Smešten u mirnoj klisuri iznad reke Moravice, manastir posvećen Svetim arhangelima Mihailu i Gavrilu prkosi vremenu, čuvajući freske, stare ikone, legende o Svetom Savi i svedočanstva o hrabrim borcima koji su ustali protiv osvajača.
Manastir Klisura, svedok vekova ispunjenih duhovnošću i istorijskim previranjima, posvećen je Svetim arhangelima, čuvarima nebeske vojske i zaštitnicima vere. Njegovi temelji sežu u vekove prošlosti, dok predanja povezuju njegov postanak s vremenom Svetog Save. Iako je ova priča oslonjena na narodnu tradiciju, sama svetinja nosi pečat vremena kada je vera bila oslonac i uteha u teškim danima, a narod u njenim zidovima nalazio mir i snagu za dalje korake.
Ušuškan na tihom putu koji vodi iz Arilja ka Ivanjici, na levoj obali reke Moravice, ovaj duhovni dragulj čuva uspomene na vekove molitve i vere. Ime koje danas nosi dobio je po klisuri kojom protiče Moravica, a u kojoj je smešten, dok je nekada bio poznat kao Manastir Dobrače. Podignut je, kako predanja kažu, u 13. veku, po uzoru na episkopsku crkvu u Arilju, i od tada je bio svedok burnih vremena i teških iskušenja koja su zadesila srpski narod.
RINA
Danas poznat kao Manastir Klisura, ranije je nosio naziv Dobrače
Manastir Klisura ne čuva samo molitve i duhovnost, već i umetničku i kulturnu baštinu koja svedoči o stvaralaštvu jugozapadne Srbije. Zidine njegove crkve ispunjene su freskama i ikonama poznatih majstora Simeona Lazovića i Dimitrija Posnikovića. Ruske ikone, koje su deo manastirskog blaga, isijavaju svetlost prošlih vekova, dok majstori duboresci ostavljaju svoje tragove na portalima hrama.
Iako vreme i neprijatelji nisu imali milosti prema ovoj svetinji, njena snaga nije se ugasila. Kako beleži letopis, crkva je bila porušena i spaljena 1688. godine, kada su meštani ustali protiv Turaka. Godine 1915. i 1916., tokom potera za hrabrim popom Veljkom Tankosićem, dugogodišnjim parohom manastira, austrijski vojnici uništili su veliki deo manastirskog blaga – rukopisne knjige, bogoslužne predmete i umetničke vrednosti. Ali, kao što je narod sačuvao uspomenu na Svetog Savu i njegov susret sa čobaninom iz Dobrače, tako je sačuvao i veru da svetinja opstaje čak i kad kamenje padne.
RINA
Ulaz u manastirski hram
- Manastir Klisura imao je i ima bogoslužne knjige, uglavnom iz ruskih izdanja, koje datiraju iz 19. i početka 20. veka. Nažalost, mnoge od tih knjiga su uništene, ali duh manastira ostaje živ kroz narodna predanja i uspomene - kažu iz Turističkog centra Arilja, prenosi Rina.
Crkva manastira Klisura sagrađena je po uzoru na Crkvu Svetog Ahilija u Arilju, a njen arhitektonski stil oslanja se na tradicije raške škole. Jednobrodna osnova sa polukružnom apsidom i osmostrana kupola svedoče o umetničkom nadahnuću prošlih vekova.
Iako je prvobitni živopis uništen tokom turskih pohoda, freske koje danas krase unutrašnjost delo su akademskog slikara Jaroslava Kratine iz 1952. godine, koji je, pored klasičnih hrišćanskih motiva, naslikao i junake srpske narodne epike – Kosovku devojku, Majku Jugovića, Vojvodu Rajka.
Duhovna svetlost manastira Klisura ne zrači samo iz njegovih zidova, već i iz istorijskih likova koji su ostavili trag u borbi za slobodu.
- Igumani i monasi manastira učestvovali su u oslobodilačkim borbama – iguman Hrisantije Mučenik i arhimandrit Prokopije Bujisić upisani su u narodno sećanje kao junaci koji su ustali protiv okupatora - ističu iz Turističkog centra.
RINA
Ikonostas manastirske crkve
Ova svetinja, duboko ukorenjena u narodnim predanjima i legendama, i danas ostaje čuvar vere, kulture i istorije. I dok nema dokaza da je Sveti Sava bio njen zadužbinar, predanja koja govore o njegovom prolasku ovim krajevima svedoče o verovanju naroda u svetost ovog mesta. Manastir Klisura danas je pod zaštitom države, kao dragoceni biser duhovne i kulturne baštine Srbije, čuvajući vekove vere, umetnosti i borbe za slobodu.
Ovaj manastir, iako mali po svojoj veličini, veliki je u svojoj snazi i veri. Njegovi zidovi nisu samo kamenje, već molitve i nade onih koji su ga vekovima pohodili, tražeći utehu i mir u svetlosti arhangela koja ga štiti.
Veliki svetitelj pravoslavlja upozoravao je da ljutnja ne povređuje samo druge ljude, već zarobljava i onoga koji joj se prepusti, a u njegovim rečima nalazi se put ka smirenju i duhovnoj slobodi.
Iako je bio iz porodice bliske Gospodu Isusu Hristu, nije isticao svoje poreklo, već je život posvetio propovedanju Jevanđelja i vernosti Hristu, zbog čega je postao jedan od Njegovih najpoštovanijih učenika.
Vekovima ljudi odlaze na posebna mesta tražeći utehu, zdravlje i pomoć, ali Crkva jasno govori šta osvećena voda zaista jeste, zašto joj vernici prilaze sa poštovanjem i gde se nalazi granica između vere i praznoverja.
Svetogorski podvižnici i tokom najtoplijih dana biraju jednostavnu hranu iz prirode, a njihov vekovni način ishrane zasniva se na meri, postu i zahvalnosti za Božje darove.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Velika hrišćanska svetinja, koju je iz Antiohije u Srbiju doneo Sveti Sava 1233. godine, danas se čuva u srcu Sarajeva, donoseći mir i utehu vernicima iz svih krajeva sveta.
Pored brojnih relikvija, u riznici ovog srednjovekovnog svetilišta u živopisnom kanjonu reke Mileševke, je i štap za koji se veruje da ima isceliteljsku moć.
Brojna su čuda koja je donela ikona Bogorodice Trojeručice, od njenog nastanka do današnjih dana, a najveće je zabeležio Sveti Jovan Damaskin, kome je odsečena ruka isceljena dok se molio pred ovom relikvijom.
Manastir Žiča, koji je Sveti Sava izabrao za sedište prve srpske arhiepiskopije, mnogo je više od mesta molitve: u njegovim zidovima oblikovala se duhovna ideja Srbije, krunisani su vladari i ispisivane stranice istorije
Manastir Svetih arhangela, zadužbina cara Stefana Dušana podignuta između 1343. i 1352. godine, bio je jedno od najznačajnijih duhovnih središta srednjovekovne Srbije i njegovo poslednje počivalište.
Na obalama Bistrice vekovima opstaje kompleks u kojem se prepliću tragovi Svetog Save, srpskih patrijaraha, srednjovekovnih vladara i manje poznatih priča ispisanih u kamenu, freskama i obnovama kroz različite epohe.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, protojerej-stavrofor dr Velibor Džomić, pozivajući se na dokumenta iz 2012. godine, tvrdi da Temeljni ugovor nije odstupio od stava blaženopočivšeg mitropolita crnogorsko-primorskog.