Manastir Svetog Gavrila ostaje živo sećanje na važnost očuvanja kulturnog i duhovnog nasleđa, kao i simbol istrajnosti.
Manastir Svetog Gavrila (Mor Gabrijel), jedan od najstarijih živih pravoslavnih manastira na svetu, osnovan je 397. godine i pripada Sirijskoj pravoslavnoj crkvi. Nalazi se u okolini grada Midjata, u jugoistočnoj Turskoj.
U ovom manastiru, kao i u drugim sirijskim crkvama i manastirima, služba se i dalje vrši na aramejskom jeziku, kojim je govorio Isus Hrist. Danas je ovo mrtav jezik, ali crkve na ovim prostorima nastavljaju da ga koriste u bogosluženjima.
Manastir Svetog Gavrila četiri veka je stariji od bilo kog manastira na Svetoj gori u Grčkoj, i oko 80 godina stariji od manastira Svetog Save Osvećenog u Palestini, vek i po od manastira Svete Katarine na Sinaju u Egiptu, navodi se na sajtu ministarstva kulture Turske.
Manastir je pretrpeo mnoge promene kroz svoju dugu istoriju. Neki od objekata izgrađeni su zahvaljujući donacijama rimskih i vizantijskih imperatora, kao što su Honorijus, Arkadijus, Teodosije II i Anastazije. Danas manastir ima dva dela: donji, istorijski deo, i gornji koji je napravljen u poslednjih pedeset godina, piše "Magazin".
Centralna crkva manastira, poznata kao Glavna crkva, izgrađena je 512. godine zahvaljujući velikim donacijama vizantijskog cara Anastazija. Mozaici na tavanici i podu oltara predstavljaju samo mali deo njenog nekadašnjeg sjaja. Ovi mozaici su jedan od najlepših primera ranovizantijske umetnosti.
U manastiru postoji još nekoliko značajnih građevina. „Kupola Teodore”, izgrađena početkom 5. veka, služila je kao trpezarija. Crkva Device Marije, iz 6. veka, pretrpela je znatna oštećenja tokom različitih napada. Srećom, ova crkva je obnovljena 1991. godine.
Posebno važno je spomenuti kriptu, gde je sahranjeno više od 12.000 relikvija svetaca i mučenika.
U manastiru danas ima petnaest monahinja i dva monaha koji žive odvojeno u novim delovima manastira.
Poslednjih decenija suočavao se s mnogim izazovima, uključujući pravne sporove s turskom vladom i lokalnim vlastima oko vlasništva nad zemljištem. Međutim, zahvaljujući predanosti asirske zajednice i naporima crkvenih poglavara, manastir je obnovljen i očuvan.
Nedavno, turski parlament je usvojio zakon o povratku istorijske asirske imovine, uključujući i vlasništvo koje je bilo oduzeto manastiru. Ovaj korak obećava dalje očuvanje ovog dragocenog mesta duhovnosti i kulture.
Manastir Svetog Gavrila ostaje živo sećanje na važnost očuvanja kulturnog i duhovnog nasleđa, kao i simbol istrajnosti.
BONUS VIDEO: U ovom manastiru se čuvaju mošti Svetog Lazara: I dalje ima trepavice na kapcima
U zemlji poznatoj po liberalnim vrednostima i sekularizmu, raste broj mladih koji svoj mir i smisao pronalaze u liturgiji i veri drevne pravoslavne crkve - događaji okupljaju stotine tinejdžera, a hramovi postaju nova duhovna središta.
Iako deluju mirno i srećno u ranom detinjstvu, mnoga deca kasnije postaju buntovna i izgubljena. Starac Pajsije objašnjava zašto pravila, red i perfekcionizam ne mogu zameniti toplinu vere, nežnost i majčinsku molitvu.
Manastir Dajbabe kod Podgorice, u kojem počivaju mošti Svetog Simeona Dajbabskog, spolja izgleda kao skromna crkva uz planinu, dok se unutra kriju pećinski hodnici i freske naslikane na kamenu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Episkop Jerotej je u svom pozdravnom slovu zahvalio arhijerejima, sveštenstvu, sestrinstvu manastira, gostima i vernom narodu na radosti evharistijskog sabranja, a prazničnu besedu "proizneo" je vladika Heruvim.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
U srcu Istanbula, u jednoj od najznačajnijih verskih proslava u poslednjim decenijama, sirijska pravoslavna zajednica obeležila je Božić u crkvi koja je simbol verske slobode i pomirenja prošlosti i sadašnjosti Turske.
Privedeni Viktorija i Igor tvrdili su da nisu znali da je takav čin zabranjen u nekadašnjoj hrišćanskoj svetinji, dok turske vlasti proveravaju okolnosti događaja i odlučuju o eventualnim daljim merama.
Svedočanstvo o razgovoru sa poznatim svetogorskim monahom već više od dve decenije izaziva pažnju, a u njemu se pominju veliki sukobi, uloga velikih sila i položaj pravoslavlja u budućim vremenima.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Manastir Dajbabe kod Podgorice, u kojem počivaju mošti Svetog Simeona Dajbabskog, spolja izgleda kao skromna crkva uz planinu, dok se unutra kriju pećinski hodnici i freske naslikane na kamenu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.