Brojna su čuda koja je donela ikona Bogorodice Trojeručice, od njenog nastanka do današnjih dana, a najveće je zabeležio Sveti Jovan Damaskin, kome je odsečena ruka isceljena dok se molio pred ovom relikvijom.
U srcu pravoslavnog sveta, među mnogim svetinjama, ikona Bogorodice Trojeručice zauzima posebno mesto, osvetljavajući put vernika kroz vekove. Prema predanju, ikona Bogorodice Trojeručice pripada redu nerukotvorenih ikona, onih koje je ikonopisao apostol i jevanđelist Luka, prvi slikar hrišćanstva. Na njenoj drugoj strani, u tihoj simfoniji svetosti, oslikan je Sveti Nikola, zaštitnik mnogih.
U osmom veku, tokom ikonoboračke jeresi, Jovan Damaskin, veliki protivnik ovog pokreta, pretrpeo je strašnu kaznu - odsečena mu je desna ruka. Sa verom i nadom, držeći odsečenu ruku u zdravoj, molio se celu noć pred ikonom Presvete Bogorodice za isceljenje. Čudo se dogodilo, njegova ruka je isceljena, a u znak zahvalnosti, svetitelj je naložio da se iskuje srebrna ruka koja je pričvršćena za ikonu, dodajući joj treću ruku - simbol vere i nade.
Jovan Damaskin se nakon ovog čuda zamonašio i povukao u lavru Svetog Save Jerusalimskog, noseći sa sobom ikonu svoje isceliteljke. Ova lavra je čuvala još dve relikvije: ikonu Bogorodice Mlekopitateljnice i igumanski štap Svetog Save Jerusalimskog, svetitelja koji je na samrti prorekao da će u manastir doći carski sin njegovog imena, da će pri njegovom poklonjenju pričvršćeni štap pasti na zemlju, pa je zavetovao da se novom Savi darivaju obe manastirske svetinje.
SPC
Vernici celivaju ikonu Bogorodice Trojeručice
Tako se i desilo. Pet vekova kasnije, proročanstvo se obistinilo. Srpski monah Sava stigao je u lavru, a štap Svetog Save Jerusalimskog pao je pred njim. Ikona Bogorodice Trojeručice je tada postala zaštitnica srpskog naroda, prateći Nemanjiće i čuvajući njihove dvorove do dolaska u manastir Studenicu.
Kada su turski osvajači zapretili Studenici, monasi su, u očaju, postavili ikonu na samar magarca i pustili ga da ide kuda ga vodi Božja volja. Magarac je prešao Srbiju i Makedoniju i došao na Svetu Goru, gde se zaustavio kod Manastira Hilandara. U tom trenutku, magarac je izdahnuo, a ikona je postala zaštitnica Hilandara.
Krajem 15. veka, Hilandar se suočio sa problemom izbora novog igumana. Monasi različitih nacionalnosti nisu mogli da se slože, ali tada se sa ikone začuo glas Presvete Bogorodice koja je „proglasila sebe igumanijom manastira“. Ikona je postavljena na igumanski presto, gde se i danas nalazi.
SPC
Vernici celivaju ikonu Bogorodice Trojeručice
Čudotvorna moć ikone nije se ni tada zaustavila. Tokom rata sa Japanom, kopija ikone Bogorodice Trojeručice poslana je ruskoj vojsci, donoseći im pobede. Nakon rata, kopija je vraćena u Hilandar. Devedesetih godina 20. veka, veličanstvena kopija stigla je u Srbiju, postavljena u hram Svetog Save na Vračaru, gde neprestano gori veliko kandilo, čije ulje isceljuje mnoge.
Godine 1993, ikona Bogorodice Trojeručice, iznesena je sa Svete Gore i odneta na poklonjenje u Crkvu Svetog Dimitrija u Solunu. Više od milion vernika joj se poklonilo, a čudo se ponovo desilo - slepi od rođenja je progledao. Najčudotvornija svetinja srpskog roda - ikona Bogorodice Trojeručice ostaje svetionik vere, isceljenja i nade, nastavljajući da vodi verne putem svetosti i čuda.
U besedi za 5. sedmicu po Vaskrsu Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako se čovek od Boga ne odvaja naglo, već postepeno, kroz neprimetne zamene koje slabe unutrašnju vernost i vode u duhovnu prevaru.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetu mučenicu Pelagiju Tarsijsku po starom i Svetog apostola Andronika po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Paskala Bajlonskog, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Jedna rečenica izgovorena u besu može godinama da ostavi trag, a čuveni ruski duhovnik otkriva zbog čega mnogi izgube spokoj upravo onda kada pomisle da su pobedili u raspravi.
Tokom incidenta u bazilici u Jablonneu čula su se dva pucnja, nakon čega je ukradena i oštećena relikvija Svete Zdislave, dok policija istražuje motive i okolnosti skrnavljenja.
Zašto Spasovdan i Trojice svake godine „šetaju“ kroz kalendar, dok su Božić i Bogojavljenje zauvek vezani za isti datum? Odgovor leži u pravilima Crkve i računanju datuma Vaskrsa.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Od siromašnog dečaka iz Hercegovine do ostroškog čudotvorca čije mošti posećuju pravoslavci, katolici i muslimani — život Svetog Vasilija Ostroškog ostao je simbol istrajnosti, vere i nade u najtežim vremenima.
Razdvajamo autentično svedočanstvo o svetiteljki od mitova, uključujući i priču o navodnom susretu sa Staljinom, i otkrivamo kako je zaista izgledao njen život u vremenu progona i stradanja.
U besedi za 5. sedmicu po Vaskrsu Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako se čovek od Boga ne odvaja naglo, već postepeno, kroz neprimetne zamene koje slabe unutrašnju vernost i vode u duhovnu prevaru.
Jedna rečenica izgovorena u besu može godinama da ostavi trag, a čuveni ruski duhovnik otkriva zbog čega mnogi izgube spokoj upravo onda kada pomisle da su pobedili u raspravi.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
U Crkvi Svetog Đorđa pod Goricom služeno je opelo monahinji Hristini (Rabrenović), koju su vernici pamtili po požrtvovanosti, molitvi i decenijama služenja bez želje za priznanjima.