IZNENADA OSVANULO ČAK 30 VREDNIH IKONA KOJE JOŠ ČEKAJU PRAVDU: Petar ostavio komšiji 500.000 evra, misteriozno umro, a onda su počele neverovatne stvari da se dešavaju
Uz tvrdnje o lažnom testamentu i neobjašnjenim okolnostima smrti, porodica Gajić veruje da će sud doneti odluku u korist ćerke jedinice. Velika imovina i vredne ikone, za koje je Petar Gajić želeo da budu darovane crkvi, i dalje čekaju pravdu.
Prošle godine, ispred kuće pokojnog Petra Gajića, koji je preminuo 2020. godine u Čađavici, pronađeno je više od 30 vrednih ikona, zajedno sa ordenima i zahvalnicama koje je Gajić dobio tokom života. Ove dragocenosti dodatno su zakomplikovale pravnu borbu oko nasledstva njegove imovine, čija vrednost prema procenama prelazi milion konvertibilnih maraka.
Priča je počela 2020. godine kada je Gajić preminuo, a njegov dvadesetdvogodišnji komšija tvrdio da mu je testamentom ostavio imetak u vrednosti od pola miliona evra. Međutim, porodica Gajić je izrazila sumnju u ovu tvrdnju, navodeći da su okolnosti njegove smrti bile vrlo nejasne. Prema njihovim iskazima, krevet pokojnika bio je zapaljen, a telo prebačeno u mrtvačnicu bez obaveštenja porodice, koja nije imala pristup sanduku sve do dana sahrane.
Advokat Duško Tomić, koji zastupa porodicu, naglasio je da će ikone biti poklonjene Srpskoj pravoslavnoj crkvi, u skladu sa željom pokojnog, nakon što se završi sudski postupak. Tomić je takođe ukazao da je testament, prema kojem je Gajić imanje ostavio komšiji, osporen od strane njegove ćerke, prenosi BN TV. Ona tvrdi da je dokument falsifikovan, a okolnosti njegove izrade izazivaju ozbiljne sumnje. Testament je, naime, potpisan samo sedam dana pre Gajićeve smrti, dok je on, operisan od raka grla i nesposoban za govor, navodno izgovorio saglasnost sa sadržajem dokumenta.
Republika
Sahrana, Ilustracija
Dodatno, istraga je pokazala da testament nije sačinjen u advokatskoj kancelariji, kao što je navedeno, već u kancelariji notarke, što daje osnovu za njegovu osporavanju.
Porodica Gajić takođe ukazuje na tešku životnu situaciju Gajićeve ćerke, koja već 13 godina boravi u neuropsihijatrijskoj bolnici, a njen otac je, prema njenim rečima, želeo da joj obezbedi budućnost. Na crkvenoj ogradi, na zlatnoj pločici, upisano je i njeno ime, što advokat Tomić smatra dokazom da je bila deo njegovog plana.
Porodica traži ekshumaciju posmrtnih ostataka i ponovnu obdukciju, jer smatraju da Gajić nije preminuo od raka grla, kako piše u zvaničnoj dokumentaciji. Svedoci navode da je njegovo telo pronađeno u kući, nago i u sumnjivim okolnostima, dok je kovčeg zatvoren bez prisustva mrtvozornika.
Uz tvrdnje o lažnom testamentu i neobjašnjenim okolnostima smrti, porodica Gajić veruje da će sud doneti odluku u korist ćerke jedinice. Velika imovina i vredne ikone, za koje je Petar Gajić želeo da budu darovane crkvi, i dalje čekaju pravdu.
Pomoćnik direktora Kancelarije za KiM, Miloš Terzić, naglasio je da Pećka patrijaršija predstavlja centar srpske duhovnosti već skoro 800 godina, uz obećanje da će se nastaviti borba za očuvanje srpskih vrednosti na tom prostoru.
Episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički Kirilo posetio je Gvatemalu, gde su monasi primili sveštenički čin, a zajednice različitih naroda pronašle duhovno utočište pod okriljem pravoslavne crkve.
Pimen Veliki podvizavao se u 5. veku i svojim životom ostao upamćen kao primer monaha koji je sve podredio molitvi, poslušanju, radu i unutrašnjem miru.
U besedi za utorak 15. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički povezuje Isaijino viđenje Hristovog stradanja sa tajnom Božjeg sveznanja i onim što Bog vidi u dubini ljudskog srca.
Pimen Veliki podvizavao se u 5. veku i svojim životom ostao upamćen kao primer monaha koji je sve podredio molitvi, poslušanju, radu i unutrašnjem miru.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete mučenike Adrijana i Nataliju po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Rođenje Presvete Bogorodice. Katolička crkva obeležava Rođenje Blažene Djevice Marije, dok Jevreji i muslimani nemaju veliki praznik.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.