Po večernjem bogosluženju, mitropolit Joanikije je zamonašio iskušenika i poželeo mu sreću na njegovom monaškom putovanju.
U navečerje praznika Vavedenja Presvete Bogorodice mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije, služio je praznično večernje bogosluženje u hramu Svete Trojice u Donjem manastiru Ostrog, uz sasluženje ostroškog igumana arhimandrita Sergija i bratije ove svete porodice. Po večernjem bogosluženju, mitropolit Joanikije je zamonašio iskušenika davši mu monaško ime Venijamin po Prepodobnom Venijaminu Pečerskom.
- Proslavljamo večeras navečerje velikog praznika uvođenja u hram Presvete Deve Bogorodice. Duga je to priča, duga istorija puna lepih sećanja na rođenje i na detinjstvo Presvete Bogorodice, na njene blažene roditelje i na to davno vreme.
Međutim, ono što je najvažnije, po promislu Božijem, Presveta Deva Bogorodica privedena je kao mala devojčica, govori se da je imala svega tri godine, da služi hramu Gospodnjem u Jerusalimu. I Bog je učinio, koji ju je od njenoga začeća osenio svojom blagodaću, da ona uzrasta u vrlinama, veri, čistoti, pobožnosti i da celo svoje biće, učini hramom Božijim - besedio je mitropolit.
Митрополија црногорско-приморска
Mitropolit Joanikije besedio pred prisutnima.
Presveta Deva je postala hram Božji, hram slave Božije, kako je naglasio, pre nego što je Gospod sišao sa neba i po blagovesti Svetoga arhangela Gavrila nastanio se u njezinoj prečistoj utrobi. Kada je Bogorodica čula arhanđelsku blagovest da će roditi sina, a pošto je bila rešila da živi u devstvenosti, pobožnosti i služenju Bogu, pitala je kao ljudsko biće, sa nedostacima ljudske prirode, kako će to biti kada ona ne zna za muža.
Sveti arhangel Gavrilo nije objašnjavao kako će to biti, jer je i za njega bila tajna na koji će način Gospod sići sa neba i nastaniti se u njezinoj devičanskoj utrobi, već je rekao samo ono što mu je bilo rečeno da kaže Duh Sveti sići će na tebe i sila Svevišnjega osenićete i začećeš i rodićeš sina i nadenućeš mu Isus.
- Draga braćo i sestre, veliki Božji promisao o spasenju roda ljudskoga izvršen je preko Presvete Deve Bogorodice, koja je u svoju devičansku utrobu primila spasitelja sveta. Zato je proslavljamo i slavimo kao uzvišeniju od Anđela i Arhangela, časniju od Heruvima i uzvišeniju od Serafima, od nebeskih sila. Pevamo da je njena utroba postala šira od nebesa zato što se onaj koji je na nebesima i koga nebesa, ni nebesa nad nebesima ne mogu obuhvatiti, radi nas ljudi, radi našega spasenja umanjio, smirio, smanjio sebe, ostajući Bog i ne gubeći ništa od svoje slave.
Ali ljubav je takva, ona se umanjuje, ona prima poniženje da bi učinila dobro bližnjima - kazao je Arhiepiskop cetinjski i dodao da je to tajna nad tajnama kako se Bog tvorac neba i zemlje, koga nebesa obuhvatiti ne mogu, nastanio u utrobi Prečiste Deve.
Po njegovim riječima tajnu ljubavi Božije, kao i tajnu duhovnoga života, nemoguće je izraziti, jer je tajna duhovnoga života preduboka i prevelika i to je nepresušni izvor žive vode na kojem se napajamo samo ako hoćemo da se udubljujemo u tu tajnu.
Митрополија црногорско-приморска
Čin monašenja
Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije je novom monahu Venijaminu poželio da ide putem Svetih apostola i Svetih otaca:
- Naš dosadašnji poslušnik Vlado, a od sada monah Venijamin, primio je zalog monaškoga, anđelskoga čina. Postao novi služitelj svete Crkve Božije i hrama Božijega, doma Božijega, zavetovao se Bogu i Presvetoj Bogorodici i Svetom Vasiliju sa ovim časnim obećanjem i sa ovim prvim koracima na putu spasenja.
Neka da Bog da novi monah, trudeći se u slavu Božiju, ne posustane, nego uz pomoć Božije blagodati, koja će ga sigurno krepiti ako bude veran i istrajan na ovome svetome putu, da ide putem Svetih apostola i Svetih otaca i neka ga Gospod krepi, snaži, raduje i obnavlja njegove sile i umnožava njegove darove u sve dane života njegovoga i da ga udostoji večnoga svojega Carstva sa svima svetima - zaključio je mitropolit Joanijije.
Po svedočenjima vernog naroda, za svetinju u Crnoj Gori vezuje se nebrojano isceljenja i čuda, a spas pronalaze pronalaze i vernici drugih religija, koji iskreno pristupaju moštima Svetog Vasilija Ostroškog.
Pesma mlade Jovane Tešić, posvećena Svetoj Anastasiji, ne samo da slavi pravoslavnu veru i svetitelje, već i podseća mlade na važnost uzvišenih vrednosti i duhovnog života.
Brojna su čuda, koja su se dogodila u manastiru Ostrog, a jedno od njih svojevremeno je prepričao monah Joil, dugogodišnji čuvar kivota Svetog Vasilija Ostroškog.
Prepodobni Porfirije Kavsokalivit kanonizovan 2013. godine, ceo svoj ovozemaljski život posvetio je molitvi, skromnosti i čudesnim iscelenjima, a njegova duhovna mudrost i danas inspiriše vernike širom pravoslavnog sveta.
Razgovor u Novom Sadu obuhvatio je i pitanje vrednosti koje mladi usvajaju tokom školovanja, kao i budućnost visokoškolske ustanove koja bi nosila ime prvog srpskog arhiepiskopa.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
U besedi za 18. sedmicu po Duhovima, svetitelj podseća na Hristove reči „Ja sam vaskrsenje i život“ i govori o razlici između nade u buduće vaskrsenje tela i potrebe da se unutrašnji život probudi još ovde, dok za to imamo vremena.
Plamen se širi planinskim područjem u blizini jedne od najvećih pravoslavnih svetinja na Balkanu, dok se sa posebnom pažnjom prati situacija oko manastirskog kompleksa i dalje širenje požara.
Planirana solarna elektrana u okolini manastirskog kompleksa izazvala je zabrinutost zbog mogućeg narušavanja prirodnog ambijenta i duhovnog značaja prostora koji vekovima privlači hodočasnike.
Iskušenik Miloš primio je monaško ime Ilija, a mitropolit crnogorsko-primorski u besedi je govorio o Svetom proroku, lažnim prorocima današnjice i pouci koju svaki hrišćanin može da pronađe u njegovom životu.
Iako se projekat ne nalazi na manastirskom zemljištu, planirani kompleks otvorio je pitanje očuvanja ambijenta, pogleda i duhovnog doživljaja puta ka mestu gde počivaju mošti Svetog Vasilija Ostroškog.
Razgovor u Novom Sadu obuhvatio je i pitanje vrednosti koje mladi usvajaju tokom školovanja, kao i budućnost visokoškolske ustanove koja bi nosila ime prvog srpskog arhiepiskopa.
U istraživanju je razmatrano kako se teško iskustvo povezuje sa čovekovim padom, podvigom i borbom sa strastima, ali i kako kroz život u Hristu može postati deo puta ka duhovnom očišćenju i zajednici sa Bogom.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Da li je dovoljno da čoveku bude žao zbog učinjenog ili se od njega traži mnogo dublja promena? Svetogorski starac ukazuje gde počinje istinsko preobraženje i čemu ono vodi.