Manastir Svetog Gavrila ostaje živo sećanje na važnost očuvanja kulturnog i duhovnog nasleđa, kao i simbol istrajnosti.
Manastir Svetog Gavrila (Mor Gabrijel), jedan od najstarijih živih pravoslavnih manastira na svetu, osnovan je 397. godine i pripada Sirijskoj pravoslavnoj crkvi. Nalazi se u okolini grada Midjata, u jugoistočnoj Turskoj.
U ovom manastiru, kao i u drugim sirijskim crkvama i manastirima, služba se i dalje vrši na aramejskom jeziku, kojim je govorio Isus Hrist. Danas je ovo mrtav jezik, ali crkve na ovim prostorima nastavljaju da ga koriste u bogosluženjima.
Manastir Svetog Gavrila četiri veka je stariji od bilo kog manastira na Svetoj gori u Grčkoj, i oko 80 godina stariji od manastira Svetog Save Osvećenog u Palestini, vek i po od manastira Svete Katarine na Sinaju u Egiptu, navodi se na sajtu ministarstva kulture Turske.
Manastir je pretrpeo mnoge promene kroz svoju dugu istoriju. Neki od objekata izgrađeni su zahvaljujući donacijama rimskih i vizantijskih imperatora, kao što su Honorijus, Arkadijus, Teodosije II i Anastazije. Danas manastir ima dva dela: donji, istorijski deo, i gornji koji je napravljen u poslednjih pedeset godina, piše "Magazin".
Centralna crkva manastira, poznata kao Glavna crkva, izgrađena je 512. godine zahvaljujući velikim donacijama vizantijskog cara Anastazija. Mozaici na tavanici i podu oltara predstavljaju samo mali deo njenog nekadašnjeg sjaja. Ovi mozaici su jedan od najlepših primera ranovizantijske umetnosti.
U manastiru postoji još nekoliko značajnih građevina. „Kupola Teodore”, izgrađena početkom 5. veka, služila je kao trpezarija. Crkva Device Marije, iz 6. veka, pretrpela je znatna oštećenja tokom različitih napada. Srećom, ova crkva je obnovljena 1991. godine.
Posebno važno je spomenuti kriptu, gde je sahranjeno više od 12.000 relikvija svetaca i mučenika.
U manastiru danas ima petnaest monahinja i dva monaha koji žive odvojeno u novim delovima manastira.
Poslednjih decenija suočavao se s mnogim izazovima, uključujući pravne sporove s turskom vladom i lokalnim vlastima oko vlasništva nad zemljištem. Međutim, zahvaljujući predanosti asirske zajednice i naporima crkvenih poglavara, manastir je obnovljen i očuvan.
Nedavno, turski parlament je usvojio zakon o povratku istorijske asirske imovine, uključujući i vlasništvo koje je bilo oduzeto manastiru. Ovaj korak obećava dalje očuvanje ovog dragocenog mesta duhovnosti i kulture.
Manastir Svetog Gavrila ostaje živo sećanje na važnost očuvanja kulturnog i duhovnog nasleđa, kao i simbol istrajnosti.
BONUS VIDEO: U ovom manastiru se čuvaju mošti Svetog Lazara: I dalje ima trepavice na kapcima
U zemlji poznatoj po liberalnim vrednostima i sekularizmu, raste broj mladih koji svoj mir i smisao pronalaze u liturgiji i veri drevne pravoslavne crkve - događaji okupljaju stotine tinejdžera, a hramovi postaju nova duhovna središta.
Iako deluju mirno i srećno u ranom detinjstvu, mnoga deca kasnije postaju buntovna i izgubljena. Starac Pajsije objašnjava zašto pravila, red i perfekcionizam ne mogu zameniti toplinu vere, nežnost i majčinsku molitvu.
Jednostavno, a bogato jelo od ribe i krompira u domaćem paradajz-sosu, po receptu koji monasi ne menjaju vekovima, a koji sada možete pripremiti i u svom domu.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Uvođenje obaveznog ličnog broja u Grčkoj izazvalo je burnu reakciju monaške zajednice sa Atosa, koja upozorava da bi digitalno povezivanje podataka svakog građanina moglo ugroziti versku slobodu i privatnost.
Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.
U srcu Istanbula, u jednoj od najznačajnijih verskih proslava u poslednjim decenijama, sirijska pravoslavna zajednica obeležila je Božić u crkvi koja je simbol verske slobode i pomirenja prošlosti i sadašnjosti Turske.
Za razliku od onih koji su u Beograd vekovima pristizali kao stranci, Rumuni u Beogradskom naselju Ovča su starosedeoci. Reč je o banatskom delu Srbije gde je etnička šarenolikost sasvim uobičajena stvar.
Objašnjava da iako, naizgled, deluje kao da je sagorevanje nešto što je potencijalno zlo, ipak ima jedan delotvoran momenat, nakon kog se telo može oporaviti.
Nekoliko dana pre počeo je egzodus Srba iz Mostara kada je ovaj grad i dolinu Neretve napustilo oko 30.000 Srba, dok je njih 431 stradalo u tim junskim danima.
Patrijaršija s velikom zabrinutošću prati razvoj situacije, budući da su raketni napadi i oružani sukobi zabeleženi u neposrednoj blizini svetih mesta, što mogućnost njihovog uništenja više ne ostavlja u domenu teorije.
Na Nedelju svih svetih, u hramu Rođenja Hristovog služena je sveta liturgija, a zatim osveštani i temelji budućeg parohijskog doma – duhovnog centra koji će postati oslonac vernicima ovog kraja i mesto hrišćanskog sabranja.
Đurđević objašnjava da svaka nedoumica, koja se tiče Crkve, treba da nas odvede do nadležnog episkopa, odnosno našeg sveštenika, koji će dalje videti šta treba da se radi i o tome nas obavestiti.