Manastir Svetog Gavrila ostaje živo sećanje na važnost očuvanja kulturnog i duhovnog nasleđa, kao i simbol istrajnosti.
Manastir Svetog Gavrila (Mor Gabrijel), jedan od najstarijih živih pravoslavnih manastira na svetu, osnovan je 397. godine i pripada Sirijskoj pravoslavnoj crkvi. Nalazi se u okolini grada Midjata, u jugoistočnoj Turskoj.
U ovom manastiru, kao i u drugim sirijskim crkvama i manastirima, služba se i dalje vrši na aramejskom jeziku, kojim je govorio Isus Hrist. Danas je ovo mrtav jezik, ali crkve na ovim prostorima nastavljaju da ga koriste u bogosluženjima.
Manastir Svetog Gavrila četiri veka je stariji od bilo kog manastira na Svetoj gori u Grčkoj, i oko 80 godina stariji od manastira Svetog Save Osvećenog u Palestini, vek i po od manastira Svete Katarine na Sinaju u Egiptu, navodi se na sajtu ministarstva kulture Turske.
Manastir je pretrpeo mnoge promene kroz svoju dugu istoriju. Neki od objekata izgrađeni su zahvaljujući donacijama rimskih i vizantijskih imperatora, kao što su Honorijus, Arkadijus, Teodosije II i Anastazije. Danas manastir ima dva dela: donji, istorijski deo, i gornji koji je napravljen u poslednjih pedeset godina, piše "Magazin".
Centralna crkva manastira, poznata kao Glavna crkva, izgrađena je 512. godine zahvaljujući velikim donacijama vizantijskog cara Anastazija. Mozaici na tavanici i podu oltara predstavljaju samo mali deo njenog nekadašnjeg sjaja. Ovi mozaici su jedan od najlepših primera ranovizantijske umetnosti.
U manastiru postoji još nekoliko značajnih građevina. „Kupola Teodore”, izgrađena početkom 5. veka, služila je kao trpezarija. Crkva Device Marije, iz 6. veka, pretrpela je znatna oštećenja tokom različitih napada. Srećom, ova crkva je obnovljena 1991. godine.
Posebno važno je spomenuti kriptu, gde je sahranjeno više od 12.000 relikvija svetaca i mučenika.
U manastiru danas ima petnaest monahinja i dva monaha koji žive odvojeno u novim delovima manastira.
Poslednjih decenija suočavao se s mnogim izazovima, uključujući pravne sporove s turskom vladom i lokalnim vlastima oko vlasništva nad zemljištem. Međutim, zahvaljujući predanosti asirske zajednice i naporima crkvenih poglavara, manastir je obnovljen i očuvan.
Nedavno, turski parlament je usvojio zakon o povratku istorijske asirske imovine, uključujući i vlasništvo koje je bilo oduzeto manastiru. Ovaj korak obećava dalje očuvanje ovog dragocenog mesta duhovnosti i kulture.
Manastir Svetog Gavrila ostaje živo sećanje na važnost očuvanja kulturnog i duhovnog nasleđa, kao i simbol istrajnosti.
BONUS VIDEO: U ovom manastiru se čuvaju mošti Svetog Lazara: I dalje ima trepavice na kapcima
U zemlji poznatoj po liberalnim vrednostima i sekularizmu, raste broj mladih koji svoj mir i smisao pronalaze u liturgiji i veri drevne pravoslavne crkve - događaji okupljaju stotine tinejdžera, a hramovi postaju nova duhovna središta.
Iako deluju mirno i srećno u ranom detinjstvu, mnoga deca kasnije postaju buntovna i izgubljena. Starac Pajsije objašnjava zašto pravila, red i perfekcionizam ne mogu zameniti toplinu vere, nežnost i majčinsku molitvu.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za petak 5. sedmice po Duhovima otvara se slika čoveka koji čini sve što može, ali poslednji korak ostaje izvan njegove vlasti.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Metodija po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti mučenik Jankit. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Tome apostola, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Kada život postane pretežak i izgubi se osećaj smisla, pravoslavno predanje nudi drugačije viđenje: iskušenja nisu znak napuštanja, već put koji se kasnije otkriva kao vođenje kroz veru i istrajnost.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
U srcu Istanbula, u jednoj od najznačajnijih verskih proslava u poslednjim decenijama, sirijska pravoslavna zajednica obeležila je Božić u crkvi koja je simbol verske slobode i pomirenja prošlosti i sadašnjosti Turske.
Manastir Žiča, koji je Sveti Sava izabrao za sedište prve srpske arhiepiskopije, mnogo je više od mesta molitve: u njegovim zidovima oblikovala se duhovna ideja Srbije, krunisani su vladari i ispisivane stranice istorije
Manastir Svetih arhangela, zadužbina cara Stefana Dušana podignuta između 1343. i 1352. godine, bio je jedno od najznačajnijih duhovnih središta srednjovekovne Srbije i njegovo poslednje počivalište.
Na obalama Bistrice vekovima opstaje kompleks u kojem se prepliću tragovi Svetog Save, srpskih patrijaraha, srednjovekovnih vladara i manje poznatih priča ispisanih u kamenu, freskama i obnovama kroz različite epohe.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Od brašna, kakaa, mineralne vode i nekoliko uobičajenih namirnica nastaje jednostavna poslastica koja se priprema bez mnogo truda, a ostaje vazdušasta, punog ukusa i prijatne voćne svežine.