Smešten u mirnoj klisuri iznad reke Moravice, manastir posvećen Svetim arhangelima Mihailu i Gavrilu prkosi vremenu, čuvajući freske, stare ikone, legende o Svetom Savi i svedočanstva o hrabrim borcima koji su ustali protiv osvajača.
Manastir Klisura, svedok vekova ispunjenih duhovnošću i istorijskim previranjima, posvećen je Svetim arhangelima, čuvarima nebeske vojske i zaštitnicima vere. Njegovi temelji sežu u vekove prošlosti, dok predanja povezuju njegov postanak s vremenom Svetog Save. Iako je ova priča oslonjena na narodnu tradiciju, sama svetinja nosi pečat vremena kada je vera bila oslonac i uteha u teškim danima, a narod u njenim zidovima nalazio mir i snagu za dalje korake.
Ušuškan na tihom putu koji vodi iz Arilja ka Ivanjici, na levoj obali reke Moravice, ovaj duhovni dragulj čuva uspomene na vekove molitve i vere. Ime koje danas nosi dobio je po klisuri kojom protiče Moravica, a u kojoj je smešten, dok je nekada bio poznat kao Manastir Dobrače. Podignut je, kako predanja kažu, u 13. veku, po uzoru na episkopsku crkvu u Arilju, i od tada je bio svedok burnih vremena i teških iskušenja koja su zadesila srpski narod.
RINA
Danas poznat kao Manastir Klisura, ranije je nosio naziv Dobrače
Manastir Klisura ne čuva samo molitve i duhovnost, već i umetničku i kulturnu baštinu koja svedoči o stvaralaštvu jugozapadne Srbije. Zidine njegove crkve ispunjene su freskama i ikonama poznatih majstora Simeona Lazovića i Dimitrija Posnikovića. Ruske ikone, koje su deo manastirskog blaga, isijavaju svetlost prošlih vekova, dok majstori duboresci ostavljaju svoje tragove na portalima hrama.
Iako vreme i neprijatelji nisu imali milosti prema ovoj svetinji, njena snaga nije se ugasila. Kako beleži letopis, crkva je bila porušena i spaljena 1688. godine, kada su meštani ustali protiv Turaka. Godine 1915. i 1916., tokom potera za hrabrim popom Veljkom Tankosićem, dugogodišnjim parohom manastira, austrijski vojnici uništili su veliki deo manastirskog blaga – rukopisne knjige, bogoslužne predmete i umetničke vrednosti. Ali, kao što je narod sačuvao uspomenu na Svetog Savu i njegov susret sa čobaninom iz Dobrače, tako je sačuvao i veru da svetinja opstaje čak i kad kamenje padne.
RINA
Ulaz u manastirski hram
- Manastir Klisura imao je i ima bogoslužne knjige, uglavnom iz ruskih izdanja, koje datiraju iz 19. i početka 20. veka. Nažalost, mnoge od tih knjiga su uništene, ali duh manastira ostaje živ kroz narodna predanja i uspomene - kažu iz Turističkog centra Arilja, prenosi Rina.
Crkva manastira Klisura sagrađena je po uzoru na Crkvu Svetog Ahilija u Arilju, a njen arhitektonski stil oslanja se na tradicije raške škole. Jednobrodna osnova sa polukružnom apsidom i osmostrana kupola svedoče o umetničkom nadahnuću prošlih vekova.
Iako je prvobitni živopis uništen tokom turskih pohoda, freske koje danas krase unutrašnjost delo su akademskog slikara Jaroslava Kratine iz 1952. godine, koji je, pored klasičnih hrišćanskih motiva, naslikao i junake srpske narodne epike – Kosovku devojku, Majku Jugovića, Vojvodu Rajka.
Duhovna svetlost manastira Klisura ne zrači samo iz njegovih zidova, već i iz istorijskih likova koji su ostavili trag u borbi za slobodu.
- Igumani i monasi manastira učestvovali su u oslobodilačkim borbama – iguman Hrisantije Mučenik i arhimandrit Prokopije Bujisić upisani su u narodno sećanje kao junaci koji su ustali protiv okupatora - ističu iz Turističkog centra.
RINA
Ikonostas manastirske crkve
Ova svetinja, duboko ukorenjena u narodnim predanjima i legendama, i danas ostaje čuvar vere, kulture i istorije. I dok nema dokaza da je Sveti Sava bio njen zadužbinar, predanja koja govore o njegovom prolasku ovim krajevima svedoče o verovanju naroda u svetost ovog mesta. Manastir Klisura danas je pod zaštitom države, kao dragoceni biser duhovne i kulturne baštine Srbije, čuvajući vekove vere, umetnosti i borbe za slobodu.
Ovaj manastir, iako mali po svojoj veličini, veliki je u svojoj snazi i veri. Njegovi zidovi nisu samo kamenje, već molitve i nade onih koji su ga vekovima pohodili, tražeći utehu i mir u svetlosti arhangela koja ga štiti.
Manastir Dajbabe kod Podgorice, u kojem počivaju mošti Svetog Simeona Dajbabskog, spolja izgleda kao skromna crkva uz planinu, dok se unutra kriju pećinski hodnici i freske naslikane na kamenu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Episkop Jerotej je u svom pozdravnom slovu zahvalio arhijerejima, sveštenstvu, sestrinstvu manastira, gostima i vernom narodu na radosti evharistijskog sabranja, a prazničnu besedu "proizneo" je vladika Heruvim.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Manastir Žiča, koji je Sveti Sava izabrao za sedište prve srpske arhiepiskopije, mnogo je više od mesta molitve: u njegovim zidovima oblikovala se duhovna ideja Srbije, krunisani su vladari i ispisivane stranice istorije
Na obalama Bistrice vekovima opstaje kompleks u kojem se prepliću tragovi Svetog Save, srpskih patrijaraha, srednjovekovnih vladara i manje poznatih priča ispisanih u kamenu, freskama i obnovama kroz različite epohe.
Iza poznatih simbola i opštepoznatih činjenica o manastirskom kompleksu u dolini reke Mileševke otvaraju se manje vidljive epizode koje ga otkrivaju u drugačijem svetlu.
Od Nemanjića i Svetog Save do legendi o skrivenom blagu i izvoru za koji se veruje da ima posebnu snagu, svetinja u dolini reke Studenice i dalje spaja proverenu istoriju i predanja koja ne prestaju da žive.
Manastir Dajbabe kod Podgorice, u kojem počivaju mošti Svetog Simeona Dajbabskog, spolja izgleda kao skromna crkva uz planinu, dok se unutra kriju pećinski hodnici i freske naslikane na kamenu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.