Smešten u mirnoj klisuri iznad reke Moravice, manastir posvećen Svetim arhangelima Mihailu i Gavrilu prkosi vremenu, čuvajući freske, stare ikone, legende o Svetom Savi i svedočanstva o hrabrim borcima koji su ustali protiv osvajača.
Manastir Klisura, svedok vekova ispunjenih duhovnošću i istorijskim previranjima, posvećen je Svetim arhangelima, čuvarima nebeske vojske i zaštitnicima vere. Njegovi temelji sežu u vekove prošlosti, dok predanja povezuju njegov postanak s vremenom Svetog Save. Iako je ova priča oslonjena na narodnu tradiciju, sama svetinja nosi pečat vremena kada je vera bila oslonac i uteha u teškim danima, a narod u njenim zidovima nalazio mir i snagu za dalje korake.
Ušuškan na tihom putu koji vodi iz Arilja ka Ivanjici, na levoj obali reke Moravice, ovaj duhovni dragulj čuva uspomene na vekove molitve i vere. Ime koje danas nosi dobio je po klisuri kojom protiče Moravica, a u kojoj je smešten, dok je nekada bio poznat kao Manastir Dobrače. Podignut je, kako predanja kažu, u 13. veku, po uzoru na episkopsku crkvu u Arilju, i od tada je bio svedok burnih vremena i teških iskušenja koja su zadesila srpski narod.
RINA
Danas poznat kao Manastir Klisura, ranije je nosio naziv Dobrače
Manastir Klisura ne čuva samo molitve i duhovnost, već i umetničku i kulturnu baštinu koja svedoči o stvaralaštvu jugozapadne Srbije. Zidine njegove crkve ispunjene su freskama i ikonama poznatih majstora Simeona Lazovića i Dimitrija Posnikovića. Ruske ikone, koje su deo manastirskog blaga, isijavaju svetlost prošlih vekova, dok majstori duboresci ostavljaju svoje tragove na portalima hrama.
Iako vreme i neprijatelji nisu imali milosti prema ovoj svetinji, njena snaga nije se ugasila. Kako beleži letopis, crkva je bila porušena i spaljena 1688. godine, kada su meštani ustali protiv Turaka. Godine 1915. i 1916., tokom potera za hrabrim popom Veljkom Tankosićem, dugogodišnjim parohom manastira, austrijski vojnici uništili su veliki deo manastirskog blaga – rukopisne knjige, bogoslužne predmete i umetničke vrednosti. Ali, kao što je narod sačuvao uspomenu na Svetog Savu i njegov susret sa čobaninom iz Dobrače, tako je sačuvao i veru da svetinja opstaje čak i kad kamenje padne.
RINA
Ulaz u manastirski hram
- Manastir Klisura imao je i ima bogoslužne knjige, uglavnom iz ruskih izdanja, koje datiraju iz 19. i početka 20. veka. Nažalost, mnoge od tih knjiga su uništene, ali duh manastira ostaje živ kroz narodna predanja i uspomene - kažu iz Turističkog centra Arilja, prenosi Rina.
Crkva manastira Klisura sagrađena je po uzoru na Crkvu Svetog Ahilija u Arilju, a njen arhitektonski stil oslanja se na tradicije raške škole. Jednobrodna osnova sa polukružnom apsidom i osmostrana kupola svedoče o umetničkom nadahnuću prošlih vekova.
Iako je prvobitni živopis uništen tokom turskih pohoda, freske koje danas krase unutrašnjost delo su akademskog slikara Jaroslava Kratine iz 1952. godine, koji je, pored klasičnih hrišćanskih motiva, naslikao i junake srpske narodne epike – Kosovku devojku, Majku Jugovića, Vojvodu Rajka.
Duhovna svetlost manastira Klisura ne zrači samo iz njegovih zidova, već i iz istorijskih likova koji su ostavili trag u borbi za slobodu.
- Igumani i monasi manastira učestvovali su u oslobodilačkim borbama – iguman Hrisantije Mučenik i arhimandrit Prokopije Bujisić upisani su u narodno sećanje kao junaci koji su ustali protiv okupatora - ističu iz Turističkog centra.
RINA
Ikonostas manastirske crkve
Ova svetinja, duboko ukorenjena u narodnim predanjima i legendama, i danas ostaje čuvar vere, kulture i istorije. I dok nema dokaza da je Sveti Sava bio njen zadužbinar, predanja koja govore o njegovom prolasku ovim krajevima svedoče o verovanju naroda u svetost ovog mesta. Manastir Klisura danas je pod zaštitom države, kao dragoceni biser duhovne i kulturne baštine Srbije, čuvajući vekove vere, umetnosti i borbe za slobodu.
Ovaj manastir, iako mali po svojoj veličini, veliki je u svojoj snazi i veri. Njegovi zidovi nisu samo kamenje, već molitve i nade onih koji su ga vekovima pohodili, tražeći utehu i mir u svetlosti arhangela koja ga štiti.
Proterivanje otvara neprijatno pitanje dvostrukih aršina, selektivne tolerancije i toga kome je dozvoljeno da peva, a kome ne — čak i na praznik koji bi trebalo da nosi poruku mira i praštanja.
U mladosti je bio vojnik, a pošto je bio veoma obrazovan i hrabar, veoma se dopao caru Dioklecijanu, koji ga je postavio za načalnika svoje dvorske garde.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Velika hrišćanska svetinja, koju je iz Antiohije u Srbiju doneo Sveti Sava 1233. godine, danas se čuva u srcu Sarajeva, donoseći mir i utehu vernicima iz svih krajeva sveta.
Pored brojnih relikvija, u riznici ovog srednjovekovnog svetilišta u živopisnom kanjonu reke Mileševke, je i štap za koji se veruje da ima isceliteljsku moć.
Brojna su čuda koja je donela ikona Bogorodice Trojeručice, od njenog nastanka do današnjih dana, a najveće je zabeležio Sveti Jovan Damaskin, kome je odsečena ruka isceljena dok se molio pred ovom relikvijom.
Podignuta na temeljima vizantijske bazilike, sa sačuvanim ugovorom o gradnji iz 1281. i grobovima potomaka loze Nemanjića, ova svetinja kod Brodareva svedoči o veri, razaranju i tihom opstanku uprkos pljačkama, ruševinama i zaboravu.
Nakon zemljotresa, ratova i sistematskog uništavanja, završna faza građevinskih radova na hramovima Svetog Spiridona, Svetog Nikole i parohijskog doma u Petrinji budi nadu pravoslavnih vernika u ovom kraju.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Dok se pred doček 2026. godine figurice po istočnom kalendaru nude kao amajlije za sreću, njihovo biblijsko značenje otvara neprijatna, ali važna pitanja o granici između dekoracije, sujeverja i hrišćanske savesti.