Smešten u mirnoj klisuri iznad reke Moravice, manastir posvećen Svetim arhangelima Mihailu i Gavrilu prkosi vremenu, čuvajući freske, stare ikone, legende o Svetom Savi i svedočanstva o hrabrim borcima koji su ustali protiv osvajača.
Manastir Klisura, svedok vekova ispunjenih duhovnošću i istorijskim previranjima, posvećen je Svetim arhangelima, čuvarima nebeske vojske i zaštitnicima vere. Njegovi temelji sežu u vekove prošlosti, dok predanja povezuju njegov postanak s vremenom Svetog Save. Iako je ova priča oslonjena na narodnu tradiciju, sama svetinja nosi pečat vremena kada je vera bila oslonac i uteha u teškim danima, a narod u njenim zidovima nalazio mir i snagu za dalje korake.
Ušuškan na tihom putu koji vodi iz Arilja ka Ivanjici, na levoj obali reke Moravice, ovaj duhovni dragulj čuva uspomene na vekove molitve i vere. Ime koje danas nosi dobio je po klisuri kojom protiče Moravica, a u kojoj je smešten, dok je nekada bio poznat kao Manastir Dobrače. Podignut je, kako predanja kažu, u 13. veku, po uzoru na episkopsku crkvu u Arilju, i od tada je bio svedok burnih vremena i teških iskušenja koja su zadesila srpski narod.
RINA
Danas poznat kao Manastir Klisura, ranije je nosio naziv Dobrače
Manastir Klisura ne čuva samo molitve i duhovnost, već i umetničku i kulturnu baštinu koja svedoči o stvaralaštvu jugozapadne Srbije. Zidine njegove crkve ispunjene su freskama i ikonama poznatih majstora Simeona Lazovića i Dimitrija Posnikovića. Ruske ikone, koje su deo manastirskog blaga, isijavaju svetlost prošlih vekova, dok majstori duboresci ostavljaju svoje tragove na portalima hrama.
Iako vreme i neprijatelji nisu imali milosti prema ovoj svetinji, njena snaga nije se ugasila. Kako beleži letopis, crkva je bila porušena i spaljena 1688. godine, kada su meštani ustali protiv Turaka. Godine 1915. i 1916., tokom potera za hrabrim popom Veljkom Tankosićem, dugogodišnjim parohom manastira, austrijski vojnici uništili su veliki deo manastirskog blaga – rukopisne knjige, bogoslužne predmete i umetničke vrednosti. Ali, kao što je narod sačuvao uspomenu na Svetog Savu i njegov susret sa čobaninom iz Dobrače, tako je sačuvao i veru da svetinja opstaje čak i kad kamenje padne.
RINA
Ulaz u manastirski hram
- Manastir Klisura imao je i ima bogoslužne knjige, uglavnom iz ruskih izdanja, koje datiraju iz 19. i početka 20. veka. Nažalost, mnoge od tih knjiga su uništene, ali duh manastira ostaje živ kroz narodna predanja i uspomene - kažu iz Turističkog centra Arilja, prenosi Rina.
Crkva manastira Klisura sagrađena je po uzoru na Crkvu Svetog Ahilija u Arilju, a njen arhitektonski stil oslanja se na tradicije raške škole. Jednobrodna osnova sa polukružnom apsidom i osmostrana kupola svedoče o umetničkom nadahnuću prošlih vekova.
Iako je prvobitni živopis uništen tokom turskih pohoda, freske koje danas krase unutrašnjost delo su akademskog slikara Jaroslava Kratine iz 1952. godine, koji je, pored klasičnih hrišćanskih motiva, naslikao i junake srpske narodne epike – Kosovku devojku, Majku Jugovića, Vojvodu Rajka.
Duhovna svetlost manastira Klisura ne zrači samo iz njegovih zidova, već i iz istorijskih likova koji su ostavili trag u borbi za slobodu.
- Igumani i monasi manastira učestvovali su u oslobodilačkim borbama – iguman Hrisantije Mučenik i arhimandrit Prokopije Bujisić upisani su u narodno sećanje kao junaci koji su ustali protiv okupatora - ističu iz Turističkog centra.
RINA
Ikonostas manastirske crkve
Ova svetinja, duboko ukorenjena u narodnim predanjima i legendama, i danas ostaje čuvar vere, kulture i istorije. I dok nema dokaza da je Sveti Sava bio njen zadužbinar, predanja koja govore o njegovom prolasku ovim krajevima svedoče o verovanju naroda u svetost ovog mesta. Manastir Klisura danas je pod zaštitom države, kao dragoceni biser duhovne i kulturne baštine Srbije, čuvajući vekove vere, umetnosti i borbe za slobodu.
Ovaj manastir, iako mali po svojoj veličini, veliki je u svojoj snazi i veri. Njegovi zidovi nisu samo kamenje, već molitve i nade onih koji su ga vekovima pohodili, tražeći utehu i mir u svetlosti arhangela koja ga štiti.
U besedi za utorak 12. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o snazi pokajanja i Božjoj milosti i otkriva kako se i najteži pad može preobraziti kada čovek prizna grehe i iskreno se okrene Bogu.
Probajte loptice od krompira po receptu iz „Pravoslavnog posnog kuvara“, pročitajte molitvu Presvetoj Bogorodici za utorak i duhovno se nadahnite poukom Svetog Ignjatija Brjančaninova.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Evsignija po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Prepodobni Jovan Rilski. Katolička crkva obeležava spomendan Svete Jelene Križarice, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Oštra pouka svetitelja otkriva zašto žaljenje zbog učinjenog samo po sebi nije dovoljno i šta čovek mora da promeni da bi pokajanje zaista imalo smisla.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Velika hrišćanska svetinja, koju je iz Antiohije u Srbiju doneo Sveti Sava 1233. godine, danas se čuva u srcu Sarajeva, donoseći mir i utehu vernicima iz svih krajeva sveta.
Pored brojnih relikvija, u riznici ovog srednjovekovnog svetilišta u živopisnom kanjonu reke Mileševke, je i štap za koji se veruje da ima isceliteljsku moć.
Brojna su čuda koja je donela ikona Bogorodice Trojeručice, od njenog nastanka do današnjih dana, a najveće je zabeležio Sveti Jovan Damaskin, kome je odsečena ruka isceljena dok se molio pred ovom relikvijom.
Zbog izgradnje Hidroelektrane „Mratinje“ svetinja iz 16. veka morala je da bude rastavljena i preneta na novu lokaciju, zajedno sa dragocenim freskama, riznicom i svedočanstvima o srpskoj duhovnoj baštini.
Samozvani „arhiepiskop“ Nikola Džufka pokušava da prisvoji crkvu u Rakitnici, dok stručnjaci upozoravaju da istorijski tragovi potvrđuju njenu vezu sa vremenom kneza Lazara i srpskim nasleđem.
Pevačica je tokom privatne posete manastiru Varlam provela tri sata, upoznala se sa monaškim životom i zatražila savet o duhovnim pitanjima od starešine ovog drevnog središta Pravoslavne crkve.
Kada su se Mihajlo i Ana izgubili u šumi, neobičan drveni krstić i zvuk crkvenog zvona poveli su ih putem na kojem su otkrili da pomoć ponekad stiže onda kada joj se najmanje nadamo.
Posle novih tvrdnji o navodnom izdvajanju Boke Kotorske iz sastava Mitropolije crnogorsko-primorske, poglavar Srpske pravoslavne crkve otvoreno je govorio o celoj priči i upozorio na posledice širenja neproverenih informacija među pravoslavnim vernicima.
U besedi u Sabornom hramu Svetog Jovana Vladimira sveštenik Igor Vujisić govorio je o Gospojinskom postu, pokajanju i praštanju, pozivajući vernike da najpre sagledaju sopstvene slabosti.