Posle ovog svetog čina u selu Karoševina, vernici su sa svojim episkopom i sveštenstvom uz ljubavnu trpezu i molitvu u manastirskoj porti slavili ime Božje.
U pitomom selu Karoševine pored Prijepolja, Manastir Svetih apostola Petra i Pavla, poznat i kao Pustinja, dobio je novo zvono koje će još snažnije povezati vernike sa Bogom. Uoči praznika u kojem SPC proslavlja ime apostola kojima je ovaj manastir posvećen, arhiepiskop i mitropolit mileševski Atanasije osveštao je zvono koje je dar Predraga Matovića i njegove porodice. Zvono, teško oko 200 kilograma, izrađeno je u livnici u Žablju kod Novog Sada.
milesevskaeparhija.rs
Vladika Atanasije osveštava zvono u Manastiru Pustinja
U činu osvećenja učestvovali su i protojerej-stavrofor Nikola Perković, nadležni paroh jerej Radan Dragutinović, uz prisustvo članova Crkvenog odbora manastira Pustinja, vernika i poštovalaca ove svetinje.
U svojoj nadahnutoj pastirskoj besedi, vladika Atanasije je rekao:
- Ovo mesto zove se Pustinja. A baš na ovom mestu, koje se tako zove, mi imamo nameru, i uspevamo u tome, da obnavljamo život. Obnavljanje života na mestu koje se zove Pustinja. Pored ovog hrama koji ste vi uspeli da obnovite iz ruševina, imamo i zvonik koji se uspravio, ali još nije dobio svoj konačni glas. Vi ste namerili da se sa njega doziva ime Božije, i u tome ste već dali dobar rezultat.
milesevskaeparhija.rs
Vladika Atanasije sa vernicima u porti Manastira Pustinja
Pribavili ste zvono, sada smo sačinili i molitvu i ono je spremno da se podigne. Ono je već počelo da izvršava svoju funkciju, da se odavde bolje čujemo i prizivamo Božije ime. Naravno, Bog nas najbolje čuje iz našeg srca, kad ga prizivamo. Čuje on i naše misli i osećanja, koji su najglasniji, ali je pored toga potrebno da se oglasimo i ovim zvukom. Ovom molitvom mi smo se već oglasili - kazao je arhiepiskop i mitropolit mileševski Atanasije, a potom je podsetio prisutne na važnost ovog čina za sveukupnu zajednicu:
- U ovom mestu Pustinja, nema u blizini kuća i ljudi koji žive, ali je sigurno cela tvorevina Božija čula našu molitvu, i biljke i životinje i sva tvar. A kada se ovako lepo i moćno zvono oglasi sa ove visine, onda će nas sva priroda bolje čuti, i bićemo ovde zajedno, objedinjeni, ljudi i bilje, i reka, i životinje. Svi ćemo se ovde okupljati i Boga proslavljati. - rekao je vladika Atanasije.
Nakon čina osvećenja i podizanja zvona na zvonik, usledila je trpeza ljubavi koju je donator priredio. Meštani sela Karoševine i njihovi gosti, sa svojim vladikom razgovarali su o daljim planovima za uređenje i dovršenje obnove ovog drevnog manastira.
Novo zvono manastira Svetih apostola Petra i Pavla sada služi kao simbol duhovne obnove i jedinstva, okupljajući vernike i prirodu u molitvi i proslavi Boga.
U Siropusnu nedelju, pred početak Velikog posta, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao je vernike na praštanje, pokajanje i unutrašnje čišćenje srca, upozorivši da bez ljubavi i zajedništva nijedno pravilo nema smisla.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Bez miksera, bez čekanja i bez raskoši, ovaj recept čuva duh porodičnih okupljanja i dana kada crkveni kalendar dopušta da se radost podeli i kroz desert koji nije postan.
U uzvišenom činu vere i hrišćanske ljubavi, Milić Dučić i Dragan Dučić iz sela Karoševina darovali su deo svog predačkog imanja manastiru Pustinji, time nastavljajući vekovnu tradiciju podrške naroda Srpskoj pravoslavnoj crkvi.
Arheološka istraživanja u porti jedne od najlepših svetinja Srbije, manastira Pustinja kod Prijepolja, otkrila su ostatke građevina iz XVI i XVII veka, kao i neverovatne artefakte koji osvetljavaju bogatu istoriju i duhovno nasleđe ovog svetog mesta.
Selo Divejevo u Nižegorodskoj oblasti i manastir prepodobnog Serafima Sarovskog čuva priče o Svetoj kanavki, duhovnoj stazi za koju vernici veruju da je zaštićena od zla.
U Ovčarsko-kablarskoj klisuri, kraj Zapadne Morave, postoji svetinja u kojoj se istorija, predanje i sudbine vladarskih porodica prepliću oko jednog svetog drveta i jedne neugasle svetlosti koja svedoči o veri jačoj od vremena.
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.
Mitropolit mileševski poziva vernike na lični preobražaj: kako kroz post i molitvu učestvovati u svetlu Hristovog Vaskrsenja i pronaći unutrašnju radost koja nadilazi svakodnevnicu.