ONI ĆE SIGURNO IZGUBITI I SEBE I SVOJU PORODICU! Arhimandrit Vasilije ozbiljno opomenuo ovu vrstu ljudi
Milosrđe temelj hrišćanskog života.
Brojna su čuda koja je donela ikona Bogorodice Trojeručice, od njenog nastanka do današnjih dana, a najveće je zabeležio Sveti Jovan Damaskin, kome je odsečena ruka isceljena dok se molio pred ovom relikvijom.
U srcu pravoslavnog sveta, među mnogim svetinjama, ikona Bogorodice Trojeručice zauzima posebno mesto, osvetljavajući put vernika kroz vekove. Prema predanju, ikona Bogorodice Trojeručice pripada redu nerukotvorenih ikona, onih koje je ikonopisao apostol i jevanđelist Luka, prvi slikar hrišćanstva. Na njenoj drugoj strani, u tihoj simfoniji svetosti, oslikan je Sveti Nikola, zaštitnik mnogih.
U osmom veku, tokom ikonoboračke jeresi, Jovan Damaskin, veliki protivnik ovog pokreta, pretrpeo je strašnu kaznu - odsečena mu je desna ruka. Sa verom i nadom, držeći odsečenu ruku u zdravoj, molio se celu noć pred ikonom Presvete Bogorodice za isceljenje. Čudo se dogodilo, njegova ruka je isceljena, a u znak zahvalnosti, svetitelj je naložio da se iskuje srebrna ruka koja je pričvršćena za ikonu, dodajući joj treću ruku - simbol vere i nade.
Jovan Damaskin se nakon ovog čuda zamonašio i povukao u lavru Svetog Save Jerusalimskog, noseći sa sobom ikonu svoje isceliteljke. Ova lavra je čuvala još dve relikvije: ikonu Bogorodice Mlekopitateljnice i igumanski štap Svetog Save Jerusalimskog, svetitelja koji je na samrti prorekao da će u manastir doći carski sin njegovog imena, da će pri njegovom poklonjenju pričvršćeni štap pasti na zemlju, pa je zavetovao da se novom Savi darivaju obe manastirske svetinje.
Tako se i desilo. Pet vekova kasnije, proročanstvo se obistinilo. Srpski monah Sava stigao je u lavru, a štap Svetog Save Jerusalimskog pao je pred njim. Ikona Bogorodice Trojeručice je tada postala zaštitnica srpskog naroda, prateći Nemanjiće i čuvajući njihove dvorove do dolaska u manastir Studenicu.
Kada su turski osvajači zapretili Studenici, monasi su, u očaju, postavili ikonu na samar magarca i pustili ga da ide kuda ga vodi Božja volja. Magarac je prešao Srbiju i Makedoniju i došao na Svetu Goru, gde se zaustavio kod Manastira Hilandara. U tom trenutku, magarac je izdahnuo, a ikona je postala zaštitnica Hilandara.
Krajem 15. veka, Hilandar se suočio sa problemom izbora novog igumana. Monasi različitih nacionalnosti nisu mogli da se slože, ali tada se sa ikone začuo glas Presvete Bogorodice koja je „proglasila sebe igumanijom manastira“. Ikona je postavljena na igumanski presto, gde se i danas nalazi.
Čudotvorna moć ikone nije se ni tada zaustavila. Tokom rata sa Japanom, kopija ikone Bogorodice Trojeručice poslana je ruskoj vojsci, donoseći im pobede. Nakon rata, kopija je vraćena u Hilandar. Devedesetih godina 20. veka, veličanstvena kopija stigla je u Srbiju, postavljena u hram Svetog Save na Vračaru, gde neprestano gori veliko kandilo, čije ulje isceljuje mnoge.
Godine 1993, ikona Bogorodice Trojeručice, iznesena je sa Svete Gore i odneta na poklonjenje u Crkvu Svetog Dimitrija u Solunu. Više od milion vernika joj se poklonilo, a čudo se ponovo desilo - slepi od rođenja je progledao. Najčudotvornija svetinja srpskog roda - ikona Bogorodice Trojeručice ostaje svetionik vere, isceljenja i nade, nastavljajući da vodi verne putem svetosti i čuda.



U Ovčarsko-kablarskoj klisuri, kraj Zapadne Morave, postoji svetinja u kojoj se istorija, predanje i sudbine vladarskih porodica prepliću oko jednog svetog drveta i jedne neugasle svetlosti koja svedoči o veri jačoj od vremena.
Vernici iz svih krajeva dolaze da se mole pred moštima kosovskog mučenika, ostavljajući za sobom svedočenja koja i lekare ostavljaju bez odgovora.
Kako je slepi starac iz bolničkog paraklisa postao najtraženiji duhovnik Atine i zašto su se ljudi hvatali za njegove reči kao za poslednju slamku spasa.
Hiljade vernika širom vaseljene svedoče o blagodatima Svetitelja i dolaze na Eginu po utehu, nadu i isceljenje.
Milosrđe temelj hrišćanskog života.
Pravoslavno predanje podseća da Bog uvek čuje molitvu, ali da odgovor ne dolazi uvek onako kako čovek očekuje.
Kada zadržimo oštru reč i, umesto nje, izaberemo blagu, tada pokazujemo da smo razumeli Božju zapovest o ljubavi.
Porodice se okupljaju, običaji oživljavaju, a svaka trpeza skriva poruku o dobroti, zajedništvu i malim delima koja menjaju svakodnevicu.
Isceljivao je bolesti i izgonio zle duhove.
U selu Vasta crkva iz 12. veka odoleva vremenu i ljudskim rukama, dok njeni listovi i grane stvaraju neponovljiv spoj vere, prirode i istorije.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Bez znanja bratstva prepisani groblje i temelji crkve, dok se zemljište nadomak manastira prodaje za izgradnju hotela i motela.
Vikarni episkop Stefan služio liturgiju, dok je jerej Miroslav Vasić u besedi podsetio da vera znači prepoznati Hrista u svakom gladnom, bolesnom i usamljenom, i živeti ljubav svakodnevno.
Jednostavno, sočno i izdašno jelo koje se nekada pripremalo u danima kada crkva ne propisuje post, a danas može da postane omiljeni ručak svakog dana.
Sretenje većina prepoznaje po datumu, a retko po njegovoj suštini: susret koji je u tišini jerusalimskog hrama promenio način na koji hrišćanstvo razume Boga, čoveka i spasenje.