ČITANJE JEVANĐELJA ZA 16. MAJ: Odlomak iz Svetog pisma za petak četvrte sedmice po Vaskrsu
"Ne ostavi Otac mene samog; jer ja svagda činim što je njemu ugodno."
Mnogo je svedočanstva o čudima Svetog Vasilija. Naročito onih koje se odnose na isceljenje od raznih bolesti kojima nema leka. Kad nestane i poslednja nada, odlazi se na Ostrog. Ali, ima i drugih čuda koja vraćaju veru u život. Naročito mladim ljudima koji ne znaju šta je s njima i kako da se spasu.
Još jedna u nizu priča o čudima Svetog Vasilija Ostroškog je svedočanstvo jeromonaha Isaije koje je zapisao u manastirskoj beležnici. Ova priča nalazi se među mnogo drugih u knjizi “Nova čuda Svetog Vasilija Ostroškoga” u izdanju Manastira Ostroga i Svetigore.
Jeromonah Isaija u svojoj beležnici opisao je kako je Sveti Vasilije izbavio petnaestogodišnju devojku od nečistog duha koji ju je zaposeo.
Svedočenje prenosimo u celosti:
- Jedne noći, oko dva sata posle ponoći, čula se neka vika na manastirskoj česmi. Pogledamo – umivaju neku devojku vodom sa česme, a ona vrišti i viče. Njeni roditelji su rekli kako se zove, da ima 15 godina i da dolaze iz Hanovera. Bila je zaposednuta nečistim duhom i doveli su je kod sveca da je isceli - navodi jeromonah Isaije.
- Otac Joil je došao da joj pročita molitvu, jer ona nije htjela da izađe iz kola. Kada je otvorio vrata, ona ga je uhvatila za epitrahilj i udarila ga nogom. Posle nekog vremena otišao sam i ja da joj pročitam molitvu, a otac Joil mi je sve unapred kazao, tako da sam bio spreman da reagujem. Međutim, ovoga puta djevojka je bila mirnija. Nekako smo uspeli da je kroz priču nagovorimo da izađe iz kola i poveli je put svetitelja. Kada smo došli do crkve, ona nije htela da ide dalje. Tu sam joj očitao molitvu i ona se vratila. Sledeći dan ujutru, ušla je kod svetitelja, ali nije htela da poljubi ni krst ni sveca. Uveče je i to uradila.
Svetom Vasiliju, moćnom svecu, vernici se mole za isceljenje i spasenje od bolesti i nedaća, a manastir u Crnoj Gori pohode desetine hiljada ljudi. Dolaze ljudi iz celog sveta, svih veroispovesti da se poklone moštima velikog svetitelja, čije sveto telo u celosti počiva u Ostroškoj isposnici i nije podložno truljenju.
Od čudesne zaštite manastira tokom rata do isceljenja neizlečivih bolesti: vernici iz svih krajeva sveta donose svoje molitve pred kivot svetitelja, svedočeći o moćima nevidljivih sila koje se očituju u njegovom prisustvu.
Nekoliko hiljada ljudi je u subotu ispred Sabornog hrama Hristovog Vakrsenja u Podgorici krenulo peške do Ostroga.
U vremenu kada turizam potiskuje duhovnost, jedan pravoslavni monah postao je stub zajednice – simbol nade i utehe za meštane, turiste i hodočasnike koji svakodnevno dolaze do ove bele svetinje između neba i mora.
Ove crkve svedoče o različitosti izraza hrišćanske vere kroz vreme i prostor. Bilo da su uklesane u stenu, sagrađene od kostiju ili skrivene u drvetu, sve one predstavljaju mesto susreta čoveka sa Bogom – u tišini, divljenju i molitvi.
Ko je i kada naslikao ovu Kazansku ikonu – nije poznato. Najraniji opis sačuvan je u popisu crkvene imovine iz 1822. godine:
Portal Religija.rs imao je privilegiju da među prvima, još pre zvaničnog otvaranja zakazanog za 1. jun ove godine, poseti novi konak manastira Tumane.
Izgradnja konaka trajala je od 2021. do 2025. godine, a objekat je opremljen dvokrevetnim, četvorokrevetnim, petokrevetnim i višekrevetnim sobama. Sve sobe imaju sopstvena kupatila i klimatizaciju.
Pozvao je na trenutnu trezvenost prostim saznanjem da smo pozvani da živimo u spasonosnoj zajednici.
Protojerej Lambros iz Larise ispratio je još jedno dete na onaj svet. Njegova ćerka ubijena je nožem, a osumnjičeni je njen dvadesetjednogodišnji sin.
U svojoj priči naglašava to kako su ateisti uskraćeni jedne dimenzije, koja je spasonosna.
Predstojatelj Svetog arhijerejskog sabora je patrijarh srpski Porfirije.
Oslobađanje od strasti je dugotrajan i težak proces koji zahteva ozbiljan trud, duhovnu disciplinu, pokajanje i pomoć Božje blagodati.
Ove crkve svedoče o različitosti izraza hrišćanske vere kroz vreme i prostor. Bilo da su uklesane u stenu, sagrađene od kostiju ili skrivene u drvetu, sve one predstavljaju mesto susreta čoveka sa Bogom – u tišini, divljenju i molitvi.
Pre nego što se prijavi za posao van Crkve, sveštenik mora zatražiti i dobiti pismeni blagoslov od nadležnog episkopa., piše u Preambuli.