Finansijska odluka o pomoći u obnovi manastira u Srpskom Kovinu otvorila je priču o veri, istorijskom pamćenju i odnosu države i Crkve severno od Dunava.
U manastiru Uspenja Presvete Bogorodice u Srpskom Kovinu, 22. decembra 2025. izgovorene su reči koje imaju težinu mnogo veću od pukog administrativnog saopštenja. Tog dana, pred okupljenim predstavnicima medija, postalo je jasno da je obnova ove svetinje čin odgovornosti prema pamćenju, veri i prisustvu Srpske pravoslavne crkve na tlu Mađarske.
Povod okupljanja bila je zajednička izjava Eparhije budimske i Državnog sekretarijata za odnose sa crkvama i nacionalnim manjinama, kojom je najavljena predstojeća obnova manastira. Skupu su prisustvovali narodni poslanici u mađarskom Parlamentu, gospodin Ljubomir Aleksov i gospodin Zoltan Bona, kao i gradonačelnik Srpskog Kovina Tibor Deak, čime je događaj dobio i jasan institucionalni okvir.
Svetinja koja svedoči vekovima
Uvodno izlaganje dr Koste Vukovića podsetilo je na istorijski i kulturno-umetnički značaj Srpskog Kovina, mesta koje ne pripada samo jednom narodu ili jednoj epohi, već predstavlja slojevito svedočanstvo pravoslavne duhovnosti, monaškog života i trajanja Srba severno od Dunava. Upravo iz tog konteksta proistekla je i potreba za hitnom obnovom, ali i za sistemskom zaštitom manastira kao nepokretnog kulturnog dobra i žive svetinje.
SPC
Manastir Srpski Kovin
Državni sekretar Mikloš Šolteš saopštio je da je Vlada Mađarske opredelila sredstva u iznosu od 100 miliona forinti (262.000 evra) za obnovu Manastira Srpski Kovin. Tom prilikom posebno je naglasio značaj odnosa između vlade Mađarske i Srpske pravoslavne crkve, odnosno Eparhije budimske, ističući da ova podrška nije izuzetak, već deo kontinuiteta brige o pravoslavnim parohijama i crkvenim zajednicama.
Kada pomoć postane poruka
Mitropolit budimski Lukijan uputio je zahvalnost državnom sekretaru Šoltešu i vladi premijera Viktora Orbana, koji su, kako je istakao, prepoznali i značaj i ugroženost ove jedinstvene pravoslavne svetinje u Mađarskoj. Mitropolit je precizirao da će dodeljena sredstva biti usmerena na obnovu krova manastira, naglasivši da se nada kako je ovo tek prva faza radova i početak šire, celovite obnove manastirskog kompleksa.
Obnova krova, iako naizgled tehnički zahvat, u ovom slučaju nosi dublju simboliku. Ona znači zaštitu svetinje od daljeg propadanja, ali i očuvanje liturgijskog života, molitve i monaškog poretka koji u Srpskom Kovinu traje vekovima. Pomoć vlade Mađarske tako postaje most između države i Crkve, između prošlog i budućeg, između odgovornosti prema nasleđu i brige za ono što dolazi.
U tišini manastirske porte, gde se kamen i molitva susreću, ova odluka ostavlja jasan trag: svetinje se ne obnavljaju samo novcem, već pre svega prepoznavanjem njihove vrednosti. A to prepoznavanje, potvrđeno konkretnom podrškom, daje nadu da će Manastir Srpski Kovin i dalje stajati kao mesto sabranja, sećanja i vere.
Mitropoliti Nikanor i Lukijan služili su liturgiju pred prisustvom princa Nikolaja, dok patrijarh Porfirije poručuje da Bazjaš svedoči o vekovnoj veri i svetosavskim korenima Srba u Rumuniji.
U svetinji pored Dunava, gde su vekovima ćutale monaške molitve, postrig monaha Nestora označio je novo poglavlje u istoriji ovog drevnog manastirskog kompleksa.
Ja dobro znam da nema boljeg mesta, možda zvuči paradoksalno, od bolnice da bi čovek razumeo koliko smo upućeni jedni na druge, koliko smo potrebni jedni drugima, istakao je patrijarh.
Najviše se patrijarhu Porfiriju poslednjih dana zamera što još nije čestitao Studentskoj listi, a to su uradili i Mešihat Islamske zajednice u Srbiji, ali i beogradski nadbiskup i kardinal Ladislav Nemet
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Ja dobro znam da nema boljeg mesta, možda zvuči paradoksalno, od bolnice da bi čovek razumeo koliko smo upućeni jedni na druge, koliko smo potrebni jedni drugima, istakao je patrijarh.
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
U rimskim podzemnim hodnicima drevne bazilike, uz mošti Svetog Atanasija Velikog, pravoslavni vernici obeležili jubilej Prvog vaseljenskog sabora, u prisustvu vladike Lukijana i predstavnika javnog života Srbije i Mađarske.
U neposrednoj blizini čuvenog zamka i Malkoč-begove džamije, ova crkva čuva arhitektonske vrednosti i istorijska sećanja, i svedoči o duhovnoj snazi i istrajnosti srpske zajednice koja vekovima neguje veru i identitet u mađarskoj Baranji.
Hramovna slava u Segedinu pretvorila se u događaj ispunjen dubokim duhovnim značenjem — sveta liturgija, osvećenje novog zvona i nastupi srpskih đaka objedinili su vernike, goste i prijatelje Crkve u snažnoj poruci nade, zajedništva i očuvanja identiteta.
: U Patrijaršijskom dvoru u Beogradu vođen je razgovor pun uzajamnog poštovanja i podrške srpskoj zajednici u Mađarskoj, potvrđujući neraskidivu snagu duhovnih i istorijskih veza koje vekovima povezuju naša dva naroda.
Ja dobro znam da nema boljeg mesta, možda zvuči paradoksalno, od bolnice da bi čovek razumeo koliko smo upućeni jedni na druge, koliko smo potrebni jedni drugima, istakao je patrijarh.
Najviše se patrijarhu Porfiriju poslednjih dana zamera što još nije čestitao Studentskoj listi, a to su uradili i Mešihat Islamske zajednice u Srbiji, ali i beogradski nadbiskup i kardinal Ladislav Nemet
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
Odnos prema majci i ocu zauzima posebno mesto u hrišćanskom učenju, a jedna od deset Božjih zapovesti upravo nalaže: "Poštuj oca svojega i mater svoju".