Mnogo je svedočanstva o čudima Svetog Vasilija. Naročito onih koje se odnose na isceljenje od raznih bolesti kojima nema leka. Kad nestane i poslednja nada, odlazi se na Ostrog. Ali, ima i drugih čuda koja vraćaju veru u život. Naročito mladim ljudima koji ne znaju šta je s njima i kako da se spasu.
Još jedna u nizu priča o čudima Svetog Vasilija Ostroškog je svedočanstvo jeromonaha Isaije koje je zapisao u manastirskoj beležnici. Ova priča nalazi se među mnogo drugih u knjizi “Nova čuda Svetog Vasilija Ostroškoga” u izdanju Manastira Ostroga i Svetigore.
Jeromonah Isaija u svojoj beležnici opisao je kako je Sveti Vasilije izbavio petnaestogodišnju devojku od nečistog duha koji ju je zaposeo.
commons.wikimedia.org
Sveti Vasilije
Svedočenje prenosimo u celosti:
- Jedne noći, oko dva sata posle ponoći, čula se neka vika na manastirskoj česmi. Pogledamo – umivaju neku devojku vodom sa česme, a ona vrišti i viče. Njeni roditelji su rekli kako se zove, da ima 15 godina i da dolaze iz Hanovera. Bila je zaposednuta nečistim duhom i doveli su je kod sveca da je isceli - navodi jeromonah Isaije.
- Otac Joil je došao da joj pročita molitvu, jer ona nije htjela da izađe iz kola. Kada je otvorio vrata, ona ga je uhvatila za epitrahilj i udarila ga nogom. Posle nekog vremena otišao sam i ja da joj pročitam molitvu, a otac Joil mi je sve unapred kazao, tako da sam bio spreman da reagujem. Međutim, ovoga puta djevojka je bila mirnija. Nekako smo uspeli da je kroz priču nagovorimo da izađe iz kola i poveli je put svetitelja. Kada smo došli do crkve, ona nije htela da ide dalje. Tu sam joj očitao molitvu i ona se vratila. Sledeći dan ujutru, ušla je kod svetitelja, ali nije htela da poljubi ni krst ni sveca. Uveče je i to uradila.
U katoličkoj tradiciji 31. decembar nosi više od odbrojavanja sekundi do Nove godine - nosi priču o Svetom Silvestru koji je oblikovao veru, odnos Crkve i vlasti i sudbinu Rimskog carstva
Pitanje koje svake zime deli vernike dobija jasan odgovor sveštenika koji, bez popuštanja veri ali i bez straha od radosti, objašnjava gde je prava granica.
U besedi za 30. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o jednostavnoj, ali moćnoj odluci koja je u trenutku bola i tuge oblikovala carevu lozu i otvorila put do proroka i najvećeg među carevima.
Pravoslavni vernici danas slave Svetog Sevastijana po starom kalendaru, a Svetu Melaniju Mlađu po novom. Katolici proslavljaju Svetog papu Silvestera I, dok Jevreji i muslimani ovaj dan provode u redovnim molitvama prema svojim verskim običajima.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Svetom Vasiliju, moćnom svecu, vernici se mole za isceljenje i spasenje od bolesti i nedaća, a manastir u Crnoj Gori pohode desetine hiljada ljudi. Dolaze ljudi iz celog sveta, svih veroispovesti da se poklone moštima velikog svetitelja, čije sveto telo u celosti počiva u Ostroškoj isposnici i nije podložno truljenju.
Primer svetitelja pokazuje da strpljiva molitva i nepokolebljiva nada nisu samo duhovne prakse, već put ka isceljenju, unutrašnjem miru i obnovi vere u teškim trenucima.
Vernici im se obraćaju u trenucima bolesti, straha i nevolja — njihovo besplatno služenje i zagovor kod Hrista donose zdravlje, utehu i snagu za životne borbe.
Podignuta na temeljima vizantijske bazilike, sa sačuvanim ugovorom o gradnji iz 1281. i grobovima potomaka loze Nemanjića, ova svetinja kod Brodareva svedoči o veri, razaranju i tihom opstanku uprkos pljačkama, ruševinama i zaboravu.
Nakon zemljotresa, ratova i sistematskog uništavanja, završna faza građevinskih radova na hramovima Svetog Spiridona, Svetog Nikole i parohijskog doma u Petrinji budi nadu pravoslavnih vernika u ovom kraju.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Proterivanje otvara neprijatno pitanje dvostrukih aršina, selektivne tolerancije i toga kome je dozvoljeno da peva, a kome ne — čak i na praznik koji bi trebalo da nosi poruku mira i praštanja.