Po večernjem bogosluženju, mitropolit Joanikije je zamonašio iskušenika i poželeo mu sreću na njegovom monaškom putovanju.
U navečerje praznika Vavedenja Presvete Bogorodice mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije, služio je praznično večernje bogosluženje u hramu Svete Trojice u Donjem manastiru Ostrog, uz sasluženje ostroškog igumana arhimandrita Sergija i bratije ove svete porodice. Po večernjem bogosluženju, mitropolit Joanikije je zamonašio iskušenika davši mu monaško ime Venijamin po Prepodobnom Venijaminu Pečerskom.
- Proslavljamo večeras navečerje velikog praznika uvođenja u hram Presvete Deve Bogorodice. Duga je to priča, duga istorija puna lepih sećanja na rođenje i na detinjstvo Presvete Bogorodice, na njene blažene roditelje i na to davno vreme.
Međutim, ono što je najvažnije, po promislu Božijem, Presveta Deva Bogorodica privedena je kao mala devojčica, govori se da je imala svega tri godine, da služi hramu Gospodnjem u Jerusalimu. I Bog je učinio, koji ju je od njenoga začeća osenio svojom blagodaću, da ona uzrasta u vrlinama, veri, čistoti, pobožnosti i da celo svoje biće, učini hramom Božijim - besedio je mitropolit.
Митрополија црногорско-приморска
Mitropolit Joanikije besedio pred prisutnima.
Presveta Deva je postala hram Božji, hram slave Božije, kako je naglasio, pre nego što je Gospod sišao sa neba i po blagovesti Svetoga arhangela Gavrila nastanio se u njezinoj prečistoj utrobi. Kada je Bogorodica čula arhanđelsku blagovest da će roditi sina, a pošto je bila rešila da živi u devstvenosti, pobožnosti i služenju Bogu, pitala je kao ljudsko biće, sa nedostacima ljudske prirode, kako će to biti kada ona ne zna za muža.
Sveti arhangel Gavrilo nije objašnjavao kako će to biti, jer je i za njega bila tajna na koji će način Gospod sići sa neba i nastaniti se u njezinoj devičanskoj utrobi, već je rekao samo ono što mu je bilo rečeno da kaže Duh Sveti sići će na tebe i sila Svevišnjega osenićete i začećeš i rodićeš sina i nadenućeš mu Isus.
- Draga braćo i sestre, veliki Božji promisao o spasenju roda ljudskoga izvršen je preko Presvete Deve Bogorodice, koja je u svoju devičansku utrobu primila spasitelja sveta. Zato je proslavljamo i slavimo kao uzvišeniju od Anđela i Arhangela, časniju od Heruvima i uzvišeniju od Serafima, od nebeskih sila. Pevamo da je njena utroba postala šira od nebesa zato što se onaj koji je na nebesima i koga nebesa, ni nebesa nad nebesima ne mogu obuhvatiti, radi nas ljudi, radi našega spasenja umanjio, smirio, smanjio sebe, ostajući Bog i ne gubeći ništa od svoje slave.
Ali ljubav je takva, ona se umanjuje, ona prima poniženje da bi učinila dobro bližnjima - kazao je Arhiepiskop cetinjski i dodao da je to tajna nad tajnama kako se Bog tvorac neba i zemlje, koga nebesa obuhvatiti ne mogu, nastanio u utrobi Prečiste Deve.
Po njegovim riječima tajnu ljubavi Božije, kao i tajnu duhovnoga života, nemoguće je izraziti, jer je tajna duhovnoga života preduboka i prevelika i to je nepresušni izvor žive vode na kojem se napajamo samo ako hoćemo da se udubljujemo u tu tajnu.
Митрополија црногорско-приморска
Čin monašenja
Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije je novom monahu Venijaminu poželio da ide putem Svetih apostola i Svetih otaca:
- Naš dosadašnji poslušnik Vlado, a od sada monah Venijamin, primio je zalog monaškoga, anđelskoga čina. Postao novi služitelj svete Crkve Božije i hrama Božijega, doma Božijega, zavetovao se Bogu i Presvetoj Bogorodici i Svetom Vasiliju sa ovim časnim obećanjem i sa ovim prvim koracima na putu spasenja.
