Finansijska odluka o pomoći u obnovi manastira u Srpskom Kovinu otvorila je priču o veri, istorijskom pamćenju i odnosu države i Crkve severno od Dunava.
U manastiru Uspenja Presvete Bogorodice u Srpskom Kovinu, 22. decembra 2025. izgovorene su reči koje imaju težinu mnogo veću od pukog administrativnog saopštenja. Tog dana, pred okupljenim predstavnicima medija, postalo je jasno da je obnova ove svetinje čin odgovornosti prema pamćenju, veri i prisustvu Srpske pravoslavne crkve na tlu Mađarske.
Povod okupljanja bila je zajednička izjava Eparhije budimske i Državnog sekretarijata za odnose sa crkvama i nacionalnim manjinama, kojom je najavljena predstojeća obnova manastira. Skupu su prisustvovali narodni poslanici u mađarskom Parlamentu, gospodin Ljubomir Aleksov i gospodin Zoltan Bona, kao i gradonačelnik Srpskog Kovina Tibor Deak, čime je događaj dobio i jasan institucionalni okvir.
Svetinja koja svedoči vekovima
Uvodno izlaganje dr Koste Vukovića podsetilo je na istorijski i kulturno-umetnički značaj Srpskog Kovina, mesta koje ne pripada samo jednom narodu ili jednoj epohi, već predstavlja slojevito svedočanstvo pravoslavne duhovnosti, monaškog života i trajanja Srba severno od Dunava. Upravo iz tog konteksta proistekla je i potreba za hitnom obnovom, ali i za sistemskom zaštitom manastira kao nepokretnog kulturnog dobra i žive svetinje.
SPC
Manastir Srpski Kovin
Državni sekretar Mikloš Šolteš saopštio je da je Vlada Mađarske opredelila sredstva u iznosu od 100 miliona forinti (262.000 evra) za obnovu Manastira Srpski Kovin. Tom prilikom posebno je naglasio značaj odnosa između vlade Mađarske i Srpske pravoslavne crkve, odnosno Eparhije budimske, ističući da ova podrška nije izuzetak, već deo kontinuiteta brige o pravoslavnim parohijama i crkvenim zajednicama.
Kada pomoć postane poruka
Mitropolit budimski Lukijan uputio je zahvalnost državnom sekretaru Šoltešu i vladi premijera Viktora Orbana, koji su, kako je istakao, prepoznali i značaj i ugroženost ove jedinstvene pravoslavne svetinje u Mađarskoj. Mitropolit je precizirao da će dodeljena sredstva biti usmerena na obnovu krova manastira, naglasivši da se nada kako je ovo tek prva faza radova i početak šire, celovite obnove manastirskog kompleksa.
Obnova krova, iako naizgled tehnički zahvat, u ovom slučaju nosi dublju simboliku. Ona znači zaštitu svetinje od daljeg propadanja, ali i očuvanje liturgijskog života, molitve i monaškog poretka koji u Srpskom Kovinu traje vekovima. Pomoć vlade Mađarske tako postaje most između države i Crkve, između prošlog i budućeg, između odgovornosti prema nasleđu i brige za ono što dolazi.
U tišini manastirske porte, gde se kamen i molitva susreću, ova odluka ostavlja jasan trag: svetinje se ne obnavljaju samo novcem, već pre svega prepoznavanjem njihove vrednosti. A to prepoznavanje, potvrđeno konkretnom podrškom, daje nadu da će Manastir Srpski Kovin i dalje stajati kao mesto sabranja, sećanja i vere.
Mitropoliti Nikanor i Lukijan služili su liturgiju pred prisustvom princa Nikolaja, dok patrijarh Porfirije poručuje da Bazjaš svedoči o vekovnoj veri i svetosavskim korenima Srba u Rumuniji.
U svetinji pored Dunava, gde su vekovima ćutale monaške molitve, postrig monaha Nestora označio je novo poglavlje u istoriji ovog drevnog manastirskog kompleksa.
Meta napada bilo je obeležje kraj starog groblja u Zaselju, mestu gde su prema popisu iz 1991. godine živeli isključivo Srbi, dok danas tamo nema nijednog pripadnika srpskog naroda.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
U neposrednoj blizini čuvenog zamka i Malkoč-begove džamije, ova crkva čuva arhitektonske vrednosti i istorijska sećanja, i svedoči o duhovnoj snazi i istrajnosti srpske zajednice koja vekovima neguje veru i identitet u mađarskoj Baranji.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
U razgovoru za grčku Pemptousa TV, mitropolit bački Irinej govorio je o velikom odzivu vernika u Beogradu, posledicama komunističkog nasleđa i misiji Crkve u duhovnoj obnovi čoveka.
Posle čitanja Jevanđelja, poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio o lepoti Božije tvorevine, blagodati Duha Svetog i pozvao vernike da svoju svakodnevicu usklade sa Svetim pismom.
Mitropolit Fotije poručio im je da donose blagoslov srpskih svetinja i podsetio da je Kosmet naš Jerusalim i Sion, mesto iz kojeg i danas izvire zavetna snaga srpskog naroda.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Kada je mali Vukan odlučio da pomogne čoveku kome je pomoć bila potrebna, nije ni slutio da će njegovo delo pokrenuti stari zvonik i promeniti srca svih ljudi oko njega.
Iz starih zapisa pronađenih u manastiru Dragović stigao je recept za neobičnu poslasticu koja otkriva kako su se nekada od jednostavnih sastojaka stvarali ukusi dostojni svečane trpeze.
U besedi zasnovanoj na knjizi Priča Solomonovih, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički razotkriva kako se strah i želja ne završavaju u čovekovoj unutrašnjosti, već se vraćaju kao iskustvo koje oblikuje njegov život i sudbinu.
Podnaslov: Nastala kao venčani dar 1902. godine, decenijama je bila nepoznata javnosti, a sada prvi put otkriva deo istorije Srba u Sentandreji i rada velikog srpskog umetnika.