Brojna su čuda koja je donela ikona Bogorodice Trojeručice, od njenog nastanka do današnjih dana, a najveće je zabeležio Sveti Jovan Damaskin, kome je odsečena ruka isceljena dok se molio pred ovom relikvijom.
U srcu pravoslavnog sveta, među mnogim svetinjama, ikona Bogorodice Trojeručice zauzima posebno mesto, osvetljavajući put vernika kroz vekove. Prema predanju, ikona Bogorodice Trojeručice pripada redu nerukotvorenih ikona, onih koje je ikonopisao apostol i jevanđelist Luka, prvi slikar hrišćanstva. Na njenoj drugoj strani, u tihoj simfoniji svetosti, oslikan je Sveti Nikola, zaštitnik mnogih.
U osmom veku, tokom ikonoboračke jeresi, Jovan Damaskin, veliki protivnik ovog pokreta, pretrpeo je strašnu kaznu - odsečena mu je desna ruka. Sa verom i nadom, držeći odsečenu ruku u zdravoj, molio se celu noć pred ikonom Presvete Bogorodice za isceljenje. Čudo se dogodilo, njegova ruka je isceljena, a u znak zahvalnosti, svetitelj je naložio da se iskuje srebrna ruka koja je pričvršćena za ikonu, dodajući joj treću ruku - simbol vere i nade.
Jovan Damaskin se nakon ovog čuda zamonašio i povukao u lavru Svetog Save Jerusalimskog, noseći sa sobom ikonu svoje isceliteljke. Ova lavra je čuvala još dve relikvije: ikonu Bogorodice Mlekopitateljnice i igumanski štap Svetog Save Jerusalimskog, svetitelja koji je na samrti prorekao da će u manastir doći carski sin njegovog imena, da će pri njegovom poklonjenju pričvršćeni štap pasti na zemlju, pa je zavetovao da se novom Savi darivaju obe manastirske svetinje.
SPC
Vernici celivaju ikonu Bogorodice Trojeručice
Tako se i desilo. Pet vekova kasnije, proročanstvo se obistinilo. Srpski monah Sava stigao je u lavru, a štap Svetog Save Jerusalimskog pao je pred njim. Ikona Bogorodice Trojeručice je tada postala zaštitnica srpskog naroda, prateći Nemanjiće i čuvajući njihove dvorove do dolaska u manastir Studenicu.
Kada su turski osvajači zapretili Studenici, monasi su, u očaju, postavili ikonu na samar magarca i pustili ga da ide kuda ga vodi Božja volja. Magarac je prešao Srbiju i Makedoniju i došao na Svetu Goru, gde se zaustavio kod Manastira Hilandara. U tom trenutku, magarac je izdahnuo, a ikona je postala zaštitnica Hilandara.
Krajem 15. veka, Hilandar se suočio sa problemom izbora novog igumana. Monasi različitih nacionalnosti nisu mogli da se slože, ali tada se sa ikone začuo glas Presvete Bogorodice koja je „proglasila sebe igumanijom manastira“. Ikona je postavljena na igumanski presto, gde se i danas nalazi.
SPC
Vernici celivaju ikonu Bogorodice Trojeručice
Čudotvorna moć ikone nije se ni tada zaustavila. Tokom rata sa Japanom, kopija ikone Bogorodice Trojeručice poslana je ruskoj vojsci, donoseći im pobede. Nakon rata, kopija je vraćena u Hilandar. Devedesetih godina 20. veka, veličanstvena kopija stigla je u Srbiju, postavljena u hram Svetog Save na Vračaru, gde neprestano gori veliko kandilo, čije ulje isceljuje mnoge.
Godine 1993, ikona Bogorodice Trojeručice, iznesena je sa Svete Gore i odneta na poklonjenje u Crkvu Svetog Dimitrija u Solunu. Više od milion vernika joj se poklonilo, a čudo se ponovo desilo - slepi od rođenja je progledao. Najčudotvornija svetinja srpskog roda - ikona Bogorodice Trojeručice ostaje svetionik vere, isceljenja i nade, nastavljajući da vodi verne putem svetosti i čuda.
Posle mise povodom Svetskog dana siromašnih, Sveta Stolica prvi put zvanično dočekuje transrodnog aktivistu, u nastojanju da afirmiše inkluzivni dijalog i podršku marginalizovanim zajednicama.
Veliki duhovnik sa Svete gore objašnjava zašto se u braku često susretnu karakteri koji na prvi pogled ne idu zajedno i kako se upravo u tim odnosima krije put ka duhovnoj zrelosti.
Mitropolit mileševski podsetio je da se patrijarh Pavle ne pamti zbog govora, već zbog života koji je i danas putokaz -skroman, postojan i nepogrešivo okrenut Hristu.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Čudesa Svetog velikomučenika Dimitrija, koja je zapisao Ava Justin Popović, i danas svedoče da molitva, pokajanje i blagodat Božja pobeđuju i najtvrđa srca i najmračnija vremena.
Verni narod tvrdi da male bočice sa vodom i uljem, ostavljene pored čudotvorne ikone u manastiru Panormitis, nestaju iz hrama, a zatim se pojavljuju u domovima ljudi širom sveta – kao odgovor na molitve i znak nebeske utehe.
Veliki duhovnik sa Svete gore objašnjava zašto se u braku često susretnu karakteri koji na prvi pogled ne idu zajedno i kako se upravo u tim odnosima krije put ka duhovnoj zrelosti.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Iako su naši stari znali prigodne zdravice, mnogi danas nisu sigurni kako da pozdrave domaćina, izgovore čestitku i učestvuju u prvom obredu koji sledi čim pređu prag slavske kuće.