Neka da Bog da novi monah, trudeći se u slavu Božiju, ne posustane, nego uz pomoć Božije blagodati, koja će ga sigurno krepiti ako bude veran i istrajan na ovome svetome putu, da ide putem Svetih apostola i Svetih otaca i neka ga Gospod krepi, snaži, raduje i obnavlja njegove sile i umnožava njegove darove u sve dane života njegovoga i da ga udostoji večnoga svojega Carstva sa svima svetima - zaključio je mitropolit Joanijije.
Po svedočenjima vernog naroda, za svetinju u Crnoj Gori vezuje se nebrojano isceljenja i čuda, a spas pronalaze pronalaze i vernici drugih religija, koji iskreno pristupaju moštima Svetog Vasilija Ostroškog.
Pesma mlade Jovane Tešić, posvećena Svetoj Anastasiji, ne samo da slavi pravoslavnu veru i svetitelje, već i podseća mlade na važnost uzvišenih vrednosti i duhovnog života.
Brojna su čuda, koja su se dogodila u manastiru Ostrog, a jedno od njih svojevremeno je prepričao monah Joil, dugogodišnji čuvar kivota Svetog Vasilija Ostroškog.
Prepodobni Porfirije Kavsokalivit kanonizovan 2013. godine, ceo svoj ovozemaljski život posvetio je molitvi, skromnosti i čudesnim iscelenjima, a njegova duhovna mudrost i danas inspiriše vernike širom pravoslavnog sveta.
Sveti vladika Nikolaj Velimirović zabeležio je priču o ruskom izbeglici koji je u Beogradu postao monah i kasnije episkop, a čije se mošti danas čuvaju u beogradskom Sabornom hramu.
U besedi za četvrtak 5. sedmice po Duhovima veliki srpski svetitelj objašnjava zbog čega osveta nikada ne donosi pobedu i kako se čuva mir čak i kada nas drugi povrede.
Probajte supu od pečuraka sa heljdinom kašom, recept iz „Pravoslavnog posnog kuvara“, pročitajte Molitvene uzdahe Gospodu Isusu Hristu i duhovno se nadahnite uz pouku Svetog Vasilija Velikog.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Od siromašnog dečaka iz Hercegovine do ostroškog čudotvorca čije mošti posećuju pravoslavci, katolici i muslimani — život Svetog Vasilija Ostroškog ostao je simbol istrajnosti, vere i nade u najtežim vremenima.
Praznik jednog od najpoštovanijih pravoslavnih svetitelja biće obeležen uz praznično bdenije, arhijerejsku liturgiju i dolazak hodočasnika koji peške prelaze stotine kilometara tražeći mir, utehu i duhovno ukrepljenje.
Svečana liturgija, hiljade vernika i snažna beseda pred ćivotom Svetog Vasilija Ostroškog obeležili praznik, uz poruku o veri koja podiže čoveka i onda kada pomisli da više nema snage.
Protojerej Dejan Krstić razgovarao je sa štićenicima i vaspitačima o Kosovskoj etici, savesti i pokajanju, podsećajući da čovek nije određen samo svojim padovima, već i odlukama koje donosi posle njih.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, protojerej-stavrofor dr Velibor Džomić, pozivajući se na dokumenta iz 2012. godine, tvrdi da Temeljni ugovor nije odstupio od stava blaženopočivšeg mitropolita crnogorsko-primorskog.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je da snaga naroda počiva na očuvanju vere i identiteta, podsećajući da Vidovdan i Sveti knez Lazar svedoče o izboru večnih vrednosti koje su kroz vekove čuvale dostojanstvo i slobodu.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Vekovima ljudi odlaze na posebna mesta tražeći utehu, zdravlje i pomoć, ali Crkva jasno govori šta osvećena voda zaista jeste, zašto joj vernici prilaze sa poštovanjem i gde se nalazi granica između vere i praznoverja.
Svetogorski podvižnici i tokom najtoplijih dana biraju jednostavnu hranu iz prirode, a njihov vekovni način ishrane zasniva se na meri, postu i zahvalnosti za Božje darove.