U prepunoj sali, predavanje oca Rafaila na temu „Da svi jedno budu“ donelo je snažnu poruku Hristove ljubavi i zajedništva. Poglavar SPC istakao je značaj vraćanja veri i upozorio na zloupotrebu reči Jevanđelja, dok su studenti dobili dragocene poklone za duhovno uzdizanje.
U susret predstojećem Božiću, Dom kulture Studentski grad u Beogradu postao je mesto jedinstvenog duhovnog sabranja. Predavanje oca Rafaila, igumana manastira Podmaina, na temu „Da svi jedno budu“ okupilo je mnoštvo studenata i ljubitelja duhovne reči. Veče je započelo zajedničkom molitvom, koja je dodatno osnažila osećaj zajedništva i molitvenog mira, a završilo se blagoslovom patrijarha srpskog Porfirija.
Otac Rafailo je nadahnuto govorio o izazovima današnjeg vremena, ukazujući na probleme egoizma, nezadovoljstva i nedostatka unutrašnjeg mira.
SPC
Veliko interesovanje vladalo je za ovo duhovno predavanje u Studentskom gradu
- Pravog mira neće biti i ne može biti dok ne proslavimo Gospoda na nebesima. Slava na visini Bogu i na zemlji mir, među ljudima dobra volja - rekao je otac Rafailo, nazivajući ove reči Jevanđelja „programskom himnom spasenja“. Njegova izlaganja, protkana ličnim iskustvima iz monaškog života, duboko su dirnula prisutne.
Vrhunac večeri bilo je obraćanje patrijarha Porfirija, koji je izrazio zahvalnost ocu Rafailu na njegovom duhovnom slovu.
- Braćo i sestre, hteo sam u ime nas svih sabranih da se zahvalim ocu Rafailu na duhovnom slovu, na crkvenom slovu. To je veoma važno zato što, kako je provejavalo i iz onoga što je otac Rafailo govorio, mnogi govorimo.
Mnogi imamo utisak i mislimo da govorimo reč jevanđeljsku, a zapravo neretko govorimo svoju reč, iznosimo svoje stavove koristeći reči Jevanđelja, koristeći reč samog živog Boga kao sredstvo, kao oruđe, za prenošenje onoga što bismo mi hteli da kažemo - naglasio je patrijarh Porfirije.
SPC
Patrijarh je takođe podvukao suštinsku poruku predavanja:
- Otac Rafailo je govorio reč Jevanđelja, pre svega neprestano insistirajući na tome da je centar našeg života Hristos i da, jednom reči, kada se u podvigu trudimo da živimo u skladu sa Hristovom reči, onda On, postajući naš centar i dolazeći na prvo mesto u našem životu, sve ostalo postavlja na svoje mesto.
Njegova Svetost je ukazao i na pogrešno tumačenje Hristove reči, upozoravajući na opasnosti zloupotrebe jevanđeljskih poruka:
- Rečeno mi je da je neko komentarisao moju reč ili sliku Svetog Save koji miri braću. Koristeći tu sliku, ja sam se trudio da govorim reč Hristovu, pozivajući sve upravo na smirenje, na, kroz Hrista, spoznaju istine da smo međusobno braća! A taj neko je rekao: „Oni nisu naša braća!“
To onda samo znači da taj ne govori reč Hristovu, reč Jevanđelja. Zapravo, on je izvan Crkve, jer je izvan Hristove reči, a koristi reč Hristovu i koristi Crkvu da bi sprovodio svoju ideju i ideologiju, koja je u krajnjoj liniji individualistička, pojedinačna, sebična - besedio je patrijarh.
SPC
Patrijarh Porfirije i jeromonah Rafailo
U zaključku svog obraćanja, patrijarh Porfirije je uputio reči blagoslova:
- Hvala i neka Gospod blagoslovi! Neka da mir Vama, ali i svima nama, da u miru i u radosti dočekamo praznik Božića koji nam donosi sve ono o čemu je otac Rafailo govorio.
Veče je završeno zahvalnicom organizatorima ciklusa duhovnih predavanja, na čelu sa jerejem Darkom Nikolićem, starešinom paraklisa Svetog Jovana Zlatoustog. Studenti su dobili na poklon knjige „Bog koji jeste“ protojereja Sergeja Baranova i „Iznad Istoka i Zapada“ Svetog vladike Nikolaja, kao trajni podsetnik na ovo izuzetno veče prožeto duhovnom mudrošću i ljubavlju.
Sveti Oci nas uče da Sveta tajna pričešća nije samo čin, već najdublji susret sa Bogom. Ko su oni koji ne mogu da pristupe putiru i zašto bi vernici trebalo češće da se sjedinjuju sa Telom i Krvlju Hristovom?
Posle svete liturgije u obnovljenom hramu Preobraženja Gospodnjeg, poglavar SPC je u svojoj besedi govorio o čudesnoj priči o Milostivom Samarjaninu i pozvao sve vernike na preispitivanje sopstvene spremnosti da budu bližnji onima u nevolji.
Duhovni hod prema Vitlejemu, mitropolit zvorničko-tuzlanski pretočio je u stihove, a njegov glas, u pratnji harmoničnih tonova hora „Luka i Kleopa“, poziva na praštanje, duhovnu radost i ljubav, ispunjavajući svako srce toplinom božićne noći.
Zapadne crkve širom sveta danas proslavljaju Božić, praznik rođenja Isusa Hrista u Vitlejemu, gde su se vekovima hiljade vernika i hodočasnika okupljale ispred drevne crkve Hristovog rođenja.
U katoličkoj tradiciji 31. decembar nosi više od odbrojavanja sekundi do Nove godine - nosi priču o Svetom Silvestru koji je oblikovao veru, odnos Crkve i vlasti i sudbinu Rimskog carstva
Pitanje koje svake zime deli vernike dobija jasan odgovor sveštenika koji, bez popuštanja veri ali i bez straha od radosti, objašnjava gde je prava granica.
U besedi za 30. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o jednostavnoj, ali moćnoj odluci koja je u trenutku bola i tuge oblikovala carevu lozu i otvorila put do proroka i najvećeg među carevima.
Pravoslavni vernici danas slave Svetog Sevastijana po starom kalendaru, a Svetu Melaniju Mlađu po novom. Katolici proslavljaju Svetog papu Silvestera I, dok Jevreji i muslimani ovaj dan provode u redovnim molitvama prema svojim verskim običajima.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Beseda mitropolita šumadijskog u Ralji otvorila je pitanja bez lakih odgovora: gde počinje prava ljubav, zašto bez Boga nema istinskog odnosa među ljudima i kako se vera proverava tek onda kada naiđe na greh drugoga.
Episkop valjevski upozorio je da i blagoslovene životne stvari mogu postati prepreka ako potisnu Boga, te podsetio da se smisao rada, braka i svakodnevice otkriva tek kada su postavljeni u pravu hijerarhiju vrednosti.
Od prizrenske Bogoslovije do parohija niškog kraja, život sveštenika Srboljuba Kaplarevića bio je posvećen ljudima, a ne javnosti; njegov odlazak otvorio je sećanja na službu koja se merila poverenjem, a ne rečima.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Proterivanje otvara neprijatno pitanje dvostrukih aršina, selektivne tolerancije i toga kome je dozvoljeno da peva, a kome ne — čak i na praznik koji bi trebalo da nosi poruku mira i praštanja.