Mnogo je svedočanstva o čudima Svetog Vasilija. Naročito onih koje se odnose na isceljenje od raznih bolesti kojima nema leka. Kad nestane i poslednja nada, odlazi se na Ostrog. Ali, ima i drugih čuda koja vraćaju veru u život. Naročito mladim ljudima koji ne znaju šta je s njima i kako da se spasu.
Još jedna u nizu priča o čudima Svetog Vasilija Ostroškog je svedočanstvo jeromonaha Isaije koje je zapisao u manastirskoj beležnici. Ova priča nalazi se među mnogo drugih u knjizi “Nova čuda Svetog Vasilija Ostroškoga” u izdanju Manastira Ostroga i Svetigore.
Jeromonah Isaija u svojoj beležnici opisao je kako je Sveti Vasilije izbavio petnaestogodišnju devojku od nečistog duha koji ju je zaposeo.
commons.wikimedia.org
Sveti Vasilije
Svedočenje prenosimo u celosti:
- Jedne noći, oko dva sata posle ponoći, čula se neka vika na manastirskoj česmi. Pogledamo – umivaju neku devojku vodom sa česme, a ona vrišti i viče. Njeni roditelji su rekli kako se zove, da ima 15 godina i da dolaze iz Hanovera. Bila je zaposednuta nečistim duhom i doveli su je kod sveca da je isceli - navodi jeromonah Isaije.
- Otac Joil je došao da joj pročita molitvu, jer ona nije htjela da izađe iz kola. Kada je otvorio vrata, ona ga je uhvatila za epitrahilj i udarila ga nogom. Posle nekog vremena otišao sam i ja da joj pročitam molitvu, a otac Joil mi je sve unapred kazao, tako da sam bio spreman da reagujem. Međutim, ovoga puta djevojka je bila mirnija. Nekako smo uspeli da je kroz priču nagovorimo da izađe iz kola i poveli je put svetitelja. Kada smo došli do crkve, ona nije htela da ide dalje. Tu sam joj očitao molitvu i ona se vratila. Sledeći dan ujutru, ušla je kod svetitelja, ali nije htela da poljubi ni krst ni sveca. Uveče je i to uradila.
Manastir Dajbabe kod Podgorice, u kojem počivaju mošti Svetog Simeona Dajbabskog, spolja izgleda kao skromna crkva uz planinu, dok se unutra kriju pećinski hodnici i freske naslikane na kamenu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Kada su zbog svoje vere izvedeni pred sud, Onisifor i Porfirije nisu pokazali strah, već su otvoreno ispovedili da je Hristos istiniti Bog i Tvorac neba i zemlje.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
U Svetom Romanu, Tumanu i Komarici su se prema verovanju ukazala Božija čuda, pa ih posećuju bolesni i oni koji su izgubili mir i veru u sebe. Tako je boraveći u Kumarici nepokretna devojka muslimaske veroispovesti iz Bijelog Polja je prohodala, u Tumanu su mnoge žene koje su izgubile nadu da će postati majke posle molitve ostale trudne, a u Svetom Romanu su ljudi koji su ušli s depresijom, izašli nasmejani i s verom u život.
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.
Manastir Dajbabe kod Podgorice, u kojem počivaju mošti Svetog Simeona Dajbabskog, spolja izgleda kao skromna crkva uz planinu, dok se unutra kriju pećinski hodnici i freske naslikane na kamenu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.