U prepunoj sali, predavanje oca Rafaila na temu „Da svi jedno budu“ donelo je snažnu poruku Hristove ljubavi i zajedništva. Poglavar SPC istakao je značaj vraćanja veri i upozorio na zloupotrebu reči Jevanđelja, dok su studenti dobili dragocene poklone za duhovno uzdizanje.
U susret predstojećem Božiću, Dom kulture Studentski grad u Beogradu postao je mesto jedinstvenog duhovnog sabranja. Predavanje oca Rafaila, igumana manastira Podmaina, na temu „Da svi jedno budu“ okupilo je mnoštvo studenata i ljubitelja duhovne reči. Veče je započelo zajedničkom molitvom, koja je dodatno osnažila osećaj zajedništva i molitvenog mira, a završilo se blagoslovom patrijarha srpskog Porfirija.
Otac Rafailo je nadahnuto govorio o izazovima današnjeg vremena, ukazujući na probleme egoizma, nezadovoljstva i nedostatka unutrašnjeg mira.
SPC
Veliko interesovanje vladalo je za ovo duhovno predavanje u Studentskom gradu
- Pravog mira neće biti i ne može biti dok ne proslavimo Gospoda na nebesima. Slava na visini Bogu i na zemlji mir, među ljudima dobra volja - rekao je otac Rafailo, nazivajući ove reči Jevanđelja „programskom himnom spasenja“. Njegova izlaganja, protkana ličnim iskustvima iz monaškog života, duboko su dirnula prisutne.
Vrhunac večeri bilo je obraćanje patrijarha Porfirija, koji je izrazio zahvalnost ocu Rafailu na njegovom duhovnom slovu.
- Braćo i sestre, hteo sam u ime nas svih sabranih da se zahvalim ocu Rafailu na duhovnom slovu, na crkvenom slovu. To je veoma važno zato što, kako je provejavalo i iz onoga što je otac Rafailo govorio, mnogi govorimo.
Mnogi imamo utisak i mislimo da govorimo reč jevanđeljsku, a zapravo neretko govorimo svoju reč, iznosimo svoje stavove koristeći reči Jevanđelja, koristeći reč samog živog Boga kao sredstvo, kao oruđe, za prenošenje onoga što bismo mi hteli da kažemo - naglasio je patrijarh Porfirije.
SPC
Patrijarh je takođe podvukao suštinsku poruku predavanja:
- Otac Rafailo je govorio reč Jevanđelja, pre svega neprestano insistirajući na tome da je centar našeg života Hristos i da, jednom reči, kada se u podvigu trudimo da živimo u skladu sa Hristovom reči, onda On, postajući naš centar i dolazeći na prvo mesto u našem životu, sve ostalo postavlja na svoje mesto.
Njegova Svetost je ukazao i na pogrešno tumačenje Hristove reči, upozoravajući na opasnosti zloupotrebe jevanđeljskih poruka:
- Rečeno mi je da je neko komentarisao moju reč ili sliku Svetog Save koji miri braću. Koristeći tu sliku, ja sam se trudio da govorim reč Hristovu, pozivajući sve upravo na smirenje, na, kroz Hrista, spoznaju istine da smo međusobno braća! A taj neko je rekao: „Oni nisu naša braća!“
To onda samo znači da taj ne govori reč Hristovu, reč Jevanđelja. Zapravo, on je izvan Crkve, jer je izvan Hristove reči, a koristi reč Hristovu i koristi Crkvu da bi sprovodio svoju ideju i ideologiju, koja je u krajnjoj liniji individualistička, pojedinačna, sebična - besedio je patrijarh.
SPC
Patrijarh Porfirije i jeromonah Rafailo
U zaključku svog obraćanja, patrijarh Porfirije je uputio reči blagoslova:
- Hvala i neka Gospod blagoslovi! Neka da mir Vama, ali i svima nama, da u miru i u radosti dočekamo praznik Božića koji nam donosi sve ono o čemu je otac Rafailo govorio.
Veče je završeno zahvalnicom organizatorima ciklusa duhovnih predavanja, na čelu sa jerejem Darkom Nikolićem, starešinom paraklisa Svetog Jovana Zlatoustog. Studenti su dobili na poklon knjige „Bog koji jeste“ protojereja Sergeja Baranova i „Iznad Istoka i Zapada“ Svetog vladike Nikolaja, kao trajni podsetnik na ovo izuzetno veče prožeto duhovnom mudrošću i ljubavlju.
Sveti Oci nas uče da Sveta tajna pričešća nije samo čin, već najdublji susret sa Bogom. Ko su oni koji ne mogu da pristupe putiru i zašto bi vernici trebalo češće da se sjedinjuju sa Telom i Krvlju Hristovom?
Posle svete liturgije u obnovljenom hramu Preobraženja Gospodnjeg, poglavar SPC je u svojoj besedi govorio o čudesnoj priči o Milostivom Samarjaninu i pozvao sve vernike na preispitivanje sopstvene spremnosti da budu bližnji onima u nevolji.
Duhovni hod prema Vitlejemu, mitropolit zvorničko-tuzlanski pretočio je u stihove, a njegov glas, u pratnji harmoničnih tonova hora „Luka i Kleopa“, poziva na praštanje, duhovnu radost i ljubav, ispunjavajući svako srce toplinom božićne noći.
Zapadne crkve širom sveta danas proslavljaju Božić, praznik rođenja Isusa Hrista u Vitlejemu, gde su se vekovima hiljade vernika i hodočasnika okupljale ispred drevne crkve Hristovog rođenja.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Nekada se kuvao bez mnogo komplikovanja, od namirnica koje su bile pri ruci, a upravo spoj povrća, začina i kremastog završetka daje mu poseban karakter.
U vreme cara Prova Trofim i Savatije odbili su da učestvuju u obredu posvećenom Apolonu, dok je senator Dorimedont zbog svoje vere podelio njihovo stradanje.
Razgovor u Novom Sadu obuhvatio je i pitanje vrednosti koje mladi usvajaju tokom školovanja, kao i budućnost visokoškolske ustanove koja bi nosila ime prvog srpskog arhiepiskopa.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, teolog Tamara Gajić Jovanović analizira stavove svoje koleginice Jelene Petrović i ukazuje na suštinsko nerazumevanje identiteta i misije Crkve.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Pred praznik Rođenja Hristovog, poglavar Srpske pravoslavne crkve nas podseća da mir ne dolazi silom, nego iz srca spremnog da oprosti, primi bližnjeg i obnovi zajedništvo, otvarajući prostor za ljubav i jedinstvo u porodici, Crkvi i društvu.
Razgovor u Novom Sadu obuhvatio je i pitanje vrednosti koje mladi usvajaju tokom školovanja, kao i budućnost visokoškolske ustanove koja bi nosila ime prvog srpskog arhiepiskopa.
U istraživanju je razmatrano kako se teško iskustvo povezuje sa čovekovim padom, podvigom i borbom sa strastima, ali i kako kroz život u Hristu može postati deo puta ka duhovnom očišćenju i zajednici sa Bogom.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
U besedi za 18. sedmicu po Duhovima, svetitelj podseća na Hristove reči „Ja sam vaskrsenje i život“ i govori o razlici između nade u buduće vaskrsenje tela i potrebe da se unutrašnji život probudi još ovde, dok za to imamo vremena.
Da li je dovoljno da čoveku bude žao zbog učinjenog ili se od njega traži mnogo dublja promena? Svetogorski starac ukazuje gde počinje istinsko preobraženje i čemu ono vodi.