SALATA KOJA ODMAH OSVEŽAVA PRAZNIČNI STO: Jednostavna, dekorativna, hranljiva i spremna za manje od 2 minuta
Od ljubičastog kupusa do bebi spanaća: recept koji traje manje od 2 minuta pripreme i idealan je za praznični ili posni obrok.
Brojna su čuda koja je donela ikona Bogorodice Trojeručice, od njenog nastanka do današnjih dana, a najveće je zabeležio Sveti Jovan Damaskin, kome je odsečena ruka isceljena dok se molio pred ovom relikvijom.
U srcu pravoslavnog sveta, među mnogim svetinjama, ikona Bogorodice Trojeručice zauzima posebno mesto, osvetljavajući put vernika kroz vekove. Prema predanju, ikona Bogorodice Trojeručice pripada redu nerukotvorenih ikona, onih koje je ikonopisao apostol i jevanđelist Luka, prvi slikar hrišćanstva. Na njenoj drugoj strani, u tihoj simfoniji svetosti, oslikan je Sveti Nikola, zaštitnik mnogih.
U osmom veku, tokom ikonoboračke jeresi, Jovan Damaskin, veliki protivnik ovog pokreta, pretrpeo je strašnu kaznu - odsečena mu je desna ruka. Sa verom i nadom, držeći odsečenu ruku u zdravoj, molio se celu noć pred ikonom Presvete Bogorodice za isceljenje. Čudo se dogodilo, njegova ruka je isceljena, a u znak zahvalnosti, svetitelj je naložio da se iskuje srebrna ruka koja je pričvršćena za ikonu, dodajući joj treću ruku - simbol vere i nade.
Jovan Damaskin se nakon ovog čuda zamonašio i povukao u lavru Svetog Save Jerusalimskog, noseći sa sobom ikonu svoje isceliteljke. Ova lavra je čuvala još dve relikvije: ikonu Bogorodice Mlekopitateljnice i igumanski štap Svetog Save Jerusalimskog, svetitelja koji je na samrti prorekao da će u manastir doći carski sin njegovog imena, da će pri njegovom poklonjenju pričvršćeni štap pasti na zemlju, pa je zavetovao da se novom Savi darivaju obe manastirske svetinje.
Tako se i desilo. Pet vekova kasnije, proročanstvo se obistinilo. Srpski monah Sava stigao je u lavru, a štap Svetog Save Jerusalimskog pao je pred njim. Ikona Bogorodice Trojeručice je tada postala zaštitnica srpskog naroda, prateći Nemanjiće i čuvajući njihove dvorove do dolaska u manastir Studenicu.
Kada su turski osvajači zapretili Studenici, monasi su, u očaju, postavili ikonu na samar magarca i pustili ga da ide kuda ga vodi Božja volja. Magarac je prešao Srbiju i Makedoniju i došao na Svetu Goru, gde se zaustavio kod Manastira Hilandara. U tom trenutku, magarac je izdahnuo, a ikona je postala zaštitnica Hilandara.
Krajem 15. veka, Hilandar se suočio sa problemom izbora novog igumana. Monasi različitih nacionalnosti nisu mogli da se slože, ali tada se sa ikone začuo glas Presvete Bogorodice koja je „proglasila sebe igumanijom manastira“. Ikona je postavljena na igumanski presto, gde se i danas nalazi.
Čudotvorna moć ikone nije se ni tada zaustavila. Tokom rata sa Japanom, kopija ikone Bogorodice Trojeručice poslana je ruskoj vojsci, donoseći im pobede. Nakon rata, kopija je vraćena u Hilandar. Devedesetih godina 20. veka, veličanstvena kopija stigla je u Srbiju, postavljena u hram Svetog Save na Vračaru, gde neprestano gori veliko kandilo, čije ulje isceljuje mnoge.
Godine 1993, ikona Bogorodice Trojeručice, iznesena je sa Svete Gore i odneta na poklonjenje u Crkvu Svetog Dimitrija u Solunu. Više od milion vernika joj se poklonilo, a čudo se ponovo desilo - slepi od rođenja je progledao. Najčudotvornija svetinja srpskog roda - ikona Bogorodice Trojeručice ostaje svetionik vere, isceljenja i nade, nastavljajući da vodi verne putem svetosti i čuda.



Vernici iz svih krajeva dolaze da se mole pred moštima kosovskog mučenika, ostavljajući za sobom svedočenja koja i lekare ostavljaju bez odgovora.
Kako je slepi starac iz bolničkog paraklisa postao najtraženiji duhovnik Atine i zašto su se ljudi hvatali za njegove reči kao za poslednju slamku spasa.
Hiljade vernika širom vaseljene svedoče o blagodatima Svetitelja i dolaze na Eginu po utehu, nadu i isceljenje.
Svetitelj blagosti i praštanja, nepravedno gonjen, danas je utočište svim pravoslavnim vernicima koji nose nevidljivi teret - a ovaj dan mnogi smatraju presudnim.
Pitanje koje svake zime deli vernike dobija jasan odgovor sveštenika koji, bez popuštanja veri ali i bez straha od radosti, objašnjava gde je prava granica.
U besedi za 30. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o jednostavnoj, ali moćnoj odluci koja je u trenutku bola i tuge oblikovala carevu lozu i otvorila put do proroka i najvećeg među carevima.
Jedna iskrena reč starca razbija iluziju univerzalnog spasenja i pokazuje da vera nije pasivna uteha, već put dela i lične odgovornosti.
Proterivanje otvara neprijatno pitanje dvostrukih aršina, selektivne tolerancije i toga kome je dozvoljeno da peva, a kome ne — čak i na praznik koji bi trebalo da nosi poruku mira i praštanja.
Iza drvenih zidova Lazarice kod Prolom banje kriju se čudni simboli i predanja koja i danas intrigiraju verni narod, ali i sve putnike namernike.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Za 31. decembar, izabrani stihovi iz sure El Ikhlas u knjizi „Kuran – 365 odabranih ajeta“ podsećaju na Božju jedinstvenost i savršenstvo.
Proterivanje otvara neprijatno pitanje dvostrukih aršina, selektivne tolerancije i toga kome je dozvoljeno da peva, a kome ne — čak i na praznik koji bi trebalo da nosi poruku mira i praštanja.
Sveti oci nas podsećaju da nema istinske vere bez dela, niti prave ljubavi bez žrtve.