Manastir Svetog Gavrila ostaje živo sećanje na važnost očuvanja kulturnog i duhovnog nasleđa, kao i simbol istrajnosti.
Manastir Svetog Gavrila (Mor Gabrijel), jedan od najstarijih živih pravoslavnih manastira na svetu, osnovan je 397. godine i pripada Sirijskoj pravoslavnoj crkvi. Nalazi se u okolini grada Midjata, u jugoistočnoj Turskoj.
U ovom manastiru, kao i u drugim sirijskim crkvama i manastirima, služba se i dalje vrši na aramejskom jeziku, kojim je govorio Isus Hrist. Danas je ovo mrtav jezik, ali crkve na ovim prostorima nastavljaju da ga koriste u bogosluženjima.
Manastir Svetog Gavrila četiri veka je stariji od bilo kog manastira na Svetoj gori u Grčkoj, i oko 80 godina stariji od manastira Svetog Save Osvećenog u Palestini, vek i po od manastira Svete Katarine na Sinaju u Egiptu, navodi se na sajtu ministarstva kulture Turske.
Manastir je pretrpeo mnoge promene kroz svoju dugu istoriju. Neki od objekata izgrađeni su zahvaljujući donacijama rimskih i vizantijskih imperatora, kao što su Honorijus, Arkadijus, Teodosije II i Anastazije. Danas manastir ima dva dela: donji, istorijski deo, i gornji koji je napravljen u poslednjih pedeset godina, piše "Magazin".
Centralna crkva manastira, poznata kao Glavna crkva, izgrađena je 512. godine zahvaljujući velikim donacijama vizantijskog cara Anastazija. Mozaici na tavanici i podu oltara predstavljaju samo mali deo njenog nekadašnjeg sjaja. Ovi mozaici su jedan od najlepših primera ranovizantijske umetnosti.
U manastiru postoji još nekoliko značajnih građevina. „Kupola Teodore”, izgrađena početkom 5. veka, služila je kao trpezarija. Crkva Device Marije, iz 6. veka, pretrpela je znatna oštećenja tokom različitih napada. Srećom, ova crkva je obnovljena 1991. godine.
Posebno važno je spomenuti kriptu, gde je sahranjeno više od 12.000 relikvija svetaca i mučenika.
U manastiru danas ima petnaest monahinja i dva monaha koji žive odvojeno u novim delovima manastira.
Poslednjih decenija suočavao se s mnogim izazovima, uključujući pravne sporove s turskom vladom i lokalnim vlastima oko vlasništva nad zemljištem. Međutim, zahvaljujući predanosti asirske zajednice i naporima crkvenih poglavara, manastir je obnovljen i očuvan.
Nedavno, turski parlament je usvojio zakon o povratku istorijske asirske imovine, uključujući i vlasništvo koje je bilo oduzeto manastiru. Ovaj korak obećava dalje očuvanje ovog dragocenog mesta duhovnosti i kulture.
Manastir Svetog Gavrila ostaje živo sećanje na važnost očuvanja kulturnog i duhovnog nasleđa, kao i simbol istrajnosti.
BONUS VIDEO: U ovom manastiru se čuvaju mošti Svetog Lazara: I dalje ima trepavice na kapcima
U zemlji poznatoj po liberalnim vrednostima i sekularizmu, raste broj mladih koji svoj mir i smisao pronalaze u liturgiji i veri drevne pravoslavne crkve - događaji okupljaju stotine tinejdžera, a hramovi postaju nova duhovna središta.
Iako deluju mirno i srećno u ranom detinjstvu, mnoga deca kasnije postaju buntovna i izgubljena. Starac Pajsije objašnjava zašto pravila, red i perfekcionizam ne mogu zameniti toplinu vere, nežnost i majčinsku molitvu.
Župnik Željko Lovrić i njegovi stihovi "Ispovest sa asfalta" izazvali su snažne reakcije, otvarajući bolno pitanje autentične vere, greha i susreta s Hristom tamo gde se On najmanje očekuje.
Vikarni episkop Stefan služio liturgiju, dok je jerej Miroslav Vasić u besedi podsetio da vera znači prepoznati Hrista u svakom gladnom, bolesnom i usamljenom, i živeti ljubav svakodnevno.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
U srcu Istanbula, u jednoj od najznačajnijih verskih proslava u poslednjim decenijama, sirijska pravoslavna zajednica obeležila je Božić u crkvi koja je simbol verske slobode i pomirenja prošlosti i sadašnjosti Turske.
Selo Divejevo u Nižegorodskoj oblasti i manastir prepodobnog Serafima Sarovskog čuva priče o Svetoj kanavki, duhovnoj stazi za koju vernici veruju da je zaštićena od zla.
U Ovčarsko-kablarskoj klisuri, kraj Zapadne Morave, postoji svetinja u kojoj se istorija, predanje i sudbine vladarskih porodica prepliću oko jednog svetog drveta i jedne neugasle svetlosti koja svedoči o veri jačoj od vremena.
Vikarni episkop Stefan služio liturgiju, dok je jerej Miroslav Vasić u besedi podsetio da vera znači prepoznati Hrista u svakom gladnom, bolesnom i usamljenom, i živeti ljubav svakodnevno.
Sretenje većina prepoznaje po datumu, a retko po njegovoj suštini: susret koji je u tišini jerusalimskog hrama promenio način na koji hrišćanstvo razume Boga, čoveka i spasenje